Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-664/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš predsjednice vijeća, Katice Krajnović člana vijeća i suca izvjestitelja i suca Berislava Babića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u [adresa] protiv 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončina 3, OIB: 55545787885 kojeg zastupa punomoćnik AP, dipl. iur. i 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 kojeg zastupa punomoćnik EP, dipl. iur, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-254/2021-41 od 7. veljače 2023. u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb odbija se kao neosnovana dok se žalba 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-254/2021-41 od 7. veljače 2023.:
a) potvrđuje u :
- dosuđujućem dijelu (dio toč.I. izreke) kojim se nalaže 2. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.116,86 eura sa pripadajućom zateznom kamatom,
- dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka (dio toč. I. izreke) kojim se nalaže 2. tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.539,66 eura sa pripadajućom zateznom kamatom
- u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke.
b) preinačava u:
- dosuđujućem dijelu (dio toč I. izreke) kojim je naloženo 1. tuženiku solidarno sa 2. tuženikom isplatiti tužitelju iznos od 3.116,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 7. veljače 2023. do isplate
- dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka ( dio toč. I. izreke) kojim je naloženo 1. tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.539,66 eura sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana te se u tom dijelu tužbeni zahtjev, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
" I Nalaže se I i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.116,86 EUR-a / 23.483,99 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. veljače 2023. godine do isplate, kao i solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.539,66 EUR-a / 19.135,07 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. veljače 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev I i II-tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,21 EUR-a / 468,75 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od presuđenja do isplate."
2. Presudu prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. i 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb u dosuđujućem dijelu pod toč I. izreke kao i odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke iz žalbenih razloga propisanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23., dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba 2.tuženika nije osnovana, dok je žalba 1. tuženika djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu koju je pretrpio uslijed štetnog događaja kada je svojim osobnim vozilom naletio na divlju životinju (jazavca) na kolniku državne [adresa] kojom prilikom je došlo do oštećenja vozila.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Prvostupanjski je sud nadalje, a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, kritički analizirao i ocijenio sve provedene dokaze te je pa je stoga neosnovan prigovor 2. tuženika iznesen u pravcu povrede načela savjesne i brižljive ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a.
9. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
10. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tako da se neosnovano u žalbama tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
11. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je do prometne nesreće došlo na način da je na državnoj [adresa], izvan naseljenog mjesta, na vozilo tužitelja naletjela divlja životinja (jazavac) zbog čega su nastala oštećenja na vozilu te da je tužitelj divlju životinju mogao uočiti kada se vozilom nalazio na oko 13 m od mjesta naleta na kojoj udaljenosti je mogao izbjeći nalet forsiranim kočenjem pri brzini od 32 km/h; da je ograničenje brzine na navedenoj dionici ceste bilo 80 km/h, a da je naletna brzina vozila kojom se kretao tužitelj iznosila 90-100 km/h. Također, prvostupanjski je sud utvrdio da na mjestu prometne nesreće i samom smjeru kretanja tužitelja prije mjesta naleta nije bio postavljen prometni znak opasnosti na cesti; kao i da 2. tuženik kao osiguratelj lovačkog društva nije dokazao da bi od 1. tuženika zatražio postavljanje takve prometne signalizacije; da na zaštitnoj ogradi nisu nađena oštećenja te da na vozilu nije nastala totalna šteta, odnosno da je popravak isplativ kao i da trošak popravka iznosi ukupno 23.483,99 kuna.
12. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, prvostupanjski je sud utvrdio da bi šteta na vozilu tužitelja da je vozilo tužitelja na divlju životinju naletjelo dozvoljenom brzinom od 80 km/h, teoretski gledano mogla biti i manja od utvrđene, međutim da se visina iste za takav slučaj nikako ne može izračunati.
13. Prvostupanjski je sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da sama činjenica da je divlja životinja dospjela na predmetnu prometnicu upućuje na neadekvatnost zaštitne ograde iz čega slijedi da je 1. tuženik Hrvatske ceste d.o.o. propustio izvršiti svoju obvezu osiguranja nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa, a da odgovornost 2. tuženika kao osiguratelja lovačkog društva proizlazi iz činjenice da je uzrok prometne nesreće nalet vozila na divlju životinju koja predstavlja opasnu stvar za koju po načelu uzročnosti, odgovara njezin vlasnik (osiguranik 2.tuženika) kao i da 2.tuženik nije dokazao postojanje razloga koji ga oslobađaju odgovornosti za štetu te da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku štete zbog čega je, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva koju tuženici nisu ničim osporili, u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te obvezao tuženike solidarno naknaditi štetu tužitelju pozivom na odredbu čl. 1067. st. 4. u vezi sa 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO).
14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju 1. tuženik odgovara po načelu krivnje, dok 2.tuženik odgovara kao osiguratelj lovačkog društva
- vlasnika opasne stvari (divlje životinje) i to prema načelu uzročnosti, a također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o tome da 2.tuženik nije dokazao postojanje razloga koji ga oslobađaju odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a.
15. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o tome da je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba (1.tuženik) zbog čega bi postojala solidarna odgovornosti treće osobe sa vlasnikom opasne stvari razmjerno težini svoje krivnje (čl. 1067. st. 4. ZOO-a).
16. Naime, prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje u tekstu: ZC), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po načelu krivnje (st.1.), a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st.1. toga čl. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st.2.).
17. Kako u konkretnom slučaju 2. tuženik nije dokazao da bi njegov osiguranik od 1. tuženika zatražio postavljanje signalizacije upozorenja o mogućnosti izlijetanja divljih životinja na cestu, to na strani 1. tuženika nema krivnje, a time niti doprinosa nastanku štete zbog čega je odgovornost 2. tuženika isključiva.
18. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu kako je to odlučeno pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.
19. U odnosu na žalbene navode 1. tuženika o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za odgovoriti je da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od presuđenja do isplate, međutim navedeno proizlazi iz odredbe čl. 1086. ZOO-a, a ne iz odredbe čl. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., i 155/23., dalje u tekstu ZOOP) kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa zatezna kamata na glavnicu teče od donošenja prvostupanjske presude.
20. Žalbeni navodi 1.tuženika o tijeku zatezne kamate na parnični trošak, također nisu osnovani i to stoga što činjenica postojanja paricijskoga roka u kojem stranka može dobrovoljno postupiti po sudskoj odluci kojom joj je naloženo plaćanje parničnih troškova ne znači da kamate na troškove postupka ne teku, već samo da odluka još nije postala ovršna.
21. Tuženiku koji je uspio u sporu pripada pravo na naknadu parničnih troškova, međutim s obzirom da je 1. tuženik zatražio naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a iz sadržaja predmeta nije vidljivo da bi mu navedeni trošak nastao jer nije dokazao plaćanje istoga, to je zahtjev za naknadu parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan pa je stoga valjalo potvrditi odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka pod toč. II. izreke.
22. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. st.3. ZPP-a, odučeno je kao u izreci.
23. U nepobijanom dijelu (odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 62,21 eura) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Osijek, 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
