REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-222/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-610/2024 od 31. ožujka 2025. i žalbi okrivljenika po branitelju Ivanu Bitangi, odvjetniku iz Zadra, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-640/2024 od 7. ožujka 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalbe ODO u Zadru i okrivljenika GR odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljenik GR, proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11, pa mu je uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 8. rujna 2024., kao dana uhićenja pa nadalje.
1 .1.Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku ER izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine i koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. i točka 6. ZKP/08 nalaženo je okrivljeniku snositi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu od 80,00 eura, te troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 732,62 eura, odnosno sveukupno iznos od 812,62 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08. Smatraju kako je s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao preblagu sankciju te se tako izrečenom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Prilikom donošenja odluke o visini sankcije prvostupanjski sud je precijenio olakotne okolnosti koje je našao na strani okrivljenika te je izrekao kaznu koja nije primjerena osobi okrivljenika, njegovoj krivnji i težini kaznenog djela te nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika, uzevši u obzir da je okrivljenik do sada sedam puta kazneno osuđivan. Slijedom navedenog predlažu nadležnom županijskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu.
3. Protiv iste presude žalbu je podnio i okrivljenik po branitelju Ivanu Bitangi, odvjetniku iz Zadra, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Smatraju kako tijekom postupka nije pružen niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je ikakvo kazneno djelo počinjeno, te je ovdje pobijana odluka rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega je odluka o kazni svakako morala biti blaža. Naime, okrivljenik je naivno uvučen u svađu upravo od strane oštećenica, održavan je u svađi upravo od strane oštećenice AR što će reći da njegovo postupanje inkriminirane pribode nije bilo bez uzroka, da je bio primjerenog vladanja pred sudom i da ni na koji način nije pridonosio duljem trajanju postupka, kao i da je u međuvremenu dovršio terapiju metadonom i da se nastavlja kontrolirati kod doktora. Ništa od navedenog prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dok je s druge strane precijenio utvrđene otegotne okolnosti. Slijedom iznesenog predlažu da se pobijana presuda preinači i optužba odbije ili okrivljenik oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Zatražili su i da ih se obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda u smislu članka 475.stavak 1.ZKP/08.
3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po branitelju Ivanu Bitangi, odvjetniku iz Zadra, u kojem predlažu da se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru odbije kao neosnovana.
4. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, okrivljenik i njegov branitelj. Na sjednicu vijeća nije pristupio nitko od pozvanih stranaka, dostava poziva je uredno iskazana, pa je sjednica održana bez njihove prisutnosti.
5. Žalbe ODO u Zadru i okrivljenika GR nisu osnovane.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Neosnovano i neargumentirano žalitelj navodi kako je u presudi izostala analiza dokaza kao i očitovanje na primjedbe obrane. Nasuprot prigovorima žalitelja ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da su u pobijanoj presudi navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama i da ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja i obrazloženja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu jer je za donošenje presude imao podlogu u optužnici ODO u Zadru broj KO-DO-610/2024 te je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu. Isto tako neosnovano okrivljenik ističe da mu je donošenjem pobijane presude teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nedostatnog obrazloženja presude, jer kako je naprijed navedeno, pobijana presuda je dostatno i razložno obrazložena. Prema tome, prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju žalitelj navodi.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze i to iskaze svjedokinja – oštećenica UR i IR, prihvaćajući ih vjerodostojnima i u skladu s drugim provedenim dokazima, s tim da je UR detaljno opisala događaj upravo na način opisan u izreci prvostupanjske presude. Žalbeni navodi u vezi kaznenog djela počinjenog prema UR zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani, jer se okrivljenik na raspravi u odnosu na to djelo očitovao kako se smatra krivim, tako da sada ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje. Iako je okrivljenik porekao počinjenje kaznenog djela prema majci IR, a iskaz ove svjedokinje je na raspravi bio nešto različit od onog iskaza kojeg je dala na dokaznom ročištu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik riječi prijetnje izrekao prema kćeri UR i prema majci IR, kako je to ova svjedokinja izjavila pri ispitivanju na dokaznom ročištu, koji iskaz je istovjetan iskazu kćerke UR, koji je sud pravilno ocijenio istinitim, kao i u skladu sa video snimkama događaja koje je sačinila svojim mobitelom UR. Prema tome, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi. Iskaz svjedokinje HR, s kojom je okrivljenik bio u vezi nije relevantan, jer ista nema nikakvih saznanja o događaju iz optužnice, tako da nije ni bilo potrebe isti posebno analizirati. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te okrivljenika proglasio krivim zbog počinjena dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. istog članka KZ/11.
8. Nasuprot žalbenim navodima kako okrivljenika tako i ODO u Zadru, ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti prvostupanjski sud u dostatnoj mjeri i na pravilan način valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano cijenio kao olakotnu okolnost očitovanje okrivljenika na raspravi da se smatra krivim za učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjenog na štetu oštećenice UR, kćerke okrivljenika, a cijenili su se i navodi okrivljenika prilikom iznošenja obrane na raspravi, da mu je žao da je ovo sve tako ispalo, kao i bitno smanjenu ubrojivost okrivljenika tempore criminis.
9. Pravilno je prvostupanjski sud otegotnom cijenio činjenicu da je okrivljenik do sada sedam puta kazneno osuđivan i to zbog različitih kaznenih djela, među kojima pet puta i zbog istovrsnih kaznenih djela primjerice zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/97 i članka 139. stavak 2. KZ/11, a kako to proizlazi iz kaznene evidencije. Iz navedenog je razvidno kako je okrivljenik pokazao upornost u činjenju istih ili sličnih kaznenih djela pa tako do sada izricane osude očito nisu na njega djelovale u smislu resocijalizacije, već on nastavlja sa kriminalnim ponašanjem. Od otegotnih okolnosti sud je pravilno cijenio i visok stupanj krivnje jer je okrivljenik počinio dva kaznena djela u stjecaju.
10. Suprotno žalbenim navodima ODO u Zadru i okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno valorizirao sve otegotne i olakotne okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne te smatra da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine postići tražena svrha kažnjavanja, te da je izrečena kazna zatvora razmjerna stupnju krivnje okrivljenika te načinu i težini počinjenog djela kao i da je ista adekvatna i pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11.
11. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogi, a prema nalazu vještaka psihijatra, postoji opasnost da će okrivljenik zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, okrivljeniku je pravilno na temelju članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi.
12. Budući je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon , trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu ODO u Zadru i žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 3. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
