Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-3/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TADG, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 4. prosinca 2024. broj Kmp-1/2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog TADG, branitelja optuženika odvjetnika Branimira Zorice i sudskog tumača za njemački jezik, Lidije Pletikose,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TADG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru od 4. prosinca 2024. broj Kmp- 1/2024. optuženi RADG proglašen je krivim, zbog tri kaznena djela protiv imovine, razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a sve u vezi s člankom 34. KZ/11., koja kaznena djela su kažnjiva po članku 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te su mu na temelju članka 48. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo te je uz primjenu odredbi iz članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženi RADG osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom BADG je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. lipnja 2024. pa nadalje.

3. Na temelju odredbe članka 70. stavaka 1. i 2. KZ/11. prema optuženom BADG je izričena sigurnosna mjera obaveznog psiho- socijalnog tretmana, a koja mjera će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine (članak 70. stavak 3. KZ/11.).

4. Na temelju odredbe članka 68. stavaka 1. i 2. KZ/11. prema optuženom BADG je izričena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a koja mjera će se izvršavati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

5. Na temelju odredbe članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) oštećenice TAD, TA i RA s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućene su u parnicu.

6. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi članka 455. stavak 2. točka 8. ZKP/08. optuženi RADG oslobođen je u cijelosti obveze naknade troškova provedenog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točki 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljanog mu branitelja.

7. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz ukidanje istražnog zatvora optuženiku.

8. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

9. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. Žalba optuženika nije osnovana.

11. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog TADG kao i njegovog branitelja Branimira Zorice, odvjetnika u Zadru te također uz nazočnost sudskog tumača za njemački jezik Lidije Pletikose, a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika.

12. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi. Optuženik navodi da se tijekom postupka nije mogao sporazumjeti s prevoditeljem, ali ne zbog problema s jezikom već u razumijevanju onoga što mu se govori i izricanju onoga što mu se željelo kazati. Također žalitelj navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da optuženik boluje od shizofrenije i epilepsije, ali da je unatoč tome psihijatrijski vještak zaključio da se radi o ubrojivoj osobi zbog čega je tijekom postupka zatražio i drugo vještačenje. Nadalje žalitelj navodi da je tijekom postupka trebalo biti naloženo i psihologijsko vještačenje kako bi se utvrdio stupanj inteligencije optuženika jer se radi o osobi kojoj je zbog psihičkih svojstava oduzeta poslovna sposobnost i koji je 91% nesposoban za bilo kakav rad pa se zato postavlja pitanje ubrojivosti. Optuženik se žali da je tijekom postupka trebalo saznati identitet sedamnaestogodišnjeg mladića koji da je optuženika po njegovom iskazu natjerao da počini ova kaznena djela, ali nije učinjeno te da se zbog toga obrana optuženika bar u tom dijelu ne može odbaciti kao neosnovana jer je s obzirom na fizičko i psihičko stanje optuženika moguće da je postupao pod prisilom od strane treće osobe zbog čega nije mogao biti svjestan i u takvom stanju upravljati svojim postupcima.

12.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Darka Lubure kao stručne osobe koji je naveo da je optuženik tempore criminis bio u remisiji duševnih smetnji i poremećaja s obzirom da od pete godine života boluje od epilepsije te je i blaže intelektualno insuficijentna osoba, ali da kod njega nema psihoze niti rizika od iste i da je isti bio bitno smanjeno ubrojiv. Na raspravi (list 384 spisa) vještak je ispitan te se izjasnio u pogledu dviju sigurnosnih mjera sukladno odredbi članka 68. KZ/11. i članku 70. KZ/11., a u odnosu na iskazivanje vještaka nije bilo pitanja ni primjedbi od strane optuženika i njegovog branitelja koji su bili nazočni raspravi 20. studenog 2024. Upravo stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te nisu osnovani prigovori optuženika u tom pravcu. Nadalje, neosnovan je i navod optuženika da je psihijatrijskom vještaku trebalo biti naloženo psihologijsko vještačenje kako bi se utvrdio stupanj inteligencije optuženika jer se i u tom pogledu izjasnio vještak psihijatar, pa ni zbog toga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kao što se navodi u žalbi. Oduzimanje poslovne sposobnosti optuženiku i utvrđena nesposobnosti za rad od 91% ne znači da je optuženik neubrojiv prilikom počinjenja kaznenih djela. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno jer je sud obrazložio zašto je odbijen dokazni prijedlog da se kao svjedok za svako kazneno djelo ispita BA, što je sve navedeno pod točkom 3.1. obrazloženja pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, obrana optuženika sudu nije identitet tog svjedoka osim da je u inkriminirano vrijeme ljetovao skupa s optuženikom na otoku [adresa], već samo podatak da boravi u [adresa], a prihvaćanjem ovog dokaznog prijedloga kako je ispravno naveo prvostupanjski sud kazneni postupak bi se odužio.

13. Suprotno žalbenim navodima optuženika kako je za svako kazneno djelo izrečena najmanja moguća kazna zatvora, ali da je prilikom objedinjavanja kazni ukupno izrečena kazna prestroga, jer da kod optuženika ništa ne ukazuje da je bilo kojoj oštećenici faktički bilo što učinio osim što su se možda prestrašile, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio optuženiku kako pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo u trajanju od po jedne godine, tako i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci. Naime, prvostupanjski sud je na strani optuženika ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Olakotnim je cijenjena njegova mlada životna dob, primjereno držanje i stav pred sudom, višestruko izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog, činjenica da su sva tri kaznena djela ostala u pokušaju, narušeno zdravstveno stanje optuženika kao i bitnu smanjenu ubrojivost prilikom počinjenja kaznenih djela, njegovu dosadašnju neosuđivanost, te da se protiv njega u Republici Hrvatskoj ne vodi drugi postupak. Kao otegotno mu je cijenjeno da je u kratkom vremenskom razdoblju od dva dana u tri navrata postupao na inkriminirani način. Upravo stoga prvostupanjski sud je ispravno primijenio i institut ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. te mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo za koje se tereti, a koja kazna je ispod zakonskog minimuma predviđenog za kaznena djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1., a sve u vezi s člankom 34. KZ/11. ocjenjujući i da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. Stoga je ispravno prvostupanjski sud izrekao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, jer će se upravo ovako odmjerenom kaznom i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispuniti svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Istovremeno će se utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja čime će se ostvariti svrha kažnjavanja, a uzimajući u obzir i osobine ličnosti počinitelja i to prvenstveno njegovu mladu životnu dob, primjereno držanje pred sudom, višestruko izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog, njegovo narušeno zdravstveno stanje kao i bitnu smanjenu ubrojivost prilikom počinjenja kaznenih djela te dosadašnju neosuđivanost. Stoga žalba optuženika ni u ovom dijelu nije osnovana.

14. Prema odredbi članka 70. stavaka 1. i 2. KZ/11. prema optuženiku je sukladno prijedlogu vještaka psihijatra izrečena sigurnosna mjera obaveznog psiho-socijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine i to iz razloga što je optuženik počinio kaznena djela s obilježjem nasilja te postoji opasnost prema utvrđenju vještaka psihijatra da ukoliko se ne podvrgne istoj mjeri može počiniti isto ili slično kazneno djelo.

15. Sukladno članku 68. stavaka 1. i 2. KZ/11. prema optuženiku izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, a koja mjera će se izvršavati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra i u smislu optuženikovog psihijatrijskog nadzora i kontrole ambulantnim putem, s obzirom da se radi o osobi koja od pete godine života boluje od epilepsije, blaže je intelektualno isuficijentna osoba te je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv.

16. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić