Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-278/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 1, OIB:94472454976, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 30. prosinca 2024. poslovni broj: Pn-53/2023-35, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog Zlataru, Stalna služba u Krapini od 30. prosinca 2024. poslovni broj: Pn- 53/2023-35 u točki I., te u dijelu točke II. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.282,28 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Žalba tuženika se uvažava kao djelomično osnovana pa se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog Zlataru, Stalna služba u Krapini od 30. prosinca 2024. poslovni broj: Pn-53/2023-35 u dijelu u kojem je dosuđen parnični trošak tužitelju preko iznosa od 1.282,28 Eur-a, te u točki III. i u točki IV. izreke i sudi:
1. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.282,28 Eur-a odbija se kao neosnovan.
2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.855,00 Eur-a.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 135,92 Eur-a.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe preko dosuđenog iznosa od 135,92 Eur-a, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 3.425,00 EUR zajedno sa tijekom zateznih kamata kako slijedi, i to na:
- iznos od 2.330,00 EUR od dana 21.4.2023.g., - iznos od 1.015,00 EUR od dana 20.8.2020.g., - iznos od 80,00 EUR od dana 20.8.2020.g.,
pa sve do isplate, do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 nadoknaditi tužitelju PB ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.132,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Tužba se djelomično smatra povučenom za iznos od 1.855,00 eura.
IV. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim."
2. Protiv ove presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu, te presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako pobija presudu jer je sud prvog stupnja nezakonito onemogućio tuženika u raspravljanju što je imalo za posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava kod odluke o odgovornosti tuženika kao osiguratelja za nastanak štetnog događaja, te je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kod odluke o visini naknade neimovinske štete, jer je prekoračio Orijentacijske kriterije. Ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno odlučio da se tužba smatra djelomično povučenom, jer se tuženik protivio povlačenju tužbe, te je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o tijeku zateznih kamata i o troškovima postupka. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu odnosno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 386,82 Eur-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čanka 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja. Međutim sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kod odlučivanja o povlačenju dijela tužbe i o parničnim troškovima.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju štetu je pretrpio u štetnom događaju od 17. kolovoza 2020.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je [adresa] u [adresa] nerazvrstana cesta te da je komunalno poduzeće Krakom d.o.o. nadležno za održavanje te ceste,
- da je tužitelj 17. kolovoza 20202, oko 13,50 sati na kolniku [adresa] naišao svojim mopedom na vodu koja se slijevala na kolnik, te je uslijed te vode koja se nalazila na kolniku došlo do destabilizacije mopeda kojim je upravljao tužitelj i pada tužitelja,
- da se na kolnik slijevala voda iz metalne cijevi, uslijed čega je tužitelj izgubio nadzor nad mopedom, te je pao na desni bok, i da se prometna nezgoda dogodila upravo zbog toga što je bila voda na kolniku koja je izlazila iz metalne cijevi,
- da iz nalaza vještaka proizlazi kako brzina kretanja mopeda nije bila razlogom gubitka ravnoteže i pada tužitelja na kolnik,
- da je nakon predmetne prometne nezgode na tom mjestu postavljen znak „Opasnost na cesti“ od strane zaposlenika Krakom d.o.o.,
- da je u prekršajnom postupku, tužitelj oslobođen da bi počinio prekršaj,
- da je tom prilikom na mopedu marke Gilera Runner 50SP, godine proizvodnje 2007., prema izvidu štete, nastala totalna štete, i vještačenjem je utvrđena tržišna vrijednost mopeda od 1.450,00 Eur-a, a da je tuženik isplatio iznos od 435,00 Eur-a,
- da je u toj nezgodi tužitelju uništena kaciga čija je vrijednost procijenjena na 80,00 Eur-a,
- da je prema nalazu vještaka medicinske struke u toj nezgodi tužitelj zadobio natučenje lijevog ramena, natučenje lijeve strane prsnog koša, lijeve strane trbuha i istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu,
- da je tužitelj u štetnom događaju trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i fizičke bolove lakog intenziteta u trajanju od 4 tjedna kumulativno, te je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, a potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju jedan dan, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana i strah manjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti,
- da je zbog toga događaja po mišljenju vještaka medicinske struke, tužitelj trebao tuđu pomoć u opsegu od 2 sata dnevno u trajanju od dva tjedna
- da se tužitelj obratio tuženiku 21. travnja 2023. odštetnim zahtjevom.
8. Imajući navedeno u vidu te cijeneći izvedene dokaze sud prvog stupnja je utvrdio, da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štete, jer da brzina kojim se moped kretao nije razlog gubitka kontrole i pada tužitelja, nego je to voda koja se nalazila na cesti i koja se slijevala iz metalne cijevi na kolnik i tamo se zadržala i da je komunalno poduzeće Krakom d.o.o., tek nakon prometne nezgode stavilo znak „Opasnost na cesti“. Nakon provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je osnovan zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.200,00 Eur-a na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova, te po kriteriju straha u iznosu od 1.000,00 Eur-a. Na ime naknade štete za tuđu pomoć sud prvog stupnja je tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 130,00 Eur-a, odnosno ukupno 2.330,00 Eur-a.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđene naknade štete i to iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/05, 41/08, 125/11, 75715,29,18, 126/21 i 155/23, dalje: ZOO) o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravilne novčane naknade. Naime, tužitelj je pretrpio ozljede zbog kojih je trpio fizičke bolove i to u opsegu koji, i prema stajalištu ovoga suda u potpunosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Pri tome je sud prvog stupnja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, dob oštećenika u vrijeme ozljeđivanja, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha pravilno utvrdio da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.200,00 Eur-a, prema jačini i trajanju straha u iznosu od 1.000,00 Eur-a.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je osnovan i zahtjev za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, jer je tužitelju, prema utvrđenju i mišljenu vještaka medicinske struke, trebalo 28 sati tuđe pomoći pa tužitelju pripada naknada štete po tom osnovu u iznosu od 130,00 Eur-a.
11. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno primijenio materijalno pravo iz. čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a, pa u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, kojeg ističe tuženik.
12. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja dosuđujući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu postupio protivno Orijentacijskim kriterijima, potrebno je istaknuti da Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine novčane naknade neimovinske štete, predstavljaju samo dodatni okvir koji bi trebao omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO-a. Isti ne mogu predstavljati matematičku formulu koja služi za izračunavanje pravične novčane naknade i nisu propis, bilo materijalno-pravne ili postupovno-pravne prirode, već po svojoj naravi predstavljaju smjernice koje su usmjerene na ujednačenu primjenu čl. 1100. ZOO-a. Za navesti je da sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija, jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete.
13. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio i naknadu štete na mopedu. Pozivom na odredbu čl. 1085., čl. 1086. i 1090. ZOO-a, a na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je tužitelju priznao štetu na mopedu u iznosu od 1.015,00 Eur-a, te zbog uništene kacige u iznosu od 80,00 Eur-a.
14. Neosnovani su navodi tuženika kako je sud prvog stupnja pogrešno odredio tijek zateznih kamata. Naime, sud prvog stupnja je u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a priznao zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i štete na ime tuđe pomoći od podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju od 21. travnja 2023., a glede materijalne štete nastale na mopedu i kacigi od dana kada je šteta utvrđena odnosno od 20. kolovoza 2020. kada je sačinjen izvid štete.
15. Žalbeni navodi tuženika kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je odbio provesti novo vještačenje po prijedlogu tužitelja, nisu osnovani.
16. Naime, treba imati na umu da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Iz predmeta spisa je razvidno kako je sud prvog stupnja utvrdio da je i u prekršajnom postupku vještak, neovisno o vještačenju u ovom postupku utvrdio da je uzrok pada tužitelja voda na cesti, i da brzina kretanja mopeda nije uzrok prometne nesreće i pada tužitelja. Sud prvog stupnja je pravilno obrazložio zašto je odbio taj prijedlog tuženika. Jednako tako sud prvog stupnja je dostatno obrazložio zašto je zabranio pojedina pitanja upućena vještaku od strane tuženika. Time je sud postupio u skladu s čl. 292. st. 4. ZPP-a i naznačio jasne i dostatne razloge za odbijanje dokaznih prijedloga. Provođenje tog dokaza, dakle nije bilo od utjecaja na osnovanost zahtjeva .
17. Međutim, pravilno tuženik ističe kako sud je prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 1.855,00 Eur-a, jer se tužitelj protivio povlačenju tužbe.
18. Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane (st.2.).
19. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi naznačio da traži naknadu štete u iznosu od 5.280,00 Eur-a. Tužitelj je naknadno specificirao tužbeni zahtjev na iznos štete od 3.425,00 Eur-a, pa se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra povlačenjem tužbe, a tuženik se protivio povlačenju tužbe. Stoga je sud prvog stupnja trebao taj dio tužbenog zahtjeva odbiti, a ne utvrditi povlačenje tužbe. Stoga se žalba tuženika u ovom dijelu ukazuje osnovanom.
20. Imajući u vidu da je tužitelj djelomično povukao tužbu, kako je to utvrdio sud prvog stupnja, odnosno pravilno trebao, da se tužbeni zahtjev odbija u iznosu od 1.855,00 Eur-a, to je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o parničnim troškovima. Naime, sud prvog stupnja se u presudi poziva na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer da je tužitelj uspio u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjev, pa da mu pripadaju parnični troškovi u cijelosti. Ovaj zaključak suda prvog stupnja nije osnovan. Stoga tužitelju pripadaju troškovi srazmjerno uspjehu u sporu.
21. Polazeći od toga da je tužitelj potraživao štetu u iznosu od 5.280,00 Eur-a, a da je uspio sa 3.425,00 Eur-a, to je tužitelj uspio sa 64,86 %, a tuženik sa 35,14 %. Kada se oduzme uspjeh tužitelja od uspjeha tuženika, tužitelj je uspio sa 29,72 % pa mu u tom razmjeru i pripadaju parnični troškovi. Od priznatih troškova, kako je to utvrdio sud prvog stupnja u iznosu od 2.632,18 Eur-a, tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 782,28 Eur-a, uvećano za trošak vještačenja po vještaku medicinske struke od 200,00 Eur-a i po vještaku prometne struke u iznosu od 300,00 Eur-a, što čini ukupan trošak u iznosu od 1.282,28 Eur-a, što je tužitelju i dosuđeno.
22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu suda prvog stupnja, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke za iznos parničnog troška od 1.282,28 Eur-a. Žalbu tuženika je valjalo djelomično uvažiti i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu točke II. izreke i odbiti zahtjev za naknadu troškova tužitelju preko iznosa od 1.282,28 Eur-a, te s tim u svezi preinačiti i točku IV. izreke zbog srazmjernog uspjeha u sporu, te točku III. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.855,00 Eur-a.
23. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima žalbe tuženika. Tuženik je sa žalbom uspio sa 35,14 % pa mu u tom razmjeru i pripadaju troškovi žalbe, što od iznosa od 386,82 Eur-a čini iznos od 135,92 Eur-a. S preostalim dijelom troškova žalbe tuženik je odbijen kao neosnovanim.
24. U odnosu na ostale žalbene navode, ističe se kako nisu od odlučne važnosti za rješenje ovoga spora.
Osijek, 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
