Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-62/2024-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŽ zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 153. stavak 1. KZ/11. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2024., broj Kzd-2/2023. u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog LŽ, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni i troškovima postupka te žalba optuženika u odnosu na odluku o kazni su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženi LŽ proglašen je krivim što je djelom pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja, iz članka 139. stavku 2. KZ/11., te tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to dva kaznena djela povrede djetetovih prava, iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kazneno djelo nasilje u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., u vezi članka 51. KZ/11., a pod točkom 2) dva kaznena djela protiv spolne slobode - teška djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 153. stavak 1. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

1.1. Optuženom LŽ su utvrđene kazne zatvora i to: za kaznena djela opisana u točki 1) na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za tri kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. u trajanju od po 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo i za dva kaznena djela iz članka 179.a., kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te za kaznena djela opisana u točki 2) iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 153. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci za svako kazneno djelo te je uz primjenu članka 51. KZ/11. optuženi LŽ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme od uhićenja i istražnog zatvora od 19. kolovoza 2020. do 31. kolovoza 2020.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura.

2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 9. i 11. ZKP/08.), zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 471. stavak 2. ZKP/08.), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači pobijana presuda i optuženiku utvrde strože kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo te ga se osudi na primjerenu strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

2.1. Optuženi LŽ se žali po branitelju Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2., 9. i 11., stavka 2. i stavka 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. te zbog odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08., s prijedlogom da "nadležni sud usvoji žalbu te ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati na ponovno postupanje pred drugim predsjednikom vijeća". Predložio je da se optuženika i branitelja izvijesti i pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, osim u dijelu u kojem obrana ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu branitelja optuženika održana je sjednica drugostupanjskog vijeća o kojoj su izviještene stranke, a na koju nisu pristupili uredno izviješteni optuženik, branitelj optuženika Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima i državni odvjetnik, pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.

7. Državni odvjetnik i optuženik se žale zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. i 11. ZKP/08. (s time da se državni odvjetnik u obrazloženju žalbe pogrešno poziva na točku 6. umjesto točke 9.) te ukazuju da je sud prekoračio optužbu s obzirom da je optuženom LŽ u pobijanoj presudi utvrdio kazne za tri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., iako je optužen za dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., prema dvoje djece te utvrdio kazne za dva kaznena djela iz članka 179.a KZ/11., iako je optužen za jedno kazneno djelo. Nadalje u točki 16. presude prvostupanjski sud je obrazlažući mjeru i vrstu kazne, ponovno naveo da je kazna izrečena za ukupno sedam kaznenih djela, iako je optužen i proglašen krivim za ukupno šest kaznenih djela.

7.1. Naime, optuženik je proglašen krivim u točki 1. za prijetnju, dva kaznena djela povrede djetetovih prava i jedno kazneno djelo nasilja u obitelji, a utvrđene su mu kazne za jedno djelo prijetnje, tri kaznena djela povrede djetetovih prava i dva kaznena djela nasilja u obitelji. Kako je proglašen krivim u točki 1. za četiri kaznena djela, proturječno se navodi utvrđenje kazne za 6 kaznenih djela. Također se u točki 16. obrazloženja navodi da je optuženik počinio sedam kaznenih djela iako je proglašen krivim za šest kaznenih djela. Pritom se navodi da je osuđen "za kaznena djela iz članka 139. st. 2" iako je ispravno za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11., a također za djela u točki 2. umjesto „za kaznena djela iz članka 154. KZ/11.“ ispravno je za dva teška kaznena djela iz članka 154. KZ/11. Stoga se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točki 11. ZKP/08. sastoji u tome da je izreka u točki 1. proturječna sama sebi i obrazloženju presude. No, u odnosu na žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08. ista nije ostvarena, budući je prvostupanjski sud sukladno članku 449. stavka 1. ZKP/08. optuženika proglasio krivim za ona djela za koja je i optužen, ali kako mu je utvrdio kazne za više kaznenih djela nego što je optužen i proglašen krivim, time je počinjen još jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka proturječna i sama sebi i razlozima presude.

8. Državni odvjetnik smatra da je počinjen i daljnji vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točki 11. ZKP/08. jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u dijelu koji se odnosi na ublažavanje utvrđenih kazni. Tako navodi da prvostupanjski sud u izreci pobijane presude ne označava da bi utvrđene kazne za kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., članka 179.a KZ/11. i članka 154. stavka 1. točki 1. KZ/11., za koje je optuženika proglasio krivim, bile ublažene ispod zakonskog minimuma, a niti u obrazloženju navodi razloge o ispunjenju zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne iz članka 48. i 49. KZ/11.

8.1. Međutim, u odnosu na kaznena djela iz članka 177. stavka 2. i članka 179.a KZ/11. sud nije ni trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne jer je za kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. (počinjena od srpnja 2017. do listopada 2019.) bila zapriječena kazna zatvora do tri godine, dakle bez zakonskog minimuma. Za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. je u vrijeme počinjenja djela (od lipnja 2015. do 22. ožujka 2020.) bila također zaprijećena kazna zatvora do tri godine, bez zakonskog minimuma. U odnosu na točku 2. i prvo kazneno djelo, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 153. stavak 1. KZ/11. prvostupanjski sud je izrekao kaznu u granicama zaprijećene kazne zatvora u vrijeme počinjenja djela dana 17. kolovoza 2016. propisana od 1 do 10 godina, dok jedino za drugo djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 153. stavak 1. KZ/11., koje je počinjeno dana 31. svibnja 2020., s obzirom na tada zaprijećenu kaznu zatvora od 3 do 10 godina, sud doista nije primijenio odredbe iz članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., a niti dao razloge za ublažavanje kazne zatvora ispod zakonskog minimuma.

8.2. Stoga je jedino u pravu državni odvjetnik kada u odnosu na potonje navedeno kazneno djelo vidi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točki 11. ZKP/08., jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na ublažavanje kazne. Naime, u slučaju primjene odredbi o ublažavanju kazne, sud je dužan jasno naznačiti zakonske osnove za izricanje kazne ispod propisane donje granice kazne, te iznijeti razloge za ublažavanja kazne sukladno člancima 48. i 49. KZ/11.

8.3. Kako je prvostupanjski sud odlučio kaznu za kazneno djelo u točki 2. ublažiti ispod zakonom propisanog minimuma, bio je dužan u izreci odluke citirati odredbe o ublažavanju kazne koje je primijenio (v. zaključak 1. sastanka predsjednika Kaznenih odjela županijskih sudova s Kaznenim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske održan 18. studenog 2019.), a kako to nije učinjeno, pobijana presuda se ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, odnosno što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Stoga su u pravu i državni odvjetnik i optuženik da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

9. Optuženik smatra da je počinjena i bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08. s obzirom da je na raspravi sudjelovao sudac koji se morao izuzeti. Tako tvrdi da je na raspravnom ročištu od 23. svibnja 2024. vijeće za mladež donijelo rješenje o dostavi spisa predsjedniku suda radi donošenja odluke o prijedlogu branitelja okrivljenika za izuzeće članova vijeća i predsjednika vijeća.

9.1. No, usprkos činjenici kako je vijeće za mladež prvo odlučilo da će se spis dostaviti predsjedniku suda radi donošenja odluke o prijedlogu branitelja, a potom odmah donijelo i rješenje kojim odbacuje zahtjev za izuzećem u cijelosti, sud nije postupio suprotno članku 36. ZKP/08. kada je odlučio samostalno odbaciti zahtjev za izuzeće. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada je na raspravi od 23. svibnja 2024. sukladno članku 35. stavku 5. ZKP/08. zahtjev za izuzećem odbacio u cijelosti, budući u usmeno obrazloženom prijedlogu za izuzeće nisu bili navedeni dokazi i okolnosti koje bi upućivali na sumnju u nepristranost sudskog vijeća, dok odbijanje dokaznih prijedloga obrane, nisu razlozi koji ukazuju na pristranost suda. Stoga, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je sud donoseći pobijanu presudu bitno povrijedio odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

10. Nadalje, nije u pravu optuženik niti kada smatra da se presuda temelji na nezakonitom dokazu i to nalazu psihologa, za koji obrana smatra da je privatno pismo sačinjeno navodno po psihologu MŽ, kao i crtežima koje je nacrtala dijete JŽ. Suprotno navodima žalbe branitelja, sud je pravilno kao dokaz pročitao nalaz psihologinje FŽ (s lista 113) kao medicinsku dokumentaciju, a sastavni dio istog nalaza su i crteži, za koje se iz sadržaja nalaza jasno utvrđuje da se radi o crtežima koje je sačinila dijete JŽ. Naime, nalaz psihologa zaposlenog u Domu zdravlja Vinkovci, Psihologijska ambulanta, sačinjen je po preporuci obiteljske liječnice žrtve djeteta JŽ, pa se ne radi o privatnom pismu psihologa, čija vjerodostojnost nije provjerena, već o dokumentaciji sačinjenoj od strane dugogodišnjeg stručnog psihologa Doma zdravlja Vinkovci. Stoga se ne radi o nezakonitim dokazima u smislu članka 10. ZKP/08., a niti o bitnoj povredi iz članaka 468. stavka 2. ZKP/08., kao što to neosnovano smatra žalitelj.

11. Daljnji vid bitne povrede optuženik vidi u tome da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno „Ustavom RH i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava“, uskraćivanjem prava na učinkovitu obranu i to pravo predlaganja dokaza te osporavanja dokaza optužbe, što je po njemu vidljivo uvidom u zapisnik o raspravi od 23. svibnja 2024. na kojoj je obrana predlagala provođenje dokaza koji idu u prilog optuženiku, a sa kojim se čak i optužba suglasila, a isti su odbijeni. No, navedeno ne predstavlja citiranu bitnu povredu, već se odnosi na žalbenu osnovu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će kasnije biti više riječi.

11.1. U vezi čitanja zapisnika o prvom ispitivanju osumnjičenika od 20. kolovoza 2020. s audio-video snimkom, koji je pročitan na početku postupka, iako se optuženik nije očitovao krivim po optužbi, iz zapisnika je vidljivo kako se radi o očitoj omašci predsjednika vijeća koji je čitao prihvaćene dokaze na kojima se temelji optužnica. No, kako isti zapisnik ne sadrži obranu optuženika, već samo osobne podatke, upozorenje i opis radnji službenih osoba, a pritom nije reproducirana i audio-video snimka ispitivanja, ne radi se o povredi koja bi bila od utjecaja na zakonitost presude, pogotovo stoga što je optuženik svoju obranu doista iznio na kraju dokaznog postupka.

11.2. Što se tiče navoda optuženika da je sud odbio sve dokazne prijedloge obrane bez ikakva obrazloženja, iz zapisnika od 23. svibnja 2024. (str. 5) jasno proizlazi da su dokazni prijedlozi odbijeni zbog odugovlačenja postupka te da po ocjeni suda predstavljaju zlouporabu procesnih ovlaštenja, dok su u točki 4. obrazloženja pobijane presude detaljnije obrazloženi razlozi odbijanja pojedinih dokaznih prijedloga. Žalbeni navod neprovođenja dokaza neposredno pred raspravnim vijećem žalitelj posebno ne obrazlaže, no uvidom u raspravni zapisnik proizlazi da se radi o čitanju zapisnika o ispitivanju svjedokinje BŽ, majke žrtve, koja je prethodno ispitana na dokaznom ročištu u prisutnosti stranaka koje su imale mogućnost da je ispitaju, pa se ne radi o nekonfrontiranom iskazu. U odnosu na prigovor neobjavljivanja presude na ročištu za objavu iz zapisnika o objavi presude od 28. svibnja 2024. (s lista 239 spisa) proizlazi da je na objavu pristupila zamjenica ŽDO u Vukovaru, dok ostale stranke i opunomoćenica oštećenika, iako uredno pozvane nisu pristupile, pa je prigovor obrane i u tom djelu neosnovan i u potpunosti promašen. Stoga navedeni žalbeni navodi obrane ne predstavljaju postupanje usmjereno na povredu prava na pravično suđenje te povredu prava na jednakost oružja iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava, dok je u odnosu na ostale povrede već prethodno odlučeno (v. toč. 8., 9 . i 10.).

12. U odnosu na žalbeni navod optuženika da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika u odnosu na prekoračenje ovlasti suda kod odluke o kazni, ista povreda je već obuhvaćena utvrđenom bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točki 11. ZKP/08. (točke 7. i 7.1. obrazloženja).

13. Zbog počinjenih bitnih povreda i ukidanja prvostupanjske presude, žalba državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni i troškovima postupka te žalba optuženika u odnosu na odluku o kazni, su bespredmetne.

14. Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., te s obzirom da se optuženik žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Nije za sada u pravu optuženik kada u žalbi smatra da se pobijana presuda temelji samo na iskazu žrtve OŽ, dok ostali ispitani svjedoci imaju samo posredna saznanja. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio, ne samo iz iskaza žrtve OŽ, koja je detaljno i životno opisala inkriminirajuće radnje optuženika koje je tijekom više godina poduzimao prema njoj i njihovoj zajedničkoj djeci, već i iz drugih provedenih dokaza, iskaza svjedokinja BŽ i ZŽ, kao i nalaza psihologa te crteža djeteta JŽ, što su svakako kontrolni dokazi u odnosu na iskaz žrtve.

15.1. U žalbi obrana ukazuje i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer da nije ispitan psiholog koji je sačinio nalaz, iako je na raspravi 23. svibnja 2024. branitelj predložio ispitivanje psihologa FŽ, ali je nalaz samo pročitan kao medicinska dokumentacija. No, za sada, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su dokazni prijedlozi obrane usmjereni na odugovlačenje kaznenog postupka te je o tome i donio odluku na raspravi od 23. svibnja 2024., za što je dao i valjano obrazloženje.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir prijašnju optužnicu državnog odvjetnika s izmjenom od 29. listopada 2021. te provesti sve do sada izvedene dokaze, posebno uvažavajući prava žrtava, da se dodatno ne viktimiziraju, reproducirati audio-video snimke ispitivanja djeteta žrtve, a po potrebi izvesti i druge dokaze te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti, vodeći računa o propustima i povredama na koje mu je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci. Pri obrazlaganju, prvostupanjski sud mora jasno navesti iz kojih dokaza i zbog čega nalazi da li su dokazani svi bitni elementi inkriminacije, a pri tome mora u smislu članka 3. KZ/11 ocijeniti i navesti koji je zakon primijenio za pojedina kaznena djela, te koji je blaži za počinitelja, a sve u skladu s člankom 459. stavak 5. ZKP/08.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić