REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-893/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Jelena Bušić, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici P-328/2022-46 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća 3. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici P-328/2022-46 od 27. svibnja 2024.

II. Nalaže se provođenje nove glavne rasprave pred drugim sucem.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 28. svibnja 2019. između njegovog pokojnog nećaka TŽ kao prodavatelja i tuženika kao kupca.

1.1.

Predmetnim ugovorom TŽ prodao je tuženiku svoj suvlasnički dio od 1/2 na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 7.000, 00 kuna. Iz ugovora o kupoprodaji proizlazi da su prodane sljedeće nekretnine: kčbr. [katastarska čestica] – šikara [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] – oranica [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] – oranica [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] – oranica u [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] – dvorište, kuća, dvorišne zgrade 1131 m², kčbr. [katastarska čestica] – oranica [adresa] čhv, kčbr. [katastarska čestica] – oranica [adresa] čhv.

1.2.

Tužitelj je kao razlog ništetnosti ugovora naveo da njegov pokojni nećak TŽ, koji je umro **.**.2022., u trenutku sklapanja spornog ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje zbog teške psihičke bolesti. Tvrdio je da je TŽ veći dio života bolovao od shizofrenije te da zbog svog psihičkog stanja nije mogao shvatiti značenje ugovora kojim se odriče svoje imovine. Dodatno je istaknuo da simbolična kupoprodajna cijena od 7.000,00 kuna za nekretnine čija je stvarna vrijednost najmanje 150.000,00 kuna, odnosno kupoprodajom otuđenog dijela 75.000,00 kn, jasno ukazuje na iskorištavanje psihičkog stanja prodavatelja.

1.3.

Tužitelj traži i da se odredi uknjižba prava vlasništva 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], što je tuženi dužan priznati i trpjeti da se isti na navedenim nekretninama upiše kao vlasnik u zemljišnoj knjizi temeljem presude, u roku 15 dana, kao i da se utvrdi da navedena nekretnina čini ostavinsku imovinu TŽ.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I. izreke), nalažući tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 2.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi navedenoj u točki II. izreke prvostupanjske odluke.

2.1.

Sud je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje psihijatrice prim.dr.sc. Marije Kudumije Slijepčević te na iskazu svjedokinje EŽ, majke tuženika.

2.2.

Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije uspio dokazati da pokojni TŽ u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji 28. svibnja 2019. nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da nije mogao shvatiti značenje i posljedice zaključenja ugovora.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj, navodeći kao žalbene razloge bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

3.1.

U pogledu bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužitelj konkretno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Tužitelj ističe da je tijekom postupka iznio brojne, medicinski utemeljene primjedbe na pisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje Marije Kudumije Slijepčević, te da je u prilog svojim navodima dostavio stručno mišljenje dr. sc. Petra Bilića, dr. med., specijalista psihijatrije i uže specijalnosti biologijske psihijatrije, iz Klinike za psihijatriju Vrapče, pročelnika Zavoda za psihotične poremećaje. Tužitelj posebno naglašava da je mišljenje dr. Bilića dijametralno suprotno mišljenju vještakinje Kudumije Slijepčević te da u cijelosti potvrđuje njegove stavove o nesposobnosti pokojnika za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora. Unatoč tome, prvostupanjski sud je odbio prijedlog za izvođenje dokaza novim psihijatrijskim vještačenjem, pri čemu niti na ročištu niti u obrazloženju presude nije naveo razloge za takvu odluku.

3.2.

Što se tiče pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj detaljno navodi da sudska vještakinja nije odgovorila na njegove konkretne primjedbe koje nedvojbeno upućuju na zaključak da TŽ nije bio sposoban shvatiti značenje predmetnog kupoprodajnog ugovora.

3.2.1.

Prvo, tužitelj ističe činjenicu da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Garešnica od **.**.2015. TŽ bio postavljen poseban skrbnik za zastupanje u ostavinskom postupku koji se vodio nakon smrti njegovog oca, uz obrazloženje da nije u mogućnosti razumjeti ostavinski postupak. Tužitelj postavlja pitanje kako je moguće da osoba koja 2015. nije mogla razumjeti ostavinski postupak, samo četiri godine kasnije može u potpunosti shvatiti značenje i posljedice kupoprodajnog ugovora kojim se odriče cjelokupne svoje imovine.

3.2.2.

Drugo, tužitelj ukazuje na činjenicu da sama vještakinja u svom nalazu navodi da osoba sposobna za sklapanje ugovora mora poznavati imovinu s kojom raspolaže, što pokojni TŽ očito nije mogao kada mu je morao biti postavljen skrbnik upravo za raspolaganje imovinom u ostavinskom postupku.

3.2.3.

Treće, tužitelj ističe da je dr. Vinko Čatipović, psihijatar koji je liječio TŽ, u svom nalazu od 17. rujna 2019., samo četiri mjeseca nakon potpisivanja ugovora, izričito preporučio pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti.

3.2.4.

Četvrto, tužitelj naglašava da su psihijatrijski opisi stanja TŽ praktički identični 2015. i 2019., pa ako 2015. nije mogao shvatiti ostavinski postupak, logično je da 2019. nije mogao razumjeti ni značenje kupoprodajnog ugovora.

3.3.

Glede pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o ništetnosti pravnih poslova poklanjajući potpunu vjeru iskazu svjedokinje EŽ o razlozima simbolične kupoprodajne cijene. Svjedokinja je navela da je razlog niske cijene od 7.000,00 kuna bila dugogodišnja financijska pomoć koju je njena obitelj pružala TŽ i njegovoj majci. Međutim, tužitelj ističe da ti navodni razlozi nisu nigdje navedeni u samom ugovoru, što bi bilo uobičajeno da se doista radilo o takvom dogovoru. Dodatno, činjenica da je za nekretnine ostavitelja koje prema vlastitoj procjeni tužitelja vrijede najmanje 75.000,00 kuna, plaćeno svega 7.000,00 kuna, jasno ukazuje na iskorištavanje psihičkog stanja prodavatelja.

3.4.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, citiravši žalbene navode tužitelja u točkama 3. do 3.3.

4.2.

Žalba je osnovana.

4.3.

Osnovan je tužiteljev žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

4.3.1.

Prema toj odredbi, bitna povreda postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.

4.3.2.

Prvostupanjski sud je doista počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim psihijatrijskim vještačenjem bez ikakvog obrazloženja. Ova povreda je tim teža što je tužitelj u prilog svom prijedlogu dostavio stručno mišljenje psihijatra dr.sc. Petra Bilića, koje u potpunosti dovodi u sumnju nalaz i mišljenje vještakinje Kudumije Slijepčević. Sud je bio dužan obrazložiti zašto smatra da novo vještačenje nije potrebno, posebno kada postoje dva dijametralno suprotna stručna mišljenja o ključnom pitanju u sporu, odnosno o sposobnosti pokojnog TŽ za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora.

4.3.3.

Vještakinja Kudumija Slijepčević potpuno je zanemarila da je ostavitelj bio u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu zbog shizofrenije i drugih bolesti, a njezino očitovanje od 21. rujna 2023. u dijelu u kojem navodi da u vrijeme potpisivanja ugovora nema podataka da bi ispitanik imao atake gubitka svijesti ili da je taj dan imao epi ataku (napad epilepsije), kao što nema podataka da bi u vrijeme potpisivanja ugovora bio pod utjecajem psihotičnih simptoma ili patološkog afekta ili da je imao dezorganizirano i bizarno ponašanje (slijedom čega ostaje kod svog mišljenja da je TŽ mogao shvatiti značenje ugovora kojeg je potpisao), nije životno i protivi se zdravom razumu i logičkom zaključivanju. Jer, logično je za očekivati da taj dan kad je zaključio ugovor, TŽ, da je imao napadaje i gubitke svijesti, ne bi potpisivao ugovor zbog lošeg zdravstvenog stanja. Osim toga, kad bi se prihvatio zaključak vještakinje da na sporni dan nije bilo podataka (drugim riječima, da na taj dan nije sačinjena medicinska dokumentacija o navedenim simptomima) i kada bi sudovi sudili samo prema tome postoji li medicinska dokumentacija sačinjena na konkretni dan, da je osoba baš taj dan kad je potpisala ugovor imala psihotične napadaje, onda uopće ne bi bilo bitno zdravstveno stanje te osobe prije tog kritičnog dana, niti tijek i razvoj bolesti, niti utjecaj bolesti na razumijevanje poduzimanja pravnih poslova, već bi, po stavu vještakinje, bilo potrebno da je u medicinskom nalazu konkretnog dana kad je ugovor zaključen, bilo evidentirano da je ostavitelj imao simptome koje navodi, što svjedoči u prilog neodrživosti ovakve teze vještakinje. Vještačenje se upravo provodi radi toga da bi vještaci sudu objasnili posljedice razvoja psihičkih bolesti i njihov utjecaj na razumijevanje pravnih poslova sklopljenih u odgovarajućem trenutku (jer sud o tome nema stručnih znanja) a ne da bi vještaci sudu rekli da za taj dan nema medicinske dokumentacije u kojoj bi bili zabilježeni oblici manije, gubitak svijesti, epileptički napadaji i slično, pa da zato zaključuju da je ostavitelj mogao razumjeti značenje pravnog posla kojeg je poduzeo.

4.3.4.

Nadalje, prvostupanjski sud nije valjano ocijenio niz medicinskih dokaza koji ozbiljno dovode u pitanje sposobnost ostavitelja za sklapanje spornog ugovora. Posebno je pravno relevantna činjenica da je Centar za socijalnu skrb Garešnica 2015. utvrdio da TŽ nije u mogućnosti razumjeti ostavinski postupak. Ostavinski postupak je relativno jednostavan pravni postupak u kojem se utvrđuje imovina ostavitelja i njegovi nasljednici. Ako osoba nije sposobna razumjeti takav postupak, to znači da ne može shvatiti osnovne pravne pojmove poput imovine, nasljeđivanja i svojih prava. Logično je postaviti pitanje kako takva osoba samo četiri godine kasnije može u potpunosti razumjeti daleko složeniji pravni posao kao što je kupoprodaja nekretnina, posebno kada se tim poslom odriče cjelokupne svoje imovine.

4.3.5.

Dodatnu sumnju u sposobnost pokojnika za rasuđivanje dovodi nalaz dr. Vinka Čatipovića iz rujna 2019. koji je preporučio pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti, što dodatno potvrđuje ozbiljnost psihičkog stanja ostavitelja.

4.3.6.

Što se tiče iskaza svjedokinje EŽ o razlozima niske kupoprodajne cijene, prvostupanjski sud je propustio kritički ocijeniti njezin iskaz uzimajući u obzir činjenicu da je ona majka tuženika, dakle osoba koja ima izravan interes u ishodu spora. Svjedokinja je tvrdila da je simbolična cijena od 7.000,00 kuna rezultat dugogodišnje financijske pomoći koju je njena obitelj pružala TŽ, uključujući plaćanje troškova pogreba njegovih roditelja, kupovanje hrane, lijekova i drugih potrepština. Međutim, ako su ti razlozi doista postojali, logično bi bilo da budu navedeni u samom ugovoru, što nije slučaj. Dodatno, čak i ako se prihvati da je obitelj tuženika pomagala ostavitelju, teško je povjerovati da bi ta pomoć opravdala praktički poklanjanje nekretnina vrijednih 75.000,00 kuna za simboličnu cijenu od 7.000,00 kuna.

4.3.7.

Prvostupanjski sud također nije uzeo u obzir da je TŽ bio smješten u Domu za odrasle osobe u Bjelovaru od 2015. do svoje smrti 2022., što dodatno ukazuje na ozbiljnost njegovog psihičkog stanja i nemogućnost samostalnog funkcioniranja.

4.3.8.

S obzirom na sve navedeno, žalbeni sud smatra da je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaze koji su bili nužni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, posebno novo psihijatrijsko vještačenje koje bi razjasnilo proturječnosti između nalaza vještakinje Kudumije Slijepčević i mišljenja dr. Bilića. Također, prvostupanjski sud nije valjano ocijenio postojeće dokaze, posebno medicinsku dokumentaciju i rješenje Centra za socijalnu skrb Garešnica, koja nedvojbeno ukazuje na ozbiljne psihičke probleme ostavitelja.

4.3.9.

Slijedom sveg prethodno navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, uz primjenu čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi čl.. 369. st. 1. ZPP-a.

5.

S obzirom na opisane povrede počinjene tijekom prvostupanjskog postupka, žalbeni sud je odredio da će se nova glavna rasprava provesti pred drugim sucem (čl. 371. ZPP-a).

Uputa prvostupanjskom sudu:

6.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud dužan je otkloniti navedene povrede postupka te pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje. Sud će posebno voditi računa o tome da sve dokaze ocijeni u njihovoj međusobnoj povezanosti, savjesno i brižljivo, u skladu s obvezom iz čl. 8. ZPP-a.

6.1.

Prvostupanjski sud će izvesti dokaz novim psihijatrijskim vještačenjem po drugom vještaku, pri čemu će vještak morati detaljno analizirati svu medicinsku dokumentaciju, posebno rješenje Centra za socijalnu skrb iz 2015. i nalaze dr. Čatipovića iz 2019. Vještak će također morati objasniti je li moguće da osoba koja 2015. nije mogla razumjeti ostavinski postupak, 2019. može u potpunosti shvatiti značenje kupoprodajnog ugovora. Nadalje, prvostupanjski sud će morati kritički ocijeniti iskaz svjedokinje EŽ uzimajući u obzir njezin odnos s tuženikom, te posebno razmotriti pitanje je li simbolična kupoprodajna cijena pokazatelj iskorištavanja psihičkog stanja prodavatelja.

U Osijeku 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić