REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-166/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog LOĆ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje, i boravak u Republici Hrvatskog, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 u nastavku KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog po branitelju Borisu Hlatki, odvjetniku iz Vukovara, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-64/2022- 19 od 12. prosinca 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika LOĆ odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru optuženi OOĆ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, te je uslijed toga temeljem članka 3., članka 41., članka 44. stavak 1., članka 47. i članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 54. Kaznenog zakona/11 optuženom OOĆ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode po policijskim službenicima u trajanju od 1 (jedan) dan 26. ožujka 2022. u 22,50 sati, kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2022. do 6. svibnja 2022.
1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. Kaznenog zakona /11 od optuženog LOĆ oduzet je mobilni uređaj marke "Huawei", plave boje IMEI broja [IMEI broj], model "Vog-l29".
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku/08 optuženik OOĆ obvezan je platiti tome sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe i troškove branitelja po službenoj dužnosti o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Borisu Hlatki, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi se navodi kako su tijekom postupka izvedeni dokazi koji upućuju na zaključak kako optuženik nije imao svijest niti je znao da osobe koje prevozi u svome vozilu nemaju validne isprave za boravak unutar EU. Optuženik je mislio da se radi o osobama iz Ukrajine koji imaju važeće dokumente i koje treba dovesti do Zagreba. Smatraju kako nije dokazano da bi optuženik postupao iz koristoljublja obzirom da mu prijevoz navedenih osoba nije bio plaćen. Obrana je na raspravi predložila saslušanje svjedoka LO, a sud taj prijedlog nije prihvatio. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao razloge o sastojcima krivnje u skladu sa člankom 23. KZ/11, pa na taj način u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1 točka 11. ZKP, zbog čega se presuda ne može ispitati. I odluka o kazni je nepravilna i prestroga, a izrečena kazna zatvora u velikoj mjeri odstupa od dosadašnje prakse sudova u istovjetnim situacijama. Zbog navedenog predlažu da nadležni sud uvaži žalbu optuženika i ukine pobijanu presudu, a predmet vrati na ponovno suđenje ili podredno preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od kaznenopravne odgovornosti. Predlažu da se branitelja okrivljenika obavijesti i pozove na javnu sjednici vijeća.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru u kojem predlažu da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika Boris Hlatki, odvjetnik iz Vukovara, dok nije pristupio optuženik OOĆ, a nije pristupilo niti Županijsko državno odvjetništvo iz Slavonskog Broda, koje je uredno obaviješteno o istoj, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana bez njihove prisutnosti.
4.1. Na sjednici je branitelj optuženika ostao kod žalbe i svih žalbenih navoda te istakao kako iz ničega ne proizlazi postupanje okrivljenika iz koristoljublja, dok u odnosu na kaznu predlaže istu zamijeniti uvjetom osudu u maksimalnom trajanju te izricanje sporedne novčane kazne u iznosu od 5.000 eura.
5. Žalba optuženika LOĆ nije osnovana.
6.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.
6.1. Neosnovano žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koje se poziva u svojoj žalbi jer je po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća izreka presude posve razumljiva i nema proturječnosti koje se u žalbi navode, a prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude iscrpno naveo razloge osuđujuće presude i brižljivo analizirao sve provedene dokaze da bi na kraju posve ispravno utvrdio da je optuženik OOĆ počinio predmetno kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
7. Žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja su neosnovani. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi te potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice.
7.1. U tijeku postupka prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženog kao istinitu i vjerodostojnu u dijelu kad poriče počinjenje kaznenog djela jer da nije znao da osobe koje prevozi u svome vozilu nemaju validne isprave za boravak unutar EU kao i da nije postupao iz koristoljublja. Ovu obranu prvostupanjski sud je smatrao usmjerenom na izbjegavanje njegove kaznene odgovornosti, a koja obrana je u suprotnosti sa iskazima ispitanih svjedoka OO i ŽO, policijskih službenika, kao i materijalnim dokazima koje je sud pročitao tijekom dokaznog postupka, a koje iskaze je sud prihvatio i ocijenio vjerodostojnim, logičnim, životnim i objektivnim. Opravdano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane ispitati svjedoka LO koji je tijekom postupka bio suoptuženik i za kojeg je donesena presuda na temelju sporazuma, jer je sud odlučne činjenice utvrdio iz svih drugih provedenih dokaza.
7.2. Pored toga, iako poriče počinjenje kaznenog djela, optuženik je u svojoj obrani naveo kako je želio kupiti vozilo Grand Voyager, ali nije imao novca pa mu je jedna osoba iz Rumunjske preko poruka predložio da dođe na jedan parking u Zagrebu gdje će u prednjem kotaču biti ključ od vozila, da taj auto može otplatiti tako da preveze migrante za cijenu od 100 eura po osobi, što je optuženik pristao te iz Zagreba tim autom došao na područje grada Iloka, preuzeo osam osoba-migranata po mraku na nekom parkiralištu, i on je pristao prevesti ih, iako mu nisu rekli da imaju valjane dokumente. Prema tome, optuženi zapravo činjenično priznaje da je prijevoz migranata vršio u cilju da ostvari imovinsku korist-otplati automobil pri čemu je znao da migranti nemaju valjane putne isprave, a to proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka i dokumentacije u spisu.
8. Zbog navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te je utvrđeno kako je prvostupanjski sud, na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavak 1. KZ/11 za koje djelo ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo odbiti kao neosnovanu.
9. Žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne kao i individualizaciju kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11, te ih je adekvatno u dostatnoj mjeri i na pravilan način vrednovao na način da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Ova je kazna i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. dok se blažim kažnjavanjem kako žalitelj predlaže, ne bi moglo očekivati ostvarenje propisane svrhe kažnjavanja. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio visok stupanj krivnje optuženika kao i težinu povređivanja zaštićenog dobra, te činjenicu da je u Republici Hrvatskoj u porastu počinjenje navedenih kaznenih djela kao i činjenicu de je okrivljenik neosuđivana osoba ,obiteljski čovjek, otac dvoje djece nezaposlen i bez imovine.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se ovakvom kaznom, u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretnog optuženika izraziti potrebna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da je takva sankcija primjerena da optuženik prestane činiti kaznena djela te da se pored specijalne i ostvari generalna prevencija, te da će se tom kaznom ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će ista utjecati na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela kao i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s člankom 482. ZKP/08.
Požega, 3. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
