Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-110/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi, [adresa], a boravištem na adresi [adresa], protiv I-tuženika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivo Barun odvjetnik u Zagrebu i II-tuženika PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupaju punomoćnici Boran Poljačić i Andrej Todtlinger, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 4. prosinca 2024. poslovni broj P- 2349/2023-42, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovna pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 4. prosinca 2024. poslovni broj P- 2349/2023-42 u točki I.3. izreke, u točki II. izreke, i u točki V. izreke.
II. Žalba tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 4. prosinca 2024. poslovni broj P-2349/2023- 42 preinačuje u točki I.1. izreke, u točki I. 2. izreke, u točki III. izreke i u točki IV. izreke i sudi:
1. Utvrđuje se ništenim Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 17. lipnja 2016. ovjeren po Elizabeti Škunca, javnom bilježniku u Pagu, poslovni broj OV:1796/15, sklopljen između tužitelja i I-tuženika.
2. Utvrđuje se ništenim Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 25. travnja 2018. ovjeren po Emilu Brkiću, javnom bilježniku u Zadru poslovni broj: OV-3479/2018, sklopljen između tužitelja i I- tuženika.
3. Nalaže se I-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.616,25 Eur-a u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ 1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 17. lipnja 2015. ovjeren po Elizabeti Škunci, javnom bilježniku u Pagu, posl. broj: OV-1796/15, sklopljen između tužitelja i tuženika ad.1.
2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 25. travnja 2018., ovjeren po Emilu Brkiću, javnom bilježniku u Zadru pod posl. brojem OV-3749/2018, sklopljen između tužitelja i tuženika ad.1.
3. Poništava se ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između tuženika ad.1. i tuženika ad.2. na dan 25. svibnja 2021., ovjeren po Emilu Brkiću, javnom bilježniku u Zadru pod posl. brojem OV – 5617/2021, preciznije ugovor o kupoprodaji nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište ukupne površine 245 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – na adresi [adresa],. I na temelju kojeg je Rješenjem Naslovnog suda pod brojem Z – 13981/2021 provedena uknjižba prava vlasništva s tuženika ad.1 na tuženika ad.2.“
II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Poništava se Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 17. lipnja 2015. ovjeren po Elizabeti Škunci, javnom bilježniku u Pagu, posl. broj: OV-1796/15, sklopljen između tužitelja i tuženika ad.1.
2. Poništava se Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 25. travnja 2018., ovjeren po Emilu Brkiću, javnom bilježniku u Zadru pod posl. brojem OV-3749/2018, sklopljen između tužitelja i tuženika ad.1.
3. Poništava se ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između tuženika ad.1. i tuženika ad.2. na dan 25. svibnja 2021., ovjeren po Emilu Brkiću, javnom bilježniku u Zadru pod posl. brojem OV – 5617/2021, preciznije ugovor o kupoprodaji nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište ukupne površine 245 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – na adresi [adresa],. I na temelju kojeg je Rješenjem Naslovnog suda pod brojem Z – 13981/2021 provedena uknjižba prava vlasništva s tuženika ad.1 na tuženika ad.2.“
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad.1. ZD trošak postupka u iznosu od 6.190,00 eura (šestisućastodevedeseteura), u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad.2. PD trošak postupka u iznosu od 9.285,00 eura (devettisućadvjestoosamdesetpeteura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na označeni iznos teku od 4. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika ad.2. za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 1.246,47 eura (tisućudvjestočetrdesetšesteura i četrdesetsedamcenti) odbija kao neosnovan."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i glede odluke o troškovima. U žalbi u bitnome navodi kako sud prvog stupnja odbijajući tužbeni zahtjev kao i eventualni tužbeni zahtjev, nije uopće utvrđivao relevantne činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa je i svoje obrazloženje ograničio i prilagodio tako neutvrđenom činjeničnom stanju. Ističe kako sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude citira odredbe o ništenosti iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO), te odredbe o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. st. 1. i 2. ZOO-a, a da se ne osvrće na činjenicu koja je ključna, da ovaj naplatni pravni posao karakterizira nerazmjer uzajamnih davanja, jer vrijednost obiteljske kuće višestruko premašuje primljeni iznos novaca, i da je I-tuženik uplatio svjedoku ŠD iznos od 35.000,00 Eur-a, (ustvari 25.000,00 Eur-a), a da za isplatu ostatka iznosa do 76.000,00 Eur-a nije jasno utvrđeno. Ističe kako pobijani ugovori nisu prividni nego zelenaški i da su zbog toga ništetni. Ističe kako sud prvog stupnja nije izvršio nikakvu analizu objektivnih niti subjektivnih elemenata, da bi mogao iznijeti zaključak o ništetnosti ugovora. Nadalje navodi kako sud prvog stupnja nije utvrđivao visinu uplaćenog iznosa, a što je ključno jer tužitelj svoju tužbu temelji na zelenaškom ugovoru i na činjenici da nije primio novac, a sud prvog stupnja preko te činjenice prelazi kao da je nevažna. Navodi da su ugovori temeljem kojih je tužitelj za iznos od 25.000,00 Eur-a, (koje nije niti primio), izgubio kuću, koja je višestruko vrjednija, protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva i da su ništetni. U odnosu na poništenje kupoprodajnog ugovora iz 2021. sklopljenog između I. tuženika i II-tuženika, ističe kako je posljedica ništenosti povrat u prijašnje stanje, odnosno vraćanje primljenog na temelju ništetnog ugovora, pa da je u skladu s tim i postavljen ovaj dio tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na novo suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Međutim, sud prvog stupnja je prigodom odlučivanja o ništenosti ugovora pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 17. lipnja 2015. te Ugovor zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 25. travnja 2018., kao i poništenje ugovora o kupoprodaji od 25. travnja 2018., odnosno eventualni tužbeni zahtjev za poništenje navedenih ugovora.
7. Tužitelj tvrdi kako su predmetni ugovori zelenaški, da se radi o nesrazmjeru činidbi, da nije primio isplatu iznosa navedenih u Ugovorima.
8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da su tužitelj kao zajmoprimac i I-tuženik kao zajmodavac sklopili 17. lipnja 2015. Ugovor o zajmu, sa sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja i da je na temelju toga ugovora isplaćeno 35.000,00 Eur- a tužitelju,
- da tužitelj tvrdi kako nije uzeo zajam od I-tuženika, nego je zajam uzeo ŠD, a da je on pristao jamčiti za njega, te da I-tuženik isplatio ŠD iznos od 25.000,00 Eur-a,
- da je I-tuženik na nekretninama tužitelja upisao založno pravo,
- da ŠD nije vratio zajam pa da je I-tuženik zahtijevao od tužitelja sklapanje novog ugovora od 25. travnja 2018., u kojem je navedeno da je tužitelju isplaćeno ukupno 76.000,00 Eur-a, i kao osiguranje je tužitelj dao svoju nekretninu u fiducijarno vlasništvo I-tuženiku,
- da je I-tuženik svoje fiducijarno vlasništvo nad nekretninom tužitelja upisao u zemljišne knjige,
- da je I-tuženik pokrenuo postupak ovrhe protiv tužitelja i da je stekao punopravno vlasništvo nad njegovim nekretninama,
- da je I-tuženik sklopio s II-tuženikom ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. svibnja 2021. kojim je kupio spornu nekretninu i upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama,
- da iz iskaza svjedoka ŠD proizlazi da je tužitelj s I-tuženikom zaključio ugovor o zajmu koji je isplaćen svjedoku u iznosu od 25.000,00 Eur-a, i da osim toga iznosa od I-tuženika nije dobio nikakav drugi novčani iznos. Da su tužitelj i I-tuženik zaključili novi ugovor i ugovor o fiduciji, a da prilikom toga nije bila nikakva isplate, i da je I-tuženik vršio pritisak na tužitelja da potpiše taj ugovor, jer će mu prodati kuću ako ne potpiše,
- da iz iskaza I-tuženika proizlazi da je ŠD od njega tražio da tužitelju posudi iznos od 35.000,00 Eur-a, a za uzvrat da će mu se dati kuća pod ovrhom. Da su on i njegov sin dali tužitelju taj iznos te u razdoblju od 2015. do 2019. još i daljnji iznos od 41.000,00 Eur-a, i da za te pozajmice nema nikakve potvrde o uplati niti svjedoka osim svoga sina, pa da je sačinjen novi ugovor o zajmu na iznos od 76.000,00 Eur-a. Kuću tužitelja je prodao II-tuženika za 82.000,00 Eur-a,
- a iz iskaza II-tuženika proizlazi kako je do I-tuženika došao preko prijatelja i da je sve pregovore vršio sa sinom I-tužitelja. Angažirao je odvjetnika da provjeri stanje i kada je odvjetnik rekao da je u redu da je kupio predmetnu nekretninu, i da nije znao za prethodne odnose između tužitelja i I-tuženika, jer u zemljišnim knjigama nije bilo nikakve zabilježbe.
9. Cijeneći izvedene dokaze sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj od I-tuženika nije primio u ugovorima navedeni novčani iznos, već da je I-tuženik novčane iznose pozajmio ŠD, i da su predmetni ugovori o zajmu iz 2015. i 2018. koje je potpisao tužitelj, trebali služiti kao osiguranje vraćanja pozajmljenog novca, pa da su ti ugovori prividni pravni poslovi u kojima prava volja stranaka nije bila da tužitelj stekne novčane iznose, već su istima prikriveni prije sklopljeni ugovori o zajmu između I-tuženika i ŠD. Sud nadalje, zaključuje da je na strani potpisnika ugovora postojao svjesni nesklad volje i očitovanja, a I-tuženik nije dokazao suprotno. Pozivom na odredbu čl. 285. ZOO-a, sud prvog stupnja zaključuje kako posljedica prividnog ugovora nije njegova ništenost, nego da prividan ugovor nema učinka među strankama i da takav ugovor ne može biti niti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa slijedom toga nije ništav u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a. Stoga je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništenosti tih ugovora. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev sud je utvrdio kako je nastupila prekluzija tužiteljeva prava tražiti takvu zaštitu, jer je protekao rok od tri godine iz čl. 335. st.2 ZOO-a. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje ugovora o kupoprodaji sud prvog stupnja zaključuje kako poništenje ne može zahtijevati treća osoba koja nije stranka ugovora čije se poništenje traži, pa je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.
10. Zaključak sud prvog stupnja u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 17. lipnja 2015. te Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 25. travnja 2018., nije pravilan. Naime, pogrešno je sud utvrdio kako je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru, odnosno da nije postignuta suglasnost o bitnim sastojcima ugovora.
11. Naime, tužitelj nije tvrdio da je prava volja bila sklopiti ugovor o osiguranju. Tužitelj je bio svjestan kakav ugovor sklapa i na to je pristao jer je želio pomoći svojem rođaku, a potom jer je bio uvjeren da će se kompletna situacija glede zajma riješiti novim ugovorom. Tužitelj je tijekom postupka pa i u žalbi isticao kako je zahtjev postavio na temelju zelenaškog ugovora. Naime, sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora pa tako i na očit nesrazmjer davanja. Po stavu ovoga suda sporni ugovori sadrže sve pretpostavke zelenaškog ugovora iz čl. 329. ZOO-a.
12. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a je propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao i učinio ili se obvezao dati ili učiniti (zelenaški ugovor). Dakle, za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti: da postoji očiti nesrazmjer između onoga što zelenaš ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni ugovaratelj na taj nesrazmjer pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti (koje nepovoljne okolnosti na strani oštećenog moraju biti alternativno ispunjene) te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno okoristio u svoju korist.
13. Pravilno sud prvog stupnja iz iskaza saslušanih svjedoka, tužitelja i I-tuženika, utvrdio da tužitelju nije isplaćen ugovoreni iznos zajma, te da iznos zajma nije isplaćen u cijelosti, nego manji iznos i to umjesto 35.000,00 Eur-a da je isplaćen iznos od 25.000,00 Eur-a, i da nije isplaćen iznos od 76.000,00 Eur-a, odnosno daljnjih 41.000,00 Eur-a, jer to I-tuženik ničim nije dokazao. Stoga je tužitelj dokazao da postoji nesrazmjer između onoga što I-tuženik ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje tužitelju, a koji se očituje u činjenicama ugovaranja zajma u iznosu od 25.000,00 Eur-a i plaćanju ugovorenih kamata na taj iznos kao i ugovaranju založnog prava na nekretnini - obiteljskoj kući, odnosno fiducijarnog vlasništva, procijenjenoj na iznos od 1.167.150,00 kn ( kako to tvrdi II-tuženik u odgovoru na tužbu), radi osiguranja tog iznosa i stvarnoj visini isplaćenog zajma tužitelju koja je znatno manja od ugovorenog iznosa (25.000,00 Eur-a).
14. Nepovoljne okolnosti na strani tužitelja pri sklapanju spornih ugovora o zajmu i to nedovoljnog iskustva i lakomislenosti, ( pri čemu je prema shvaćanju ovog suda lakomislenost takvo psihičko stanje ugovaratelja u trenutku sklapanja zelenaškog ugovora u kojem on tome pristupa bez dovoljnog razmišljanja o posljedicama, posebno u odnosu na preuzete obveze, iako inače postupa brižljivo kao osoba zrela za normalno razmišljanje, a ne kao neki rasipnik), na što ukazuje sva materijalna dokumentacija koju je tužitelj potpisao u svezi predmetnog pravnog posla pa i izjava tužitelja i svjedoka ŠD, a od kojih zavisi ocjena da li je taj pravni posao zelenaški ugovor. Naprijed navedene okolnosti očituju se i u činjenici da je tužitelj olako i nepromišljeno, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, ulazio u konkretni obvezno-pravni odnos i u konačnici dao u zalog odnosno fiduciju obiteljsku kuću.
15. Nadalje nije sporno da je predmetnu situaciju i osobine tužitelja I-tuženik iskoristio za sebe i ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onime što je tužitelju temeljem predmetnih ugovora o zajmu dano i to tijekom postupka ničim nije dovedeno u sumnju.
16. Mjerodavne nepovoljne okolnosti nedovoljnog iskustva i lakomislenosti na strani tužitelja sud je, utvrđivao upravo u vrijeme sklapanja spornih ugovora o zajmu te ih je doveo u vezu s tim sklopljenim ugovorima o zajmu i ostalim ispravama vezanim za taj pravni posao, obzirom da se radi o usko povezanim situacijama koje su bile uzrokom i posljedicom sklapanja spornih ugovora o zajmu, a njihovo olako sklapanje i potpisivanje govori o naprijed navedenim osobinama tužitelja.
17. Solemnizacija ugovora o zajmu, a imajući u vidu i njenu svrhu i postupak, nije od pravno odlučnog značaja za ocjenu predmetnog ugovora o zajmu zelenaškim ugovorom, jer javnom bilježniku sigurno nisu bile, a niti su mu mogle biti poznate sve one činjenice iz kojih proizlazi takva ocjena.
18. U odnosu na zahtjev tužitelja za poništenje ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između I-tuženika i II-tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio kako tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za poništenje toga ugovora jer nije ugovorna strana, te da je tužitelj ujedno prekludiran zbog proteka subjektivnog roka od godine dana, propisanog čl. 335. st. 1. ZOO-a.
19. Međutim, ovdje je riječ o pravnim posljedicama ništenosti pravnog posla kojim je I-tuženik stekao vlasništvo sporne nekretnine, koju je na temelju pobijanog ugovora prodao II-tuženiku i na temelju kojeg je izvršena uknjižba prava vlasništva II-tuženika u zemljišnim knjigama.
20. U skladu s čl. 332. st. 1. ZOO-a, ako je na temelju ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se vratiti, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.
21. S obzirom na to, da nije sporno da je I-tuženik pravnim poslovima raspolagao nekretninama koje su bile predmet ništetnosti, a iz izvedenih dokaza proizlazi kako je II-tuženik u dobroj vjeri i povjerenjem u zemljišne knjige kupio predmetnu nekretninu, to u konkretnom slučaju nije moguća uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kako to navodi tužitelj, već u smislu čl. 332. st. 1. ZOO-a to tužitelj ima pravo zahtijevati odgovarajuću naknadu u novcu za predmetnu nekretninu od I-tuženika, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Stoga se žalba tužitelja u ovom dijelu ukazuje neosnovana.
22. Imajući sve navedeno u vidu, ovaj sud je djelomično uvažio žalbu tužitelja i primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, preinačio pobijanu presudu u točki I. i II. izreke i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, dok je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo djelomično odbiti i potvrditi pobijanu presudu u točki I.3. izreke, te u točki II. i V. izreke.
23. Kako je djelomično preinačena pobijana presuda to je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima tužitelja. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj prema I-tuženiku uspio u cijelosti. Visina troškova određena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).
24. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištu od 29. kolovoza 2022. i od 31. listopada 2022. u iznosu od po 6.100,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od po 1.525,00 kn, te je priznat trošak sastava žalbe od 29. prosinca 2022. u iznosu od 9.531,25 kn odnosno trošak u ukupnom iznosu od 24.781,25 kn odnosno 3.289,03 Eur-a. Tužitelju su priznati i troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 Eur i na žalbu u iznosu od 663,61 Eur što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 4.616,25 Eur-a.
25. U odnosu na ostale žalbene navode ističe se kako nisu od odlučne važnosti za rješenje ovog spora.
Osijek, 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
