Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1242/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2025., poslovni broj P-3950/2023-25, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3950/2023-25 od 15. travnja 2025.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovor o [broj kredita] sklopljenog dana 23.05.2005., a koja glasi: „u kunskoj protuvrijednosti od 108.290,00 CHF (slovima: stoosamtisućadvjestodevedeset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...“
II. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici iznos od 21.900,97 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznose:
- 0,93 EUR od 31.08.2005. do isplate,
-1,19 EUR od 03.10.2005. do isplate,
-1,39 EUR od 04.11.2005. do isplate,
-1,63 EUR od 09.12.2005. do isplate,
-0,71 EUR od 02.01.2006. do isplate,
-6,92 EUR od 06.11.2008. do isplate,
-10,61EUR od 07.01.2009. do isplate,
-6,64 EUR od 02.02.2009. do isplate,
-6,54 EUR od 03.03.2009. do isplate,
-5,58 EUR od 08.04.2009. do isplate,
-5,07 EUR od 05.05.2009. do isplate,
-2,99 EUR od 01.06.2009. do isplate,
-1,28 EUR od 06.07.2009. do isplate,
-1,77 EUR od 31.07.2009. do isplate,
-2,65 EUR od 03.09.2009. do isplate,
-2,48 EUR od 05.10.2009. do isplate,
-1,68 EUR od 09.11.2009. do isplate,
-3,23 EUR od 02.12.2009. do isplate,
-4,68 EUR od 05.01.2010. do isplate,
-6,57 EUR od 06.02.2010. do isplate,
-5,54 EUR od 01.03.2010. do isplate,
-8,70 EUR od 05.04.2010. do isplate,
-24,05 EUR od 05.05.2010. do isplate,
-27,72 EUR od 05.06.2010. do isplate,
-50,90 EUR od 07.07.2010. do isplate,
-47,47 EUR od 11.08.2010. do isplate,
-63,11 EUR od 07.09.2010. do isplate,
-55,85 EUR od 03.10.2010. do isplate,
-49,02 EUR od 03.11.2010. do isplate,
-65,18 EUR od 02.12.2010. do isplate,
-86,94 EUR od 12.01.2011. do isplate,
-71,10 EUR od 02.02.2011. do isplate,
-69,73 EUR od 09.03.2011. do isplate,
-70,12 EUR od 12.04.2011. do isplate,
-69,11 EUR od 13.05.2011. do isplate,
-101,34 EUR od 03.06.2011. do isplate,
-100,89 EUR od 08.07.2011. do isplate,
-129,27 EUR od 02.08.2011. do isplate,
-116,42 EUR od 06.09.2011. do isplate,
-99,05 EUR od 04.10.2011. do isplate,
-97,37 EUR od 07.11.2011. do isplate,
-93,22 EUR od 05.12.2011. do isplate,
-20.234,33 EUR od 20.12.2011. do isplate, s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 319,02 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
-0,03 EUR od 30.6.2005. pa do isplate
-1,39 EUR od 31.7.2005. pa do isplate
-0,31 EUR od 31.1.2006. pa do isplate
-1,73 EUR od 28.2.2006. pa do isplate
-2,48 EUR od 31.3.2006. pa do isplate
-2,73 EUR od 30.4.2006. pa do isplate
-2,28 EUR od 31.5.2006. pa do isplate
-2,68 EUR od 30.6.2006. pa do isplate
-4,18 EUR od 31.7.2006. pa do isplate
-3,24 EUR od 31.8.2006. pa do isplate
-3,00 EUR od 30.9.2006. pa do isplate
-3,68 EUR od 31.10.2006. pa do isplate
-4,53 EUR od 30.11.2006. pa do isplate
-6,50 EUR od 31.12.2006. pa do isplate
-8,35 EUR od 31.1.2007. pa do isplate
-7,60 EUR od 28.2.2007. pa do isplate
-7,98 EUR od 31.3.2007. pa do isplate
-11,26 EUR od 30.4.2007. pa do isplate
-13,96 EUR od 31.5.2007. pa do isplate
-15,04 EUR od 30.6.2007. pa do isplate
-15,04 EUR od 31.7.2007. pa do isplate
-13,80 EUR od 31.8.2007. pa do isplate
-16,93 EUR od 30.9.2007. pa do isplate
-19,01 EUR od 31.10.2007. pa do isplate
-15,41 EUR od 30.11.2007. pa do isplate
-17,20 EUR od 31.12.2007. pa do isplate
-12,73 EUR od 31.1.2008. pa do isplate
-9,61 EUR od 29.2.2008. pa do isplate
-6,06 EUR od 31.3.2008. pa do isplate
-11,99 EUR od 30.4.2008. pa do isplate
-14,90 EUR od 31.8.2008. pa do isplate
-11,43 EUR od 30.9.2008. pa do isplate
-16,34 EUR od 30.11.2008. pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. godine određuje člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. određuje člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja se od dana 01.01.2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužiteljica izvršila podneskom od 04. srpnja 2024.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan."
2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o [broj kredita] zaključenog 23. svibnja 2005. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu gdje je ugovorena primjena valutne klauzule te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 21.900,97 eur kao posljedica ništetnosti iste ugovorne odredbe, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:
- da su stranke 23. svibnja 2005. zaključile Ugovor o [broj kredita] kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 108.290,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika,
-da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da isti ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,
- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule,
- da je tužiteljica 19. prosinca 2011. u cijelosti otplatila predmetni kredit.
9. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 23. svibnja 2005. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03 i 46/07 - dalje: ZZP/03).
10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st.1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.
11. S obzirom da je predmetnu parnicu tužiteljica pokrenula kao pojedinačni potrošač u smislu odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 118. ZZP vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđena povreda prava i interesa potrošača.
12. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni spor za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.
13. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik isto nije dokazao s obzirom da je tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, podneskom od 13. lipnja 2024., odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje UB, djelatnice tuženika, dok je pročitana izjava djelatnice tuženika ŽBV.
14. Budući da je tuženik podneskom od 13. lipnja 2024. odustao od prijedloga za provedbu dokaza saslušanjem djelatnice tuženika UB a obveza bilježnika prilikom solemnizacije ugovora je upozoriti i upoznati stranke s pravnim posljedicama preuzetih obveza, koja činjenica nije sporna te ne može predstavljati dokaz pojedinačnog pregovaranja stranaka o odredbama Ugovora o kreditu, to nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom.
15. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda u pogledu ništetnosti načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
16. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužiteljici nije objasnio odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
17. Suprotno žalbenom navodu, u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 26. studenog 2021.
18. Žalbeni navod tuženika da je nastupila zastara za tražbine istaknute nakon preinake tužbe nije osnovan jer u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove, zastara se prekida podnošenjem tužbe a ne u trenutku preinačenja tužbe (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024).
19. Suprotno navodu tuženika, sud prvog stupnja je provedenim vještačenjem utvrdio iznos koji je tužiteljica preplatila na temelju odredbi Ugovora o kreditu kojeg je zaključila s tuženikom, a koje su utvrđene ništetnim, koji Nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao stručan i objektivan, pri čemu se vještak podneskom od 24. lipnja 2024. očitovao na primjedbe tuženika na Nalaz i mišljenje i iste otklonio.
20. Neosnovano tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je sud prvog stupnja odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako sud prvog stupnja ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije doveo u sumnju.
21. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju Nalaza i mišljenja vještaka zbog ništetne odredbe u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i to primjenom odredbe čl. 104. st. 1. i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 – dalje: ZOO/91).
22. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici priznao i kamate na svaki pojedini iznos sukladno čl. 214. ZOO/91 koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je odredba ugovora o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetna, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.
23. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da je pravomoćnost odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na valutnu klauzulu nastupila 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 22. svibnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Takav stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.
24. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF nije stekala bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga i ne postoji obveza vraćanja nečega što nije ni primljeno. Nadalje, za istaknuti je kako se u konkretnom slučaju potražuje razlika s osnova ništetnosti navedenih odredbi potrošačkog ugovora, pa stoga tuženik ne može ostvariti korist u parnici u kojoj je istodobno utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Stoga činjenica, koju ističe tuženik, da se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika, nije ni od kakvog značaja za predmetni postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima, pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena pod toč. III. izreke i odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.
25. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima.
26. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovorene valutne klauzule.
27. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena sukladno Tbr. 52. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23).
28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
29. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.
30. Odluka o troškovima odgovora na žalbu pod toč. III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 3. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
