Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1494/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, protiv tuženika pod 1) SA udane O, nepoznata boravišta i pod 2) RA, [adresa], nepoznata boravišta, obje zastupane po privremenom zastupniku Stanku Ferenčiću, odvjetniku u Poreču i pod 3) FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Frasu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice pod 3) FA protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-715/2024-45 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice pod 3) FA kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-715/2024-45 od 10. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu koja je u izreci slijedećeg sadržaja:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnik k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to:

- na suvlasničkom dijelu prvotuženice SA udane O (12/96 dijela),

- na suvlasničkom dijelu drugotuženice RA pok. S (8/96 dijela) i

-na suvlasničkom dijelu trećetuženice FA (16/96 dijela), te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove Presude, po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na suvlasničkim dijelovima tuženika na svoje ime i u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 803,10 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev trećetuženice za naknadu parničnog troška.“

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica pod 3) FA je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica pod 3) FA predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u odnosu na nju.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice pod 3) FA.

4. Žalba tuženice pod 3) FA nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i ovlast za uknjižbu, sve u odnosu na tuženicu pod 3) FA.

6.1. Odredbom članka 159 stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

6.2. Odredbom članka 160. st.1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članak propisano je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Stavkom 4. istog članak propisano je da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Stavkom 5. istog članka propisano je da kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

6.3. Odredbom članka 128. stavak 1. ZVDSP -a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da je nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

7. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji tužitelja da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, dakle samostalnim i kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme.

8. Tuženica pod 3) FA u žalbi u bitnome ističe da je ona suvlasnički dio predmetne nekretnine stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i načela povjerenja u zemljišne knjige.

9. Žalbenim razlozima tuženice pod 3) FA, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio ni povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju povredu se tuženica pod 3) FA poziva u žalbi.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je predmet spora nekretnina oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica pod 3) FA uknjižena kao suvlasnica predmetne nekretnine za 16/96 dijela cijelog,

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću tužitelja koja je izgrađena kao kuća u nizu, katnosti prizemlje i kat,

- da su predmetnu kuću izgradili roditelji tužitelja prije 48 godina, dakle 1977.,

- da su prije toga roditelji tužitelja tu nekretninu koristili za držanje voza (zaprežnih kola),

- da je tužitelj u toj kući odrastao i živio s roditeljima do njihove smrti,

- da je njegov otac preminuo 1991., a majka 2021. te da je tužitelj njihov pravni slijednik u pogledu predmetne nekretnine, što među strankama nije sporno (str. 104. spisa),

- da saslušani svjedoci – mještani (TA, PA, BA) predmetnu nekretninu smatraju nekretninom tužiteljeve obitelji s obzirom da je po njihovom opažanju predmetna nekretnina uvijek bila u posjedu tužiteljevih roditerlja, a potom tužitelja, dok za upisane zemlljišnoknjižne suvlasnike nikada nisu čuli, niti ih vidjeli na predmetnoj nekretnini.

12. Iz utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud izveo zaključak da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću s obzirom da je tužitelj, zajedno s svojim pravnim prednicima (roditeljima), samostalni i kvalificirani posjednik predmetne nekretnine 60 godina, a ovo na temelju odredbi članka 159. i 160. u svezi s odredbom članka 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP).

13.1. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

13.2. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud pravilno ističe da se savjesnost posjeda predmnijeva temeljem odredbe članka 18. stavak 5. ZVDSP-a. U predmetnom slučaju tuženici, pa tako ni tuženica pod 3) FA, nisu, ni osporili savjesnost posjeda tužitelja, niti predložili izvođenje dokaza na tu okolnost.

13.3. Naime, teret dokazivanja nepoštenja tužitelja je na tuženicima, a sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. ZPP-a). Na temelju pravila o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari). Tuženici nisu osporili poštenje tužitelja, a niti su dokazali da bi tužitelj i njegovi pravni prednici (roditelji) bili nepošteni posjednici.

13.4. Za pojasniti je i to da je odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP-a propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga dakle, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva.

14. U odnosu na žalbene navode tuženice pod 3) FA o stjecanju prava vlasništva temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i načela povjerenja u zemljišne knjige za navesti je slijedeće.

15. U odgovoru na tužbu (str. 40. spisa) tuženica pod 3) FA navodi da je svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem djeda i bake te moli da se to poštuje. Na ročištu od 15. siječnja 2025., prije zaključenja prethodnog postupka, također navodi da je svoj suvlasnički dio stekla po zakonu nasljeđivanjem djeda i bake (str. 91. spisa).

16. Međutim, načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi se na derivativno (izvedeno) stjecanje prava vlasništva na način da štiti treće osobe koje u dobroj vjeri stječu pravo na nekretnini pravnim poslom tako što im osigurava pravnu zaštitu ako su se pouzdale u zemljišnoknjižni upis, čak i ako taj upis nije u potpunosti točan. Dakle, načelo povjerenja u zemljišne knjige primjenjuje se na one oblike stjecanje prava vlasništva kod kojih do stjecanja prava vlasništva dolazi tek trenutkom uknjižbe, odnosno kumulativnim ispunjenjem zakonskih pretpostavki titulus (pravni posao) i modus (načina stjecanja uknjižbom).

Kako je stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem zakonski način stjecanja prava vlasništva, jer nasljednik stječe pravo vlasništva ex lege (po zakonu) - članak 128. ZVDSP-a, a upis u zemljišnu knjigu je deklarativan, načelo javnog povjerenja u zemljišne knjige ne odnosi na stjecanje prava vlasništva na temelju nasljeđivanja. Naime, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem su vlasništvo ostavitelja i zakon (trenutak otvaranja nasljedstva).

Stoga je dakle, prigovor tuženice pod 3) FA da je svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem i temeljem povjerenja u zemljišnu knjigu neosnovan u cijelosti.

17. Odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

18. U predmetnom slučaju tuženica pod 3) FA stjecanje prava vlasništva suvlasničkog dijela predmetne nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige po prvi puta navodi u žalbi te kao dokaz prilaže povijesni izvadak iz zemljišne knjige ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

19. Sukladno citiranoj odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud nije mogao razmatrati ove žalbene navode zbog zabrane beneficium novorum u žalbenom postupku.

20. Za istaknuti je i to da je na ročištu od 11. ožujka 2025. neposredno pred zaključenje glavne rasprave tuženica pod 3) FA uopćeno i paušalno navela da je svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine stekla pravnim poslom bez specifikacije kojim pravnim poslom i temeljem povjerenja u zemljišne knjige (str.104. spisa). Do zaključenja prethodnog postupka, kako je navedeno, tvrdila je da je predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem djeda i bake.

21. Odredbom članka 299. stavak 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

22. Kako je na ročištu od 11. ožujka 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na ročištu od 15. siječnja 2025., tuženica pod 3) FA iznijela nove činjenice, za koje nema razloga da ih nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka sud ih nije mogao uzeti u obzir temeljem odredbe članka 299. ZPP-a.

23.1. Iako se, kako je naprijed objašnjeno, načelo povjerenja u zemljišne knjige ne primjenjuje na zakonske oblike stjecanja prava vlasništva pa tako ni nasljeđivanja, s obzirom na žalbene navode o teretu dokazivanja dobre vjere stjecatelja za pojasniti je slijedeće.

23.2. Načelo povjerenja u zemljišne knjige regulirano je odredbama članka 122., 123. i 124. ZVDSP-a te odredbom članka 8. stavak 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje: ZZK). Navedenim odredbama jasno je propisano da načelo povjerenja djeluje samo u korist stjecatelja koji je postupao u dobroj vjeri, koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je zemljišnoknjižno stanje nepotpuno, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja. Međutim, kod stjecanja prava vlasništva pravnim poslovima (npr. kupoprodajom, darovanjem, ugovorom o doživotnom uzdržavanju…) stjecatelj treba stupiti u posjed svog prednika (prodavatelja, darovatelja, primatelja uzdržavanja…). U situaciji kad stjecatelj ne može stupiti u posjed svog prednika onda zna i mora znati za nesavjesno ponašanje svog prednika zbog čega se takvo ponašanje stjecatelja ne može smatrati postupanjem u dobroj vjeri. Jednak pravi stav zauzima i dosadašnja sudska praksa (Županijski sud u Varaždinu, Gž-930/09-2 od 15. rujna 2009. i Gž-1770/14-2 od 20. siječnja 2025.). Kako je prvostupanjski sud utvrdio temeljem rezultata dokaznog postupka predmetna nekretnina je za cijelo u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika (roditelja) koji su na toj nekretnini prije četrdeset osam godina izgradili obiteljsku kuću u kojoj su živjeli do smrti, a sada je kuća u posjedu tužitelja.

24. Odluka o parničnom trošku iz točke II. i III. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP- a.

25. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice pod 3) FA odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 3. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović