Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1197/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Jug odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Mateja Vidaković odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2025., poslovni broj P-2029/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2025., poslovni broj P-2029/2024-8 u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9 Ugovora o kreditu broj: 056-50- 4123993 zaključenog između tužitelja i tuženika 22.05.2007. godine, u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi Kreditor.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 194,80 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamata tekućim od 04.10.2011. godine do isplate, i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,55 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Ovu presudu u dijelu pod toč. I., II., III. i V. pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj 056-50-4123993 zaključenog između tužitelja i tuženika 22. svibnja 2007. u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, te da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 194,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2011. do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita 22. svibnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 056-50-4123993 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.001,24 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te da je člankom 9. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.

7.1. Nije sporno da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit i da je na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita 4. listopada 2011. platila tuženiku 1.467,75 kn/194,80 EUR.

8. Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da joj ni u auto kući ni u poslovnici banke, niti kod javnog bilježnika ništa posebno nisu govorili o mogućnosti rasta tečaja i kamata za kredite u CHF, a ni o ostalim odredbama ugovora, da ona na to nije mogla utjecati kad je odlučila zatvoriti kredit, da su joj u poslovnici banke zaračunali naknadu za prijevremenu otplatu kredita, da nije mogla utjecati na to da naknadu plati, da je naknadu morala platiti ako je htjela zatvoriti kredit, te je istakla da joj ništa posebno nisu govorili o toj naknadi za zatvaranje kredita.

9. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Kako se radi o odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, niti na koje objektivno nastale troškove se točno odnosi plaćena naknada za prijevremenu otplatu, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla s tuženikom pregovarati o navedenoj odredbi, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. S pravom je stoga prvostupanjski sud utvrdio da je ništetna odredba čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu.

13. Neosnovano se tuženik u konkretnom slučaju poziva na odredbu čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

13.1. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o zabrani manjeg značaja, već o nepoštenoj odredbi potrošačkog ugovora koja je ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika navedena odredba nije jasno i lako razumljiva prosječnom potrošaču kakav je i tužiteljica .

15. S pravom je prvostupanjski sud naložio tuženiku i da isplati tužiteljici iznos od 194,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. listopada 2011. do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a).

16. Osim toga i prema pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. (zaključak pod točkom 8) ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, a što je upravo i konkretni slučaj.

17. Nije osnovan niti istaknuti prigovor tuženika da je nastupila zastara potraživanja.

17.1. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. doneseno je pravno shvaćanje povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

17.2. Uzimajući u obzir da odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije bila obuhvaćena tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te da je ništetnost odredbe čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu utvrđena donesenom presudom, to zastara potraživanja na ime plaćene naknade sukladno navedenom pravnom shvaćanju počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

17.3. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen preuranjeno, s obzirom da je zahtjev postavljen istovremeno sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti.

18. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18.1. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da tužiteljici ne pripada trošak za sastav podneska od 15. svibnja 2024., s obzirom da se radi o podnesku kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, a koji je bio potreban za rješenje ove pravne stvari (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

19. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović