Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-329/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kamenar Milun i Klepac Mustać iz Rijeke, protiv tuženika VP iz [adresa], ŠPG 41, [adresa], zastupan po punomoćnica Stanki Maučić Maček, odvjetnici u Crikvenici, radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 7. studenog 2024. poslovni broj:P-254/2023-7, na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao osnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici od 7. studenog 2024. poslovni broj:P-254/2023-7.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju nekretnina zaključen dana 17.srpnja 2002.g. ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Tus iz [adresa], broj OV2182/2002 zaključen između tužitelja ŠP kao darovatelja i tuženika TP kao daroprimatelja, u pogledu nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisane u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak od 31 čhv ( 111 m 2 ) i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 43 čhv ( 155 m 2 ) z. k. ul. [broj ZK uloška] pa se određuje uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije zemljišnoknjižnog prijenosa navedenih nekretnina u ime i korist tuženika TP.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 eura u roku od 15 dana te se tuženik odbija sa preostalim zatraženim troškom parničnog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako sud prvog stupnja nije postupio po uputi Županijskog suda u Osijeku iz rješenja poslovni broj Gž-1816/2021-3, jer sud prvog stupnja u potpunosti ignorira presudu u postupku poslovni broj P-401/2008. Ističe da je osnova tužbenog zahtjeva činjenica da je Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen bez prave predaje u posjed nekretnine, pa da je izostala forma sklapanja ugovora u obliku javnobilježničkog akta sukladno važećim propisima. Navodi kako u ovom postupku postoji isključivo jedan tužbeni zahtjev, a to je utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju zbog činjenice što predmetna nekretnina nije predana u posjed tuženiku, dok je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o dvostranom pravnom poslu i da tuženik nije nekretninu dobio besplatno pa odbija tužbeni zahtjev. Ističe kako je obrazloženje pobijane presude suprotno dokazima u predmetu, te da sud prvog stupnja nije izveo dokaze koje je tužitelj predložio i koje je sud prihvatio, te se o njima nije očitovao, dok je istovremeno provodio dokaze na okolnost predaje u posjed, a za koje u obrazloženju presude tvrdi da nisu odlučne činjenice. Nadalje navodi kako sud prvog stupnja nije uopće cijenio iskaze svjedoka niti je naveo zašto ih smatra nepotrebnim ili nevažnim. Stoga tužitelj predlaže sudu drugog stupnja uvažiti žalbu u cijelosti i preinačiti presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova tužitelju. Tužitelj potražuje trošak žalbe u iznosu od 2.928,62 Eur-a.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako žalba nema osnova niti iz jednog razlog, jer sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka niti je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe kako žalitelj nije darovao nekretninu tuženiku jer je tuženik svojim sredstvima i svojom životnom ušteđevinom platio kupoprodajnu cijenu i vlastitim sredstvima financirao obnovu derutne i ruševne građevine, a tužitelj je kao zaposlenik tuženika primao plaću. Tuženik predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi pobijanu presudu uz naknadu troškova odgovora na žalbu tuženiku. Tuženik potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.165,91 Eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, jer je presuda razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a koji nisu proturječni i nejasni.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju od 17. srpnja 2002. kojim je tužitelj darovao tuženiku nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisane u k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 31 čhv (111m2) i kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 43 čhv (155m2) u zk. ul. [broj ZK uloška]. Tužitelj tvrdi kako je Ugovor o darovanju ništetan jer nije došlo do predaje nekretnine u posjed tuženiku, a Ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta odnosno ovjerovljene privatne isprave.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da su tužitelj i tuženik 16. srpnja 2022. sklopili Ugovor o darovanju na kojem su ovjerili potpise kod javnog bilježnika Jelene Tus 17. srpnja 2002. i kojim tužitelj daruje tuženiku nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tom Ugovoru ugovaratelji utvrđuju kako na nekretninama postoji založno pravo Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 900.000,00 kn sa ugovorenom kamatom, a potpisom Ugovora tuženik je preuzeo obvezu isplate navedenog kredita. Tuženik je upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama ne temelju navedenog Ugovora.

8. Sud prvog stupnja je ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio kako u konkretnom slučaju tuženik preuzeo obvezu tužitelja i banci isplatiti kredit u iznosu od 900.000,00 kn, pa da je riječ o dvostrano-obvezujućem poslu, a ne darovanju jer tuženik nekretninu nije dobio besplatno. Ujedno je sud prvog stupnja utvrdio kako je stvarni kupac nekretnine bio tuženik i da su pravni poslovi sklopljeni radi osiguranja tuženika u vrijeme kada kao strani državljanin nije mogao sklopiti kupoprodajni ugovor, već je to umjesto tuženika učinio tužitelj, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Ujedno je sud prvoga stupnja naveo kako je između stranaka pred sudom vođeno više postupaka, koji nisu od utjecaja na ovaj predmet, jer iako se radi o istom ugovoru o darovanju, isti su vođeni po drugoj pravnoj osnovi. U odnosu na iskaze svjedoka sud navodi da isti nemaju saznanja o posjedu predmetne nekretnine niti o dogovorima stranaka.

10. Po tvrdnji tužitelja, radi se o prijenosu vlasništva nekretnine s tužitelja na tuženika darovanjem. Stoga su glede tog odnosa, mjerodavne odredbe čl. 53. st.1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, dalje ZJB). Prema navedenoj odredbi, javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost pored ostalog darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimcu.

11. Dakle, iz sadržaja citirane odredbe, razvidno je kako je odlučna činjenica je li tuženik u neposrednom posjedu sporne nekretnine i je li bilo potrebno Ugovor o darovanju sačiniti u formi javnobilježničkog akta.

12. Međutim, u ovoj fazi žalbenog postupka još uvijek je sporno jesu li Ugovorom o darovanju nekretnine stranke zapravo ugovorile disimulirani pravni posao kupoprodaje iste nekretnine.

13. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama dok st. 2. istog članka propisuje da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

14. Jednako tako ukoliko bi se primijenila i odredba o konverziji ugovora, tada je isto potrebno utvrditi elemente za pravovaljanost drugog ugovora, jer kad ništav ugovor udovoljava uvjetima za pravovaljanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovora da su znali za ništavost svog ugovora.

15. Presudom Općinskog suda u Delnicama od 7. srpnja 2009. poslovni broj P- 401/08-115, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 7. rujna 2011. poslovni broj Gž-4705/09, nesporno je utvrđeno kako je tužitelj bio sposoban za rasuđivanje prilikom sklapanja spornog Ugovora o darovanju i bio svjestan njegova značenja.

16. Pravilno je sud prvog stupnja, suprotno navodima tužitelja utvrdio da je predmetne nekretnine kupio tuženik na ime tužitelja i da se osigurao Ugovorom o nenamjenskom zajmu i založnim pravom, te da je smisao i cilj ugovora o darovanju da se tuženik kako stvarni vlasnik upiše u zemljišne knjige, jer to kao stranac nije mogao u trenutku kupnje nekretnine. Stoga sud prvog stupnja pravilno zaključuje, kako je za rješenje ovoga spora irelevantno to što Ugovor o darovanju nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, jer stranke nisu u stvari sklopile ugovor o darovanju, bez obzira na njegov naziv, nego ugovor kojim su uredile svoje odnose glede vlasništva nekretnine i da nije riječ o besplatnom pravnom poslu.

17. S obzirom na do sada utvrđeno činjenično stanje, ovome sudu je prihvatljiv pravni zaključak suda prvog stupnja da stranke prilikom potpisivanja Ugovora o darovanju nekretnine, bez obzira na naziv i sadržaj toga ugovora, nisu imale volju zaključiti ugovor o darovanju, koje se utvrđenje uostalom ne dovodi u pitanje žalbenim navodima tužitelja.

18. Ne radi se u ovom slučaju o darovanju, jer je darovanje besplatan pravni posao, a u ovom slučaju se radi o dvostranom teretnom ugovoru prema kojem su obje strane u ugovoru imale obvezu koju su ispunile, ugovor je izvršen, kako je ugovoreno.

19. Imajući navedeno u vidu, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako nije riječ o darovanju i da je taj drugi ugovor sklopljen radi rješavanja vlasničkih odnosa među stranka, a i da isti ispunjava potrebne pretpostavke za valjanost ugovora. Stoga je sud prvog stupnja pravilno dobio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju.

20 Pravilna je i odluka o parničnim troškovima, koju je sud prvog stupnja odnio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

22. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja, ističe se kako nisu od odlučne važnosti za rješenje ovoga spora.

23. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu, jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovoga postupka.

Osijek, 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov