Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-219/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Renati Plešnar, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika Gradska Plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., OIB: 20985255037 Zagreb, Radnička cesta 1, radi naknade štete , odlučujući o žalbama I. tužiteljice UČ, II. tužitelja VČ, I. tuženice LČ i II. tužene Gradske plinare Zagreb d.o.o. Zagreb protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-491/19- 79 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Žalbe I. tužiteljice UČ i I. tužene LČ odbijaju se kao neosnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 491/19-79 od 30. listopada 2023.:

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke i to u dijelu u kojem je naloženo I. tuženoj LČ da I. tužiteljici UČ isplati iznos od 43.798,53 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2019. do isplate;

b) potvrđuje u točki II. izreke u cijelosti.

II. Žalba II. tužitelja VČ uvažava se kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-491/19-79 od 30. listopada 2023. ukida u pobijanom dijelu sadržanom u točkama III. i IV. izreke u cijelosti i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Žalba II. tuženika Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. uvažava se kao osnovana i ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-491/19-79 od 30. listopada 2023. u pobijanoj točki I. izreke presude i to u dijelu u kojem je naloženo II. tuženoj Gradska plinara Zagreb d.o.o. da I. tužiteljici UČ isplati solidarno sa I. tuženom iznos od 43.798,53 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2019. do isplate.

IV. Žalbe I. tužene LČ i II. tuženika Gradske plinare Zagreb - Opskrba d.o.o. glede odluke o parničnom trošku sadržane u točki I. izreke kao i u točki V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-491/19-79 od 30. listopada 2023. uvažavaju se kao osnovane te se u tom dijelu presuda suda prvog stupnja ukida i predmet vraća na ponovno suđenje.

V. Žalba II. tuženika Gradske plinare Zagreb - Opskrba d.o.o. odbija se kao neosnovana u odnosu na pobijani dio rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-491/19-79 od 30. listopada 2023. i to u dijelu gdje se dozvoljava preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 2. studenog 2022. kojim potražuju od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 59.725,26 EUR u odnosu na I. tužiteljicu i 13.272,28 EUR u odnosu na II. tužitelja i u tom dijelu se potvrđuje pobijano rješenje.

VI. Žalba II. tužitelja VČ uvažava se kao osnovana u odnosu na pobijani dio rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-491/19- 79 od 30. listopada 2023. i to u dijelu gdje se istome dozvoljava preinaka tužbe izmjenom činjenične osnove spora te se u tom dijelu ukida rješenje suda prvog stupnja.

VII. I. tužiteljici UČ ne dosuđuje se trošak žalbenog postupka.

VIII. O troškovima žalbenog postupka II. tužitelja VČ, I. tužene LČ i II. tužene Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I./ Nalaže se tuženicima: LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Radnička cesta 1, 10 000 Zagreb, OIB: 20985255037 solidarno isplatiti I tužiteljici ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 43.798,53 EUR1 /330.000,00 kn sa zateznom kamatom počev od 20.02.2019. do isplate pa do isplate, i to do 31.12.2022. godine po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka od 13.722,34 EUR / 103.390,97 kn sa zateznim kamatama počev od 30. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve roku od 15 dana.

II./ Odbija se I tužiteljica ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa dijelom zahtjeva da joj tuženici: LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Radnička cesta 1, 10 000 Zagreb, OIB: 20985255037, solidarno isplate iznos od 15.926,74 EUR / 120.000,00 kn sa zateznom kamatom počev od 20.02.2019. do isplate, i to do 31.12.2022. godine po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve roku od 15 dana.

III./ Odbija se tužbeni zahtjev II tužitelja VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da mu tuženici: LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Radnička cesta 1, 10 000 Zagreb, OIB: 20985255037, solidarno isplate iznos od 13.272,28 EUR / 100.000,00 kn sa zateznom kamatom počev od 20.02.2019. do isplate i to do 31.12.2022. godine po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od 30. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se II tužitelju SULIMANAC FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženicima trošak parničnog postupka i to: I tuženici u iznosu 6.855,82 EUR / 51.655,18 kn sa pripadajućim zateznim kamatama počev od od 30. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a II tuženiku u iznosu od 89,59 EUR / 675,02 kn , a sve u roku od 15 dana.

V./ Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u odnosu na I tužiteljicu u cijelosti.

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 02.11.2022. kojim potražuju od tuženika solidarnu isplatu iznosa 59.725,26 EUR / 450.000,00 kn u odnosu na I tužiteljicu i 13.272,28 EUR/ 100.000,00 kn u odnosu na II tužitelja, kao i u odnosu na činjenicu da II tužitelj navedeni iznos potražuje promjenom činjeničnog supstrata tužbe i to u skladu s čl. 1100. ZOO-a, a iz razloga svrsishodnosti."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe izjavili su tužitelji i tuženici.

2.1. I. tužiteljica UČ (dalje u tekstu I. tužiteljica) u žalbi navodi da istu presudu pobija u cijelosti iako sadržajno proizlazi da pobija samo točku II. izreke presude kojom je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

2.2. II. tužitelj PČ (dalje u tekstu II. tužitelj) u žalbi također navodi da presudu i rješenje suda prvog stupnja pobija u cijelosti iako sadržajno proizlazi da pobija samo točku III. i IV. izreke presude, te rješenje u dijelu gdje se dopušta preinaka tužbe zbog promjene činjenične osnove spora. Žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP-a te na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. st. 3. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. I. tužena LČ (dalje u tekstu I. tužena) žalbom pobija točke I., IV. i V. izreke presude u dijelu koji se odnosi na I. tuženu i to zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi ukazuje na postojanje bitna povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3.1. II. tuženik Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. (dalje u tekstu II. tuženik) žalbom pobija točke I., IV. i V. izreke presude kao i rješenje kojim je odlučeno o preinaci tužbe i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi ukazuje na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, a u odnosu na pobijano rješenje ističe bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda i rješenje suda prvog stupnja preinače te odbije tužbeni zahtjev I. tužiteljice u odnosu na II. tuženika, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba I. tužiteljice nije osnovana.

6. Žalba II. tužitelja je osnovana.

7. Žalba I. tužene je djelomično osnovana.

8. Žalba II. tuženika je djelomično osnovana.

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje suda prvog stupnja, postupak koji im je prethodio te žalbene navode stranaka utvrđeno je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presuda nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete koju su pretrpjeli i koju trpe zbog smrti EČ koja je bila kćer I. tužiteljice a djevojka II. tužitelja i koja je smrtno stradala 20. veljače 2016. godine zbog trovanja ugljičnim monoksidom u stanu koji je vlasništvo I. tužene.

10.1. Tužitelji, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 3. ožujka 2021. a kojega su u pogledu valute EUR potom specificirali podneskom od 2. studenog 2022. potražuju od tuženika solidarnu isplati iznosa na ime naknade neimovinske štete i to I. tužiteljica zbog duševnih boli koje trpi zbog smrti bliske osobe iznos od 59.725,26 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. II. tužitelj na ime naknade neimovinske štete zahtjeva isplatu iznosa od 13.272,28 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude i rješenja utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je EČ smrtno stradala 20. veljače 2016. godine i to od trovanja ugljičnim monoksidom u stanu koji je vlasništvo I. tužene ;

- da je EČ kćerka I. tužiteljice, a u vrijeme štetnog događaja da je bila djevojka II. tužitelja i da su njih dvoje zajedno stanovali u stanu I. tužene;

- da je zbog smrti kćerke koja je bila u dobi od 32 godine, I. tužiteljica trpila i još uvijek trpi teške duševne boli, da joj je narušena psihička ravnoteža i da se zbog toga i liječila u psihijatrijskim ustanovama i još uvijek koristi odgovarajuću terapiju kako bi mogla normalno funkcionirati;

- da je II. tužitelj bio u ljubavnoj vezi sa pok. EČ od srpnja 2015. a da su zajedno počeli stanovati 15. siječnja 2016., da je zbog štetnog događaja u kojem je zatekao beživotno tijelo pok. EČ i nakon što ju je prvi pokušao reanimirati doživio teški šok uslijed čega je bilo narušeno njegovo psihičko zdravlje i narušen mu duševni mir zbog čega je potražio i stručnu pomoć psihijatra;

- da je nalazom i mišljenjem „Vještačenja Ožanić“ od 10. prosinca 2018. koje je izrađeno za potrebe kaznenog postupka utvrđeno da je uzrok trovanja ugljičnim monoksidom u predmetnom stanu istovremeni rad kuhinjske nape i neispravnog plinskog aparata uz nepostojanje propisanih otvora na vanjskom zidu kupaonice; da je vlasnik stana morao vršiti periodički servis plinskog aparata po ovlaštenom plinoserviseru a što nije učinjeno jer je plinski aparat bio neispravan u vrijeme štetnog događaja, te je pored toga i plinska instalacija bila propusna te nisu postojali propisani otvori u vanjskom zidu kupaonice niti ugrađen električni prekidač koji onemogućava istovremeni radi kuhinjske nape i plinskog bojlera;

- da je prilikom ispitivanja plinske instalacije koja je vršena 24. veljače 2010. i to u redovitom roku, II. tuženik Gradska plinara Zagreb d.o.o. izvršio zamjenu plinskog brojila te tom prilikom pregledao i druge plinske instalacije i utvrdio njihovu nepropusnost, te da je tom prilikom zapisnički konstatirao koje nedostatke je vlasnica stana u obvezi ukloniti a što se odnosi na ugradnju ventilacijskih rešetki određenog presjeka u vanjski zid kupaonice i vrata kupaonice, te ugradnju izmjeničnog prekidač električne energije kojim bi se eliminirao istovremeni rad plinskog aparata i kuhinjske nape;

- da I. tužiteljica u periodu od 2010. do 2016. ništa od nedostataka na koje je upozorena nije uklonila osim što je u vrata kupaonice ugradila ventilacijske rešetke;

- da je provedenim medicinskim vještačenjem na okolnost uzročno-posljedične veze između smrti pok. EČ i predmetnog događaja, kao i eventualnog utjecaja njenih drugih bolesti (srčana fibroza) nastanku štetnog događaja, utvrđeno da je do smrti EČ došlo zbog trovanja ugljičnim monoksidom kojem je bila izložena te da bi do smrti iste došlo i u slučaju da nije postojala srčana fibroza.

12. Na temelju ovako utvrđenih odlučnih činjenica, sud prvog stupnja zaključuje da postoji solidarna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja te da je do štete došlo djelovanjem opasne stvari i opasne djelatnosti zbog čega za nastalu štetu tuženici odgovaraju po kriteriju objektivne odgovornosti na temelju čl. 1063. i 1064. . Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO).

12.1. Sud prvog stupnja zaključuje da I. tužena za štetu odgovara kao vlasnik opasne stvari, odnosno kao vlasnik neodržavanih plinskih instalacija, a II. tuženik kao osoba koja obavlja opasnu djelatnost. Pri tome sud prvog stupnja smatra da stručna djelatnost vezana uz opasnu stvar u građanskopravnom smislu predstavlja opasnu djelatnost (točka 40. obrazloženja).

12.2. Slijedom svega naprijed navedenog, pobijanom presudom sud prvog stupnja djelomično usvaja tužbeni zahtjev I. tužiteljice te joj na ime naknade neimovinske štete koju trpi zbog smrti bliske osobe na temelju čl. 1101. st. 1. ZOO-a dosuđuje iznos od 43.798,53 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe te obvezuje tuženike da joj naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 13.722,34 EUR (točka I. izreke). S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.926,74 EUR sud prvog stupnja odbija I. tužiteljicu (točka II. izreke).

12.3. Nadalje, sud prvog stupnja u cijelosti odbija tužbeni zahtjev II. tužitelja za isplatom iznosa od 13.272,28 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke) i obvezuje ga da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka (točka IV. izreke), zauzimajući stav da je tijekom postupka II. tužitelj izvršio tzv. pravu preinaku tužbenog zahtjeva i to podneskom od 3. ožujka 2021. izmjenom činjenične osnove spora, pa stoga, prihvaćajući istaknuti prigovor zastare u odnosu na tako preinačeni tužbeni zahtjev, za koju smatra da je prekinuta tek postavljanjem tako preinačenog tužbenog zahtjeva, smatra da je nastupila zastara potraživanja sukladno čl. 230. ZOO-a.

12.4. Istovremeno, pobijanim rješenjem sud prvog stupnja dopušta preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem istoga zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iako pri tome navodi da je preinaka izvršena podneskom od 2. studenog 2022. a zapravo je ista izvršena još podneskom od 3. ožujka 2021. Osim toga, iz razloga svrsishodnosti sud prvog stupnja dopušta i preinaku tužbenog zahtjeva II. tužitelja zbog promjene činjeničnog supstrata tužbe.

13. Žalba II. tuženika je neosnovana u dijelu gdje isti pobija dio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelja i to zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Naime, nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. i 191. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje II. tuženik, a koja povreda se po II. tuženiku sastoji u tome što je sud prvog stupnja protivno odredbi čl. 190. ZPP-a dopustio tužiteljima preinaku tužbenog zahtjeva i to povećanjem zahtjeva za naknadom neimovinske štete, nakon zaključenja prethodnog postupka a zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH.

14.1. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

14.2. Odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19. – dalje ZID ZPP/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.) u čl. 190. iza st. 1. dodan je st. 2. prema kojem iznimno od odredbe st. 1., tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisana primjena iste odredbe na sve postupke u tijeku.

14.3. Prema odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među stranaka.

14.4. S obzirom na sve navedeno i nakon što je zaključen prethodni postupak, pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s obzirom da su za to bile ispunjene sve potrebne pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP- a.

14.5. Neosnovano u žalbi II. tuženik ukazuje da promjena Orijentacijskih kriterija nakon podnošenja tužbe ne može biti opravdan razlog za preinaku tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

14.6. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev- 1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. zauzeo shvaćanje prema kojem su tek u trenutku kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima , tužitelji mogli tužbenim zahtjevom opravdano tražiti naknadu štete u povećanom iznosu i to s predvidivim ishodom, a i da je u obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno da se izmjena istih Orijentacijskih kriterija ima primjenjivati na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH. Stoga ukoliko se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka u većini slučajeva ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija.

14.7. Također, ukoliko se ne bi dopustilo povećanje tužbenog zahtjeva kada je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija, isto bi bilo previše formalistički i otegotno za tužitelje u smislu prava na pristup sudu, posebno uzimajući u obzir da se radi o tzv. nepravoj preinaci.

14.8. Kako je s obzirom na sve navedeno, sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, to stoga nije osnovan žalbeni navod II. tuženika kojim ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a te je pravilna odluka suda sadržana u točki I. izreke pobijanog rješenja i to u dijelu u kojem se dopušta preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva.

15. Međutim, osnovano u žalbi II. tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio čl. 191. ZPP-a kada je smatrao da je on osim povišenja tužbenog zahtjeva, što se nesporno smatra preinakom u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, izvršio i promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva izmjenom činjenične osnove spora iz razloga jer izmijenjenim tužbenim zahtjevom naknadu neimovinske štete potražuje na osnovi čl. 1100. ZOO-a, a ne kao ranije u tužbi na temelju čl. 1101. ZOO-a.

15.1. Sud prvog stupnja, pogrešno zaključuje da je prilikom preinake tužbenog zahtjeva II. tužitelj, osim što je povisio tužbeni zahtjev, izmijenio i činjeničnu osnovu svoje tužbe.

15.2. Naime, uvidom u stanje spisa i tužbeni zahtjev II. tužitelja kao i činjenice na kojima je on temeljio svoj zahtjev vidljivo je da su iste neizmijenjene tijekom cijelog postupka, odnosno da je kao odlučne činjenice navodio da je zbog štetnog događaja pretrpio stanje šoka i uznemirenosti što je poremetilo njegov duševni mir zbog čega se i liječio te tražio stručnu pomoć, na koje okolnosti je već u tužbi a tako i na pripremnom ročištu predložio izvođenje određenih dokaza. Jedino što je tijekom postupka mijenja je prava osnova njegovog zahtjeva i to na način da on sada naknadu štete potražuje na temelju čl. 1100. ZOO-a.

15.3. Slijedom navedenog, nepravilno je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem utvrdio da II. tužitelj osim tzv. neprave vrši i tzv. pravu preinaku tužbenog zahtjeva izmjenom ne samo visine zahtjeva već i činjenične osnove takvog zahtjeva.

16. Zbog ovako pogrešnog stava suda prvog stupnja u pogledu izmjene tužbenog zahtjeva od strane II. tužitelja, pogrešan je i zaključak suda prvog stupnja da je nastupila zastara potraživanja istoga u odnosu na potraživanje naknade neimovinske štete u smislu odredbe čl. 230. ZOO-a, jer da je zastara prekinuta tek preinačenjem tužbenog zahtjeva odnosno podneskom od 3. ožujka 2021., a kada je protekao subjektivni zastarni rok od 3 godine i zbog čega sud prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

16.1. Kao što je već naprijed navedeno preinaka tužbenog zahtjeva koju je II. tužitelj izvršio podneskom od 3. ožujka 2021. smatra se tzv. nepravom preinakom tužbe, kada tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove zahtjeva samo drugi novčani iznos te se stoga smatra da je prekid zastare naknade neimovinske štete prekinut podnošenjem tužbe koja je podnesena 20. veljače 2019., dakle, prije isteka trogodišnjeg zastarnog roka od nastanka štetnog događaja (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024.).

16.2. S obzirom da zbog pogrešnog stava suda prvog stupnja u pogledu nastupa zastare isti nije utvrđivao odlučne činjenice u pogledu osnove i eventualno visine tužbenog zahtjeva II. tužitelja, to je zbog tako počinjene bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ostalo nepotpuno utvrđeno i činjenično stanje u odnosu na zahtjev II. tužitelja.

17. U odnosu na tužbeni zahtjev I. tužiteljice pravilno je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima I. tužene, utvrdio da I. tužena za nastalu štetu odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti kao vlasnik opasne stvari na temelju čl. 1064. ZOO- a, te da ista tijekom postupka nije dokazala da postoje okolnosti iz čl. 1066. i čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a kojom bi se mogla osloboditi odgovornosti.

18. Suprotno žalbenim navodima I. tužene, odlučujući o njezinoj odgovornosti, pravilno je sud prvog stupnja, na temelju predloženih i provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao I. tuženu da naknadi štetu I. tužiteljici.

18. 1. U tom dijelu pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se stoga može ispitati zbog čega neosnovano u žalbi I. tužena ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a koja bi se sastojala između ostalog u tome da je nejasno zbog neispravnosti kojeg plinskog uređaja je došlo do propuštanja plina, da li zbog neispravnog plinskog bojlera kojega navodi vještak ili neispravnog plinskog štednjaka kojega kao izvor propusnosti navode svjedoci – djelatnici II. tuženika koji su nakon štetnog događaja izašli na lice mjesta.

19. U pogledu razloga zbog kojih smatra da postoji odgovornost I. tužene za nastanak štetnog događaja, sud prvog stupnja pravilno navodi da I. tužena kao vlasnik plinskih instalacija u svome stanu koje je kao takva dužna održavati, od 2010. kada je II. tuženik izvršio posljednji redovni pregled plinskih instalacija prije nego što će doći do štetnog događaja i kojom prilikom je zamijenjeno plinsko brojilo, sve do 2016. nije niti jednom servisirala plinski bojler, a da osim toga nije niti u cijelosti postupila po Zapisniku o ispitivanju plinske instalacije u uporabi sačinjenom 24. veljače 2010., odnosno da nije, s obzirom da je u stanu ugrađena plastična stolarija, u vanjski zid prostorije za smještaj brojila ugradila ventilacijske rešetke niti prekidač kako bi onemogućila istovremeni rad električne nape i plinskog bojlera.

19.1. Pri tome I. tužena potpuno neosnovano u žalbi tvrdi da bi za donošenje odluke o njezinoj odgovornosti bilo odlučno da li je postojala propusnost plinskog bojlera ili štednjaka, te stoga u tom dijelu neosnovano ukazuje na razliku u nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na iskaz saslušanih svjedoka – djelatnika II. tuženika koji su iskazivali da su prilikom izlaska na teren nakon štetnog događaja utvrdili propusnost kod plinskog štednjaka, s obzirom da sve to spada u plinsku instalaciju i uređaje za čije održavanje je odgovorna upravo I. tužena kao vlasnik stana koja iste uređaje nije pravilno održavala i koji uslijed neodržavanja od punih 6 godina svakako predstavljaju opasnu stvar za koju sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara njen vlasnik.

19.2. Upravo iz tog razloga, neosnovano tek sada u žalbi I. tužena ukazuje da je na iste okolnosti bilo potrebno provesti posebno tehničko vještačenje, a koje nije provedeno jer ga tužitelji nisu niti predlagali.

19.3. Naime, u slučaju kada i sama I. tužena tijekom postupka, a i u žalbi čini nespornom činjenicu da je pokojna EČ uistinu preminula u njenom stanu i to zbog utjecaja ugljičnog dioksida, potpuno je neodlučno koji plinski uređaj je bio uzrok tome.

19.4. Također, neosnovano, tek sada po prvi put u žalbi, I. tužena ističe da nalaz i mišljenje vještaka koji se koristio za potrebe ovog postupka nije izrađen po nalogu parničnog suda i da stoga ne predstavlja nalaz i mišljenje u smislu čl. 251. ZPP-a.

19.5. Naime, u ovom postupku parnične stranke, pa tako niti I. tužena se nisu protivili da se isti nalaz i mišljenje koristi za potrebe ovoga postupka, I. tužena nije iznosila nikakve primjedbe na isti nalaz, već naprotiv, tijekom postupka, a i sada u žalbi se u određenom dijelu, ističući prigovor isključive odgovornosti II. tuženika za štetu, pozivala na dio istog nalaza i mišljenja.

19.6. Nadalje, isti nalaz i mišljenje je, suprotno navodima I. tužene, sud prvog stupnja, donoseći svoj zaključak o odgovornosti I. tužene, pravilno cijenio u skladu s čl. 8. ZPP-a.

20. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ne postoji niti jedan od zakonskih razloga zbog kojih bi se eventualno I. tužena mogla osloboditi odgovornosti, odnosno da je za štetu odgovoran II. tužitelj i to sukladno čl. 1066. st. 1. ZOO-a koji kao najmoprimac nije uredno održavao trošila u stanu i koji je nikada nije obavijestio o eventualnim nedostacima, odnosno isključiva odgovornost II. tuženika kao distributera plina.

20.1. Naime na temelju ocjene provedenih dokaza utvrđeno je da se II. tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o najmu nije obvezao voditi brigu o plinskim instalacijama u stanu, pa stoga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nema mjesta primjeni odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO-a, pri čemu je potrebno ukazati i na odredbu čl. 1066. st. 4. ZOO-a koja utvrđuje odgovornost za štetu imatelja opasne stvari u slučaju kada ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati, s obzirom da II. tužitelj kao najmoprimac istog stana nije bio osposobljen niti ovlašten rukovati plinskim sustavom, niti otklanjati njegove nepravilnosti.

20.2. Nadalje, neosnovano u žalbi I. tužena ukazuje da je upravo II. tužitelj u kupaonicu postavio električni ventilator koji također može utjecati na rad plinskog bojlera, s obzirom da je provedenim pregledom kupaonice odmah nakon štetnog događaja utvrđeno da ventilator koji je postojao u kupaonici nije bio u funkciji tako da je on isključen kao uzrok nastanka štetnog događaja.

20.3. Naime, iako je I. tužena sa II. tužiteljem zaključila Ugovor o najmu stana, njezina obveza kao najmodavca i vlasnika stana je svakako da i nadalje održava stan a u što svakako spada i periodičko održavanje plinske instalacije kako to proizlazi iz čl. 80. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV), pa se stoga ne može prihvatiti stav I. tužene da je bila obveza upravo II. tužitelja da redovito servisira plinsku instalaciju jer se isto po stavu ovoga suda ne može uvrstiti u redovito održavanje stana u normalnom stanju, već se ubraja u troškove koje je u obvezi snositi prije svega vlasnik stana.

20.4. Osim toga, uočeni nedostaci na koje je I. tužena upozorena Zapisnikom iz 2010. potječu iz vremena kada II. tužitelj uopće nije bio u najmu stana, a I. tužena na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno nije II. tužitelja upoznala sa sadržajem tog zapisnika i sa utvrđenim nedostacima.

21. Nadalje, I. tužena se ne može osloboditi odgovornosti niti na temelju činjenice da joj Zapisnik o ispitivanju plinske instalacije od 24. veljače 2010. nije osobno uručen jer nije bila nazočna ispitivanju iste instalacije s obzirom da je isti zapisnik nedvojbeno umjesto nje potpisao njezin sin, jer je na temelju provedenog dokaznog postupka i to prije svega saslušanjem djelatnika II. tuženika utvrđeno da je u međuvremenu od 2010. do 2016. I. tužena ipak izvršila određene radove u stanu koji su preporučeni i to u vidu smještaja ventilacijskih rešetki na gornji i donji dio vrata prostorije, dakle, ipak je bila upoznata sa sadržajem istog Zapisnika, ali po njemu u cijelosti nije postupila. Upravo, zbog toga, tužena se ne može osloboditi odgovornosti niti pozivanjem na to da postoji isključiva odgovornost II. tuženika.

22. Dakle, kako I. tuženica kao vlasnica stana u kojem su se nalazile neispravne plinske instalacije u vrijeme štetnog događaja, a koje su bile neispravne upravo iz razloga jer ista kao vlasnik stana nije uredno održavala iste instalacije, odgovara za nastalu štetu, to je pravilno I. tužena obvezana naknaditi I. tužiteljici neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe sukladno čl. 1101. st. 1. ZOO-a.

22.1. Suprotno žalbenim navodima I. tužene, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđena je uzročno posljedična veza, koju je i kod postojanja objektivne odgovornosti za štetu, dužna dokazati oštećena osoba, i to na način da je do smrtne posljedice kod EČ došlo upravo zbog trovanja ugljičnim monoksidom te da bi isti ishod uslijedio i kod osobe kod koja nije imala bolest srčane fibroze koja je obdukcijom utvrđena kod iste.

22.2. Pri tome neosnovano I. tužena u žalbi ukazuje na različita mjerenja koncentracije ugljikova monoksida na temelju zapisnika Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 20. siječnja 2016. i koncentracije koja je utvrđena u od stane Centra „Ivan Vučetić“ iz Zagreba, a koja se po I. tuženoj razlikuje.

22.3. Naime, ono što je odlučno za utvrđivanje uzročnopoljedične veze između štetne radnje i štete je jedino koncentracija karboksihemoglobina koja je iznosila 40% kako to proizlazi iz mišljenja obducenta Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 22. veljače 2016., a koji podatak je medicinski vještak koristio za potrebe davanja nalaz i mišljenja u ovom postupku i na temelju čega je zaključio da ista koncentracija u krvi redovito dovodi do smrti i kod potpuno zdravih osoba.

23. Slijedom svega navedenog, kako su utvrđene sve pretpostavke odgovornosti za štetu I. tužene, a ista nije dokazala da postoji bilo koji od razloga za njezino oslobođenje od odgovornosti, pravilno je sud prvog stupnja na temelju čl. 1101. st. 1. ZOO-a I. tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete koju ista trpi zbog smrti bliske osobe – kćerke i to sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH odnosno u iznosu od 43.798,53 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od prvog idućeg dana od dana podnošenja tužbe zbog čega je pravilna odluka suda prvog stupnja pod točkom I. izreke presude kojom se I. tužena obvezuje isplatiti isti iznos I. tužiteljici.

24. Iz svega naprijed navedenog, neosnovana je žalba I. tužiteljice kojom ona pobija točku II. izreke presude suda prvog stupnja kojom se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, odnosno za iznos od 15.926,74 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbija.

24.1. Naime, prilikom određivanja visina naknade neimovinske štete sud prvog stupnja vodio je računa o svim okolnostima slučaja, odnosno da se radi o smrti posebno bliske osobe kao i o posljedicama koje je isti događaj ostavio na psihičko zdravlje I. tužiteljice, ali uvažavajući pri tome i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu visine naknade neimovinske štete pa stoga neosnovano u žalbi I. tužiteljica ukazuje da je u tom dijelu pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega bi bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

25. Međutim, za sada se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da uz odgovornost I. tužene kao vlasnika opasne stvari postoji i odgovornost II. tuženika, i to kao osobe koja obavlja opasnu djelatnost sukladno čl. 1064. ZOO, odnosno da u konkretnom slučaju djelatnost tuženika predstavlja opasnu djelatnost.

25.1. Naime, objektivna odgovornost II. tuženika za štetu postoji samo da u slučaju kada je plinska instalacija bila neispravna, isti ne bi postupali sukladno važećim zakonskim propisima i standardima.

25.2. Odlučujući o objektivnoj odgovornosti II. tuženika, sud prvog stupnja, cijeneći sadržaj Zapisnika o ispitivanju plinske instalacije od 24. veljače 2010., nalaz i mišljenje „Vještačenja Ožanić“ od 10. prosinca 2018., a kojega očito prihvaća u cijelosti, te cijeneći čl. 9. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“ broj 108/95.), te Pravilnik o izvođenju unutarnjih plinskih instalacija GPZ-P- 600 Gradske plinare Zagreb (iako u točki 66. obrazloženja očito pogrešno navodi da je broj pravilnika GPZ-P-601) zaključuje da je sam Zapisnik o ispitivanju plinske instalacije u upotrebi od veljače 2010. proturječan u dijelu ispravnosti dimovodne cijevi, te da je postupak ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija od strane II. tuženika proveden protivno tehničkim pravilima, odnosno da je II. tuženik u veljači 2010. utvrdio da je plinska instalacije i to dovod zraka za izgaranja izveden protivno Pravilniku, zbog čega je bio dužan uskratiti isporuku plina potrošaču kod kojeg su utvrđeni nedostaci do njihovog uklanjanja, a što on nije učinio, već je samo dao upute vezane uz ugradnju ventilacijskih rešetki bez da je naveo koje sve štetne posljedice mogu u suprotnom nastati.

26. Međutim, osnovano u žalbi II. tuženik ističe da, iako je prihvatio da se za potrebe ovoga postupka koristi nalaz i mišljenje „Vještačenja Ožanić“ koji je izrađen za potrebe kaznenog postupka, da je na isti nalaz i mišljenje iznosio argumentirane primjedbe već u odgovoru na tužbu i to prije svega u pogledu odredbi Zakona na koje se vještak poziva prilikom utvrđivanja obveza II. tuženika kao distributera plina, kao i u pogledu toga što se sve smatra unutarnjom plinskom instalacijom, a koje primjedbe sud prvog stupnja nije niti pokušao otkloniti tijekom postupka čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

26.1. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su se parnične stranke suglasile da se za potrebe ovoga postupka koristi nalaz i mišljenje „Vještačenje U“ koje je izrađeno za potrebe kaznenog postupka, što je pravo i ovlaštenje parničnih stranaka. U tom slučaju i takav nalaz i mišljenje ima također karakter nalaza i mišljenja kao i u situaciji da je izrađen sukladno čl. 251. ZPP-a.

26.2. U konkretnom slučaju to znači da je i takav nalaz i mišljenje podložan kritičkoj ocjeni parničnih stranaka kao i sudu prvog stupnja, da su parnične stranke ovlaštene i na takav nalaz i mišljenje iznositi prigovore i primjedbe, te da je sud prvog stupnja, u slučaju takvih primjedbi, dužan iste primjedbe pokušati otkloniti i to prije svega saslušanjem vještaka, odnosno obrazložiti zašto smatra da su primjedbe takve naravi da saslušanje vještaka nije potrebno, jer u protivnom čini bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju u žalbi sadržajno i ukazuje II. tuženik.

27. U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano ovim ukidbenom odlukom u odnosu na II. tužitelja i II. tuženika, te će prije svega u odnosu na II. tužitelja utvrditi da li istome sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na naknadu neimovinske štete i to nakon što na te okolnosti provede i druge dokaze koje je II. tužitelj predlagao već u tužbi i na pripremnom ročištu (provođenje odgovarajućeg medicinskog vještačenja.)

27.1. Nadalje, u odnosu na II. tuženika potrebno je prije svega otkloniti primjedbe koje je II. tuženik isticao na nalaz i mišljenje „Vještačenja Ožanić“, te nakon otklanjanja istih primjedbi, ponovnom ocjenom svih provedenih dokaza odlučiti da li u konkretnom slučaju djelatnost II. tuženika predstavlja opasnu djelatnost, odnosno da li II. tuženik u konkretnom slučaju odgovara po principu objektivne odgovornosti.

28. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari u odnosu na II. tuženika, te u cijelosti u odnosu na II. tužitelja valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki I., IV. i V. izreke.

29. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. , čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka I. tužiteljice donesena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i istoj nije dosuđen trošak sastava žalbe budući da sa žalbom nije uspjeli.

31. Odluka o troškovima žalbenog postupka II. tužitelja i I. i II. tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 3. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac