REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1952/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Jelena Bušić, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Mladen Jurić, odvjetnik u OD Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d., Osijek, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d.-a, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Osijek, Hrvatske Republike 45, kojeg zastupa Ivica Šimundić, odvjetnik u OD Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku Pn-317/2018-48 od 12. studenoga 2024., u sjednici vijeća 3. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Osijeku Pn-317/2018-48 od 12. studenoga 2024.

II. Nalaže se provođenje nove glavne rasprave pred drugim sucem ili sudskim savjetnikom, višim sudskim savjetnikom ili višim sudskim savjetnikom – specijalistom.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete, s tim da na ime neimovinske štete tužitelj potražuje 840 EUR a na ime imovinske štete 32 EUR, povodom štetnog događaja (prometne nesreće) od 13. rujna 2017. koji je skrivila osiguranica tuženika OĐ, a u kojem događaju je ozlijeđen tužitelj.

1.1.

Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu na navedene iznose. Zateznu kamatu na neimovinsku štetu potražuje od 5. srpnja 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a na iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) od podnošenja tužbe.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I. izreke), nalažući tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 2.750,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 12. studenoga 2024. do isplate, po stopi navedenoj u točki II. izreke prvostupanjske odluke.

2.1.

Prvostupanjski sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva temelji na sljedećim utvrđenjima:

- da je tužitelj Schanzov ovratnik nosio samo jedan dan, da je dobio preporuku da ide na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, ali nije išao, da je kućanske poslove mogao obavljati samostalno, da je mogao ići u trgovinu, da nije bio na bolovanju, da je išao na teniske mečeve;

- da iz preslika novinskih članaka proizlazi da je pobijedio na teniskoj Piramidi 2017./2018., gdje je održano najmanje 32 kola, pa prvostupanjski sud ne prihvaća dio iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da Piramida traje dva tjedna već godinu dana, što znači da je tužitelj tenis igrao prije prometne nesreće, u vrijeme prometne nesreće i nakon prometne nesreće;

- da je tužitelj u svom liječenju bio nekritičan, odnosno ponašao se bez kritičnog uvida u svoje zdravstveno stanje koje je zahtijevalo drugačiji pristup liječenju (mirovanje, ne dizanje tereta, nošenje ovratnika, izbjegavanje intenzivnih sportskih aktivnosti),

pa s obzirom na težinu povrede i okolnosti slučaja, a posebno uzimajući u obzir ponašanje samog tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

Žalbeni razlozi i odgovor na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj.

3.1.

Tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjska presuda uopće ne sadrži obrazloženje o odbijanju zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu 32,00 EUR. Naime, iako su oba vještaka jednoglasno utvrdila da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe u trajanju od 4 dana po 2 sata dnevno, prvostupanjski sud je odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva bez ijedne riječi obrazloženja.

3.2.

Tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud selektivno i pristrano interpretirao dokaze, posebno njegov iskaz dan na glavnoj raspravi. Sud je iz cjelovitog iskaza izvukao samo one rečenice koje mogu poslužiti za odbijanje tužbenog zahtjeva, pritom potpuno ignorirajući kontekst i dodatna objašnjenja. Tako je sud naveo da tužitelj nije bio na bolovanju i da je mogao ići u trgovinu, ali je pritom zanemario da je tužitelj jasno objasnio kako nije mogao biti na bolovanju jer radi takvu vrstu posla gdje je nemoguće duže odsustvovati. Također je zanemareno da je tužitelj detaljno opisao svoje tegobe, navodeći da ima problem kada duže sjedi, osjeća nelagodu i bol u donjem dijelu vratne kralježnice, kada vozi automobil mora češće stati, kod vježbanja, posebno kad diže utege, gubi osjećaj u rukama i ne može podići utege. Tužitelj posebno ističe da je sud u potpunosti ignorirao činjenicu kontinuiranog uzimanja analgetika. Iz iskaza jasno proizlazi da je tužitelj morao koristiti analgetike, da je koristio Rapidol i druge analgetike na bazi ibuprofena, te da mu se nakon teniskih mečeva koje je igrao uz analgetike bol u vratu pojačavala.

3.3.

U žalbi se nadalje navodi da su nije mogao zaključiti da tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete, jer su vještaci suglasno utvrdili da je tužitelj pretrpio jake bolove 1 dan, srednje jake bolove 3 dana, lake bolove 14 dana, jaki strah 1 dan, srednje jaki strah 2 dana i laki strah 14 dana.

3.4.

Tužitelj prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava, posebno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO-a). Ističe da iz presude nije jasno zašto sud smatra da okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, iako su vještaci potvrdili postojanje bolova i straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj navodi da činjenica što je nastavio raditi i baviti se sportskim aktivnostima ne može biti razlog za uskraćivanje naknade, već da je to učinio uz konstantno uzimanje analgetika što upravo dokazuje postojanje bolova.

3.5.

Dakle, žalitelj sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a) te postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda, prema tvrdnji žalitelja, nema razloga o odlučnim činjenicama.

3.6.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti.

3.7.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je, imajući u vidu da je ovaj postupak pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19, dalje: ZID ZPP/19), u vezi čl. 117. ZID ZPP/19, da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja, drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, citiravši žalbene navode tužitelja u toč. 3.1. do 3.4.

4.2.

Žalba je osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

4.3.1.

Prema toj odredbi, bitna povreda postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.

4.3.2.

Prvostupanjska presuda sadrži neotklonjivu unutarnju proturječnost koja čini presudu nerazumljivom i nelogičnom. Naime, prvostupanjski sud je u toč. 9. obrazloženja naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. prim. dr. sc. Branka Radanovića, dr. med., proizlazi da je tužitelj imao stalne bolove jakog intenziteta kroz 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 3 dana, lakog intenziteta kroz 2 tjedna. Potom u toč. 10. obrazloženja navodi da iz nalaza i mišljenja izv. prof. prim. dr. sc. MĐ, dr. med., proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata što čini laku tjelesnu ozljedu. Tužitelj je trpio jake bolove 1 dan, srednje jake bolove 3 dana, te lakše bolove 14 dana. Tužitelj je trpio jaki strah u trajanju od 1 dana, srednje jaki strah 2 dana, te laki strah 14 dana. Potom u točki 10.3. obrazloženja, prvostupanjski sud navodi da su se vještaci na ročištu za glavnu raspravu 18. listopada 2024. usuglasili da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć nekvalificirane osobe 4 dana po 2 sata dnevno, da je tužitelj trpio srednje jake bolove 3 dana, da kod tužitelja nije nastupilo umanjenje životnih i radnih aktivnosti, da je kod tužitelja postojalo privremeno umanjenje životnih i radnih aktivnosti, teoretski par mjeseci, u trajanju od 3 mjeseca.

4.3.3.

Prvostupanjski sud je samo reproducirao nalaz i mišljenje navedenih vještaka, pri čemu nije naveo prihvaća li njihov nalaz i mišljenje ili ne i dao razloge za zauzeti stav. Pored toga, činjenica je da su se vještaci izjasnili o tome da je tužitelj proživljavao 18 dana fizičke bolove različitog intenziteta. Također su utvrdili da je tužitelj pretrpio jaki strah 1 dan, srednje jaki strah 2 dana i laki strah 14 dana, što ukupno čini 17 dana psihičkih posljedica. Vještaci su nadalje suglasno utvrdili da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe u trajanju 4 dana po 2 sata dnevno te da je postojalo privremeno umanjenje životnih i radnih aktivnosti u trajanju od 3 mjeseca, pa je stoga bilo potrebno obrazložiti zašto prvostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete, pored činjenice da je utvrđeno da je tužitelj pretrpio bolove i strah kroz navedeni vremenski period i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Ovakav zaključak predstavlja očiglednu logičku proturječnost, a kako presuda u pogledu zahtjeva za naknadom neimovinske štete ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

4.3.4.

Dodatnu proturječnost predstavlja činjenica da prvostupanjski sud uopće nije obrazložio zašto je odbio zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu 32,00 EUR za tuđu pomoć i njegu, iako su vještaci jednoglasno potvrdili da je takva pomoć bila potrebna, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

4.4.

Prvostupanjski sud je na nedopušten način selektivno interpretirao iskaz tužitelja.

4.4.1.

U točki 12. obrazloženja sud navodi da je tužitelj Schanzov ovratnik nosio samo jedan dan, da je dobio preporuku da ide na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, ali nije išao, da je kućanske poslove mogao obavljati samostalno, da je mogao ići u trgovinu, da nije bio na bolovanju, da je išao na teniske mečeve. Međutim, sud je pri tome u potpunosti zanemario kontekst i objašnjenja koja je tužitelj dao u svom iskazu, na što je tužitelj opravdano ukazao u žalbi. Tužitelj je jasno objasnio da je ovratnik skinuo nakon jednog dana zbog radnih obveza, jer radi takvu vrstu posla gdje je nemoguće duže odsustvovati.

4.4.2.

Ova činjenica ne ukazuje na odsutnost tegoba, već upravo suprotno - pokazuje da je tužitelj bio prisiljen zanemariti medicinske preporuke zbog prirode svog posla.

4.4.3.

Slično tome, činjenica da nije bio na bolovanju ne znači da nije imao zdravstvenih problema, već da si zbog profesionalnih obveza nije mogao priuštiti odsustvo s posla. Tužitelj je u žalbi s pravom prigovorio ovakvom selektivnom tumačenju njegovih izjava.

4.5.

Posebno je indikativno što je sud u potpunosti ignorirao dijelove iskaza tužitelja u kojima je detaljno opisao svoje tegobe. Tužitelj je naveo da ima problem kada duže sjedi, a radi posao u kojem mora sjediti, osjeća nelagodu i bol u donjem dijelu vratne kralježnice, kada vozi automobil mora češće stati, također zbog nelagode u vratnoj kralježnici, te je istaknuo, da kod vježbanja, posebno kad diže utege, gubi osjećaj u rukama i ne može podići utege. Tužitelj je također jasno naveo da je morao koristiti analgetike te da mu se nakon teniskih mečeva koje je igrao uz analgetike, bol u vratu pojačavala. Sve ove činjenice nedvojbeno ukazuju na postojanje kontinuiranih bolova koji su ometali tužitelja u svakodnevnim aktivnostima.

4.5.1.

Činjenica da je tužitelj kontinuirano uzimao analgetike predstavlja objektivan dokaz postojanja bolova. Nitko ne uzima lijekove protiv bolova ako bolovi ne postoje. Prvostupanjski sud je ovu činjenicu potpuno zanemario, iako je tužitelj detaljno objasnio da je koristio Rapidol i druge analgetike na bazi ibuprofena te da je s Rapidolom imao dobra iskustva još od ranije kada je radio implantate. Tužitelj je u žalbi opravdano prigovorio što je sud ignorirao ovu ključnu činjenicu koja nedvojbeno dokazuje postojanje bolova.

4.6.

Prvostupanjski sud je u točki 12. obrazloženja naveo da je tužitelj tenis igrao prije prometne nesreće, u vrijeme prometne nesreće i nakon prometne nesreće. Tvrdnja da je tužitelj igrao tenis u vrijeme prometne nesreće je suprotna zdravom razumu i logici, jer je očigledno nemoguće istovremeno voziti automobil (što je tužitelj činio u trenutku nesreće) i igrati tenis.

4.7.

Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je nakon nesreće pauzirao neka dva tjedna pa je nastavio igrati tenis, što su potvrdili i vještaci navodeći da do dva tjedna nije realno da je mogao igrati.

4.7.1.

Činjenica da je tužitelj nakon toga nastavio igrati tenis uz korištenje analgetika, ne negira postojanje ozljede, već pokazuje njegovu volju da unatoč bolovima, nastavi s aktivnostima kojima se bavio prije nesreće.

4.8.

Osnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe čl. 1100. ZOO-a. Prema odredbi iz st. 1. tog članka, u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete. St. 2. propisuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

4.8.1.

U konkretnom slučaju, vještaci su utvrdili postojanje fizičkih bolova kroz 18 dana i straha kroz 17 dana, što svakako predstavlja dovoljno dug period da bi se moglo govoriti o povredi prava osobnosti koja opravdava dosudu pravične novčane naknade. Činjenica da je tužitelj nastavio raditi i baviti se sportskim aktivnostima ne može biti razlog za uskraćivanje naknade, već eventualno može utjecati na visinu naknade.

4.8.2.

Sud je u točki 12.2. obrazloženja zaključio da okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pozivajući se na ponašanje tužitelja nakon nesreće. Međutim, kao što je tužitelj istaknuo u žalbi, činjenica da je nastavio raditi i baviti se određenim aktivnostima ne može biti razlog za potpuno uskraćivanje naknade. Tužitelj je to činio uz konstantno uzimanje analgetika, što upravo dokazuje postojanje bolova. Vještaci su na glavnoj raspravi naveli da je tužitelj bio nekritičan u liječenju, ali takvo ponašanje može eventualno utjecati na visinu naknade sukladno čl. 1092. ZOO-a (doprinos oštećenika vlastitoj šteti), a nikako ne može biti razlog za potpuno uskraćivanje prava na naknadu štete.

5.

S obzirom na opisane povrede počinjene tijekom prvostupanjskog postupka, žalbeni sud je odredio da će se nova glavna rasprava provesti pred drugim sucem, odnosno sudskim savjetnikom, višim sudskim savjetnikom ili višim sudskim savjetnikom - specijalistom (čl. 371. ZPP-a, odnosno čl. 13. st. 3. ZPP-a).

Uputa prvostupanjskom sudu:

6.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud dužan je otkloniti navedene povrede postupka te pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje. Sud će posebno voditi računa o tome da sve dokaze ocijeni u njihovoj međusobnoj povezanosti, savjesno i brižljivo, u skladu s obvezom iz čl. 8. ZPP-a.

6.1.

Pri ponovnoj ocjeni dokaza, sud će imati u vidu da činjenica kontinuiranog uzimanja analgetika predstavlja objektivan dokaz postojanja bolova, da neodlazak na bolovanje ne znači nepostojanje zdravstvenih tegoba ako je razlog tome priroda posla koju tužitelj obavlja, te da nastavak sportskih aktivnosti uz korištenje lijekova protiv bolova ne negira postojanje ozljede.

6.2.

Sud će također pravilno primijeniti odredbe čl. 1100. ZOO-a, vodeći računa o tome da je svrha pravične novčane naknade pružiti satisfakciju oštećeniku za povredu prava osobnosti, a ne kažnjavati ga zbog načina na koji se nosio s ozljedom. Pri tome će sud uzeti u obzir nalaze vještaka o trajanju i intenzitetu bolova i straha, kao i sve ostale relevantne okolnosti slučaja.

6.3.

Posebnu pažnju sud će posvetiti odluci o imovinskoj šteti za tuđu pomoć i njegu, koju je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u potpunosti zanemario, iako su vještaci potvrdili da je takva pomoć bila potrebna.

7.

Imajući u vidu da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, sve uz primjenu čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi čl.. 369. st. 1. ZPP-a.

7.1.

Pri odlučivanju o troškovima postupka, sud će voditi računa o odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a te će troškove dosuditi sukladno stvarnom doprinosu stranaka vođenju postupka, te ocijeniti osnovanost tužiteljevih žalbenih tvrdnji koje se odnose na trošak postupka, kao i onih koje se tiču glavne stvari, uzimajući u obzir i navode koje je tijekom postupka isticao tuženik.

8.

Odluka navedena pod toč. III. izreke presude temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Osijeku 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić