Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1165/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2025. poslovni broj P-10554/2023-12, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2025. poslovni broj P-10554/2023-12:

a) potvrđuje

- u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika 26. srpnja 2010. koja se odnosi na naknadu za obradu kredita sadržanu u čl. 5. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,00% iznosa kredita,

- u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke u kojem je prihvaćen restitucijski zahtjev u iznosu 796,57 EURA sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2010. do isplate,

b) ukida

- u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđena ništetnim odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika koja se odnosi na naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita, te pod toč. II. izreke u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 26.7.2010. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknada za obradu kredita i za prijevremeno zatvaranje kredita, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 5. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:" Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,00 % iznosa kredita..."

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 796,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.8.2010. godine do isplate, i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 783,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (18.3.25.) do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Razmatrajući postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude, ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, niti je povrijedio zajamčeno pravo stranaka (tuženika) na jednakost oružja pred sudom, a niti je postupak proveo protiv načela zajamčenog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita i povrat isplaćene naknade te zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o plaćanju naknade za prijevremeno zatvaranje kredita.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika 26. srpnja 2010. sklopio Ugovor o [broj kredita] kojim je tuženik odobrio kredit u iznosu 41.500,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti,

- da je čl. 5.Ugovora o kreditu ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti jednokratne troškove obrade u iznosu 2% iznosa kredita,

- da je čl. 8. Ugovora ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge kreditora,

- da je tuženik prilikom isplate kredita 31. kolovoza 2010. naplatio naknadu u iznosu 6.001,73 kn što proizlazi iz iskaza tužitelja i dopisa tuženika od 24. studenoga 2023. (list 15. spisa),

- da tužitelj u svom iskazu navodi da mu je kredit bio potreban kako bi zatvorio obveze po kreditu u kojem je bio jamac, da se razgovaralo samo o iznosu koji mu je bio potreban i da je Ugovor pripremio tuženik te se nije pregovaralo o odredbama koje se odnose na naknade i troškove,

- da tuženik nije predložio izvođenje dokaza na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o spornim ugovornim odredbama niti o visini te naknade.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja odluku o ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita tzv. ulazne naknade prvostupanjski sud temelji na odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03) koje su identične odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 107. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) uz zaključak da je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja i samog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom obrascu ugovora unaprijed pripremljenom od strane banke i da se korisnik kredita obvezuje platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 2% iznosa kredita, a da je izostala informiranost na što se konkretna naknada odnosi u smislu odredbe čl. 59. ZZP/03 te se o istoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati.

10. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja smatra da se o odredbama akta kreditora koje reguliraju materiju kreditiranja, a koje su sadržane u ugovoru, a odnose se i na spornu ugovornu odredbu o ulaznoj naknadi nije moglo pojedinačno pregovarati

11. Kako tuženik u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 odnosno čl. 96. st. 4. ZZP/07 nije dokazao da se o pobijanim odredbama Ugovora o kreditu sadržanim u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo i da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj spornih odredbi, prvostupanjski sud smatra da se radi o odredbi koja je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te se radi o nepoštenoj, a posljedično i ništetnoj ugovornoj odredbi u smislu citiranih odredbi.

12. Ova činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je proveo test poštenosti sporne ugovorne odredbe, a za svoja utvrđenja iznio jasne i iscrpne razloge.

14. Na žalbene navode valja odgovoriti da nije dovoljno da su sporne ugovorne odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu na koji način se formira visina sporne naknade i koji troškovi tuženika se istom podmiruju.

15. Točno je da tuženik kao trgovac prilikom obrade kredita ima određene operativne i materijalne troškove, no, sama činjenica da je naknada za obradu kredita određena u postotku od odobrenog iznosa, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos plaćaju i višu naknadu, što ne ukazuje da su tako ugovorenim naknadama plaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi kredita.

16. Nije sporno da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za suugovaranje predmetne ulazne naknade za obradu kredita. No, tuženik koji je sastavio ugovornu odredbu nije dokazao da se o istoj pojedinačno pregovaralo niti opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita što i po ocjeni ovog suda ukazuje da je ista uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 6.001,73 kn (796,57 EURA) sa zateznom kamatom od dana plaćanja 31. kolovoza 2010.

18. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da iz dopisa tuženika (list 15. spisa) proizlazi da je naknada u navedenom iznosu naplaćena što tuženik nije s uspjehom osporio.

19. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate nisu osnovani jer je utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja slijedom čega tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja ulazne naknade u smislu čl. 1115. ZOO. Nije sporno da se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da je odredba o ulaznoj naknadi nepoštena podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno dosudio tužitelju zatezne kamate za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj 83/20.), budući su prema čl. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj 53/20.) tim Zakonom propisane posebne interventne mjere samo u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Stoga se isti Zakon ne odnosi na tijek zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari.

21. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare tuženika, jer restitucijski zahtjev tužitelja za naknadu troškova naknada zastarijeva od dana kada je pravomoćnom odlukom utvrđena (ustanovljena ništetnost), pa stoga prigovor zastare nije osnovan, jer zastara zahtjeva nije niti počela teći (shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

22. Slijedom navedenog, činjenična utvrđenja, zaključci i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o osnovanosti restitucijskog zahtjeva potrošača u odnosu na naplaćenu ulaznu naknadu, navodima žalbe tuženika nisu dovedeni u sumnju.

23. Zbog navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita pod toč. I. izreke i u odnosu na restitucijski zahtjev po toj osnovi pod toč. II. izreke.

24. Međutim, u dijelu prvostupanjske presude pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka koji tuženik ističe u žalbi.

25. Naime, u obrazloženju presude izostali su takvi razlozi koji bi opravdali odluku o ništetnosti te odredbe te se razlozi u obrazloženju prvostupanjske presude odnose na utvrđenja ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi i restitucijskom zahtjevu po toj osnovi.

26. Budući da zbog izostanka razloga pravilnost presude u tom dijelu nije moguće ispitati, počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.

27. Slijedom navedenog, ukinuta je prvostupanjska presuda u tom pobijanom dijelu i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i donošenje nove, zakonite i obrazložene odluke.

28. Odluka o parničnom trošku ukinuta je temeljem odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a, a odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi čl. 166. s. 4. ZPP-a.

29. Temeljem odredbe čl. 368. st.1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 3. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša