Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-164/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac predsjednice vijeća, te sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 255/2020-27 od 14. listopada 2022., na sjednici vijeća 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-255/2020-27 od 14. listopada 2022., u pobijanom dijelu toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici glavnicu u iznosu od 16.359,81 kn / 2.171,32 EUR, kao i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke.

II. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i usvaja kao djelomično osnovana pa se ista presuda:

1. Potvrđuje pod toč. I. izreke u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos od:

- 26,97 kn počev od 11.01.2009. do isplate

- 45,29 kn počev od 11.02.2009. do isplate

- 105,58 kn počev od 11.03.2009. do isplate

- 17,94 kn počev od 11.04.2009. do isplate

- 16,44 kn počev od 11.05.2009. do isplate

- 0,91 kn počev od 11.06.2009. do isplate

- 9,80 kn počev od 11.07.2009. do isplate

- 2,26 kn počev od 11.09.2009. do isplate

- 41,92 kn počev od 11.01.2010. do isplate

- 73,13 kn počev od 11.02.2010. do isplate

- 61,27 kn počev od 11.03.2010. do isplate

- 107,82 kn počev od 11.04.2010. do isplate

- 130,28 kn počev od 11.05.2010. do isplate

- 198,08 kn počev od 11.06.2010. do isplate

- 246,00 kn počev od 11.07.2010. do isplate

- 183,90 kn počev od 11.08.2010. do isplate

- 364,88 kn počev od 11.09.2010. do isplate

- 286,37 kn počev od 11.10.2010. do isplate

- 299,04 kn počev od 11.11.2010. do isplate

- 371,68 kn počev od 11.12.2010. do isplate

- 487,75 kn počev od 11.01.2011. do isplate

- 361,78 kn počev od 11.02.2011. do isplate

- 430,65 kn počev od 5.03.2011. do isplate

- 12.490,08 kn počev od 5.03.2011. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Preinačuje pod toč. I. izreke u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne anuitete izvan razdoblja iz toč. 1. i za preinačeni dio sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje teku na svaki mjesečni iznos preplate izvan razdoblja iz točke 1. ove izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti 16.359,81 kn / 2.171,32 eur1 sa zateznim kamatama i to na iznos od: 26,97 kn počev od 10.01.2009. do isplate

45,29 kn počev od 10.02.2009. do isplate

105,58 kn počev od 10.03.2009. do isplate

17,94 kn počev od 10.04.2009. do isplate

16,44 kn počev od 10.05.2009. do isplate

0,91 kn počev od 10.06.2009. do isplate

9,80 kn počev od 10.07.2009. do isplate

2,26 kn počev od 10.09.2009. do isplate

41,92 kn počev od 10.01.2010. do isplate

73,13 kn počev od 10.02.2010. do isplate

61,27 kn počev od 10.03.2010. do isplate

107,82 kn počev od 10.04.2010. do isplate

130,28 kn počev od 10.05.2010. do isplate

198,08 kn počev od 10.06.2010. do isplate

246,00 kn počev od 10.07.2010. do isplate

183,90 kn počev od 10.08.2010. do isplate

364,88 kn počev od 10.09.2010. do isplate

286,37 kn počev od 10.10.2010. do isplate

299,04 kn počev od 10.11.2010. do isplate

371,68 kn počev od 10.12.2010. do isplate

487,75 kn počev od 10.01.2011. do isplate

361,78 kn počev od 10.02.2011. do isplate

430,65 kn počev od 4.03.2011. do isplate

12.490,08 kn počev od 4.03.2011. do isplate,

po stopi koje se za razdoblje do 31.07.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.278,00 kn / 1.496,85 eur1 sa zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 25/13.,89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; nastavno: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno da uvaži žalbu tuženika, ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao što nije utvrđena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju neosnovano u žabi ukazuje tuženik.

6. Naime, točna je tvrdnja tuženika u žalbi da ukupan zbroj mjesečnih anuiteta daje iznos od 16.359,82 kn, a ne iznos od 16.359,81 kn, međutim, radi se o zanemarivom iznosu razlike (0,02 kn), koja je očito nastala zaokruživanjem zbroja, pa time izreka nije nepotpuna i ne razumljiva.

7. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je tužiteljica tek na glavnoj raspravi 29. rujna 2022. obavijestila sud o promjeni prezimena. U tužbi je tužiteljica ukazala na činjenicu promjene prezimena i predlagala izvođenje dokaza na tu okolnost koje dokaze je prvostupanjski sud prihvatio na pripremnom ročištu 5. studenog 2020., pa neosnovano tuženik ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP- a. Također neosnovano ukazuje i na odredbu čl. 106.a ZPP-a, koja se odnosi na podneske pa kada je tužiteljica priložila rješenje o promjeni prezimena(list 148 spisa), na ročištu za glavnu raspravu, nije postupljeno suprotno odredbi čl. 106.a ZPP-a. Osim toga ovako dostavljen dokaz o promjeni prezimena nije na bilo koji način utjecao na ostvarivanje prava na kontradiktorni postupak. Sud je tužiteljicu tijekom cijelog postupka identificirao kao istu fizičku osobu, bez ikakvih dvojbi o njezinom identitetu, te je komunikacija s tuženikom uredno tekla bez prepreka, uz jasnoću o kojoj stranci je riječ jer je i sam tuženik u svojim podnescima kao prezime tužiteljice navodio TA a ne T. Samim time, sud nije postupao protivno pravilima postupka, a tuženiku nije uskraćeno nijedno procesno pravo.

7.1. Isto tako tužiteljica je uz tužbu predala svu potrebnu dokumentaciju vezanu za ugovor o kreditu a kako ista nije bila čitljiva u potpunosti, dostavila ju je ponovno nakon zaključenja prethodnog postupka te time što je prvostupanjski sud uzeo u obzir čitljivu dokumentaciju nakon zaključenja prethodnog postupka, nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 232 i čl. 299. ZPP-a.

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog tuženika u kojem se poziva na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 190. ZPP-a. Prvostupanjski sud je u svom obrazloženju u toč. 18. naveo da dopušta preinaku tužbenog zahtjeva na temelju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, te je daljnjim obrazlaganjem obrazložio svrsishodnu preinaku tužbenog zahtjeva.

8.1. Nesporno je da je za utvrđenje točne razlike uplaćenih mjesečnih anuiteta prema tečaju CHF koji je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja anuiteta i tečaja CHF na dan korištenja kredita, potrebno stručno znanje pa je radi utvrđenja tog podatka bilo nužno provesti financijsko vještačenje. Stoga, postavljanje zahtjeva na isplatu iznosa utvrđenog financijskim vještačenjem uz navođenje točnog iznosa mjesečnih anuiteta sa zateznom kamatom, ima značaj svrsishodne preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a, a kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s osnove stjecanja bez osnove.

10. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a)..

11. Suprotno navodima tuženika u žalbi, odredbe čl. 502.a i 502.c ZPP-a primjenjuju se i na konkretni slučaj, na koje odredbe se pravilno pozvao prvostupanjski sud.

12. Uvidom u predmetni ugovor kreditu broj: [broj kredita] od 4. studenog 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), utvrđeno je da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba pa je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici pružio zaštitu kao potrošaču u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07). Ukoliko tuženik tvrdi suprotno na njemu je teret dokaza te činjenice, a sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

12.1. Nadalje, korisnik nenamjenskog kredita smatra se potrošačem prema čl. 2. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009) jer isti propisuje da je potrošačko kreditiranje pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu. Dakle, ako fizička osoba uzima nenamjenski kredit za osobne potrebe (adaptacija stana, školovanje djeteta), tada ima status potrošača i uživa sva prava iz koji se specifično odnosi na potrošačke kredite. Stoga se žalbeni razlog tuženika koji se odnosi na to da nije dokazano da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu, odnosno da je tužiteljica potrošač, ukazuje kao neosnovan.

13. Nesporno je, da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je jasan pravni stav da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 dalje ZZP/14), a temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14.

14. Slijedom navedenog, tužiteljica se u ovoj pravnoj stvari s pravom poziva na pravne stavove i utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tuženik kao trgovac u odnosu na kojeg je vođen kolektivni spor, međutim, ima pravo u individualnim postupcima potrošača dokazivati da se odluke donesene u kolektivnom sporu ne mogu primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, a u ovom postupku tuženik to nije dokazao.

15. Da je tuženik postupio nepošteno u navedenom ugovoru odnosu proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, a čije su odredbe implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Primjenjujući navedenu Direktivu, kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo, utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Time potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

16. Dakle, presudom u kolektivnom sporu i to Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u toč. I. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. na koji se poziva sud prvog stupnja i koji ga obvezuju, utvrđene su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju direktan učinak i na ovaj predmet, a u smislu čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupanja zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne a o čemu je prvostupanjski sud odlučivao kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a).

18. Visina preplaćenog iznosa po ugovoru o kreditu s osnove valutne klauzule je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka (list 103-107 spisa).

19. S pravom prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

19.1. Naime, osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti restitucijskog zahtjeva kod ništetnih odredbi ugovora o kreditu je da stranka takav svoj zahtjev pravilno postavi i istakne, što znači da postavi protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja, odnosno materijalno pravni prigovor prijeboja (Rev- 549/2023). U konkretnom slučaju tuženik nije postupio na taj način već je samo prigovorio nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještakinje da je trebao uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o prigovoru zastare pravilno je primijenio odredbu čl. 241. ZOO kojim je propisan prekid zastare podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a kako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a u individualnim postupcima.

21. U tom smislu je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

22. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 17. siječnja 2020., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., to očito nije protekao zastarni rok iz čl. 255. ZOO-a.

23. Stoga, kako je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredaba ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje. Odredbe Ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, ništetne su od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Stoga tužiteljica ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a.

24. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tijek zateznih kamata na pojedine iznose mjesečnih preplata dosudio od dana plaćanja. Naime, prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Tuženik je stoga mogao pasti u zakašnjenje sljedećeg dana od dana plaćanja obveze tužiteljice pa je i tijek zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose preplate trebalo dosudi od prvog narednog dana nakon dana plaćanja. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu kao u toč. II. 2. izreke.

25. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o troškovima parničnog postupka kada je tužitelju u cijelosti priznao troškove postupka, koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i u okvirima postavljenog zahtjeva, a na takvu odluku nije od utjecaja činjenica da e tužbeni zahtjev djelomično odbijen u pogledu tijeka zakonskih zateznih, jer tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu.

26. Ostalim žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se ona zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

27. Kako tuženik sa žalbom nije uspio u odnosu na glavnicu, a u neznatnom dijelu je uspio u pogledu sporednih potraživanja, nije osnovan zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.)

28. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac