REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1181/2024-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja "Nautika centar Nava" d. o. o. (OIB: 19782809122), Split, Uvala Baluni 8, zastupanog po zakonskoj zastupnici, direktorici ŽĆ, a ona po opunomoćenici Moniki Rakitničan, odvjetnici iz odvjetničkog društva "Batarelo, Dvojković i Vuchetich" d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, zastupanog po opunomoćeniku VĆ, diplomiranom pravniku i zaposleniku (opća punomoć pohranjena u uredu predsjednika ovoga suda pod poslovnim brojem 39 Su-293/2014), radi prisilne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI- 2200/2023-7 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-2200/2023-7 od 18. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-05/23-01/77, URBROJ: 513-04- 23-2 od 19. lipnja 2023. i rješenja o ovrsi Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split KLASA: UP/I-415-03/23-19/38, URBROJ: 513-02-8010/32-23-1 od 12. svibnja 2023. kao neosnovan (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga u kojoj u bitnome navodi da se iznos u rješenju o ovrsi potpuno netočno naveden, jer je prvostupanjsko tijelo samoinicijativno i bez ikakvih dokaza tužitelju utvrdilo obvezu isplate naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije na području pomorskog dobra-sportske luke Mornar i Zapadne obale. Ističe da je prvostupanjsko tijelo prilikom utvrđivanja navodno ostvarene imovinske koristi u rješenju o naknadi propustilo uzeti u obzir činjenicu da se tužitelj bavi brojnim djelatnostima na osnovi kojih ostvaruje prihode te da je prvostupanjsko tijelo prilikom nadzora i pregleda na terenu utvrdilo kako se tužitelj navodno od 2019. godine koristio s čak 4000 m2 morske površine Zapadne obale za privez, sidrenje i manevriranje brodova, iako je tužitelj dostavio dokaze koji jasno upućuju na suprotno. Ističe da je uz tužbu priložio brojne dokaze koji potkrepljuju njegove tvrdnje iz tužbe na koje se prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo niti upustio u razmatranje dokaza koje je tužitelj dostavio već kratko utvrdio da tužitelj nije ničime potkrijepio svoje tvrdnje. Kako je sud propustio ocijeniti dokaze koji je tužitelj dostavio u spis predmeta, a za dio nije naveden razlog zbog kojih je sud odustao od njihovog izvođenja došlo je do bitnih povreda pravila sudskog postupka. Tvrdi da nije jasno temeljem čega je sud utvrdio da tužitelj nije osporio vjerodostojnost sadržaja rješenja o ovrsi, jer je detaljno iznio razloge zbog kojih smatra da rješenje o ovrsi ne odražava potpuno i istinito sve okolnosti vezane uz utvrđenje obveze tužitelja. Zaključno, predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu, poništi rješenje o ovrsi i rješenje tuženika kojim se odbija tužiteljeva žalba protiv rješenja o ovrsi i naloži tuženiku naknadu tužiteljevih troškova postupka, a podredno da ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. Ovo stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 8. prosinca 2023. čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je predmet spora ovrha određena na temelju ovršnih isprava na novčanim sredstvima tužitelja radi prisilne naplate dospjelog duga u iznosu od 230.705,86 eura. Ona je određena na temelju odredbi članka 140. stavka 1. i 2., članka 141. stavka 1. i članka 153. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22) i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18., 2/20., 46/20., 47/20., 83/20. i 133/20). Prvostupanjskim rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split KLASA: UP/I-471-01/22-11/67, URBROJ: 513-02- 8008/7-23-2 od 20. siječnja 2023. tužitelju je utvrđena obveza plaćanja naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (skraćeno: naknada s obilježjima naknade za koncesiju) za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 38.702,40 eura, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 38.625,51 eura, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. u iznosu od 54.229,10 eura, za razdoblje od 8. studenoga do 31. prosinca 2021. stalni dio naknade u iznosu od 1.279,17 eura i za razdoblje od 1. siječnja do 16. veljače 2022. stalni dio naknade u iznosu od 622,08 eura. te protupravno ostvarena imovinska korist za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 94.399,86 eura. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja.

9. U predmetnom slučaju ovrha se provodi na temelju ovršne isprave- ovršnog rješenja Carinske uprave ureda Split od 20.siječnja 2023.godine. Prema članku 140. stavku 1. OPZ-a ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Člankom142. stavkom 7. OPZ-a propisano je da se žalbom protiv rješenja o ovrsi ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud i upravna tijela su potpuno i točno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.

13. Prigovori tužitelja izneseni u žalbi su neodlučni za rješavanje predmeta spora jer predmet spora nije utvrđivanje duga, nego prisilna naplata, u kojem postupku se više ne može osporavati visina i osnovica utvrđenog duga koji se prisilno naplaćuje. Napominje se da je ovdje riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojim prigovorima se prvostupanjski sud jasno i detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Kako tužitelj nije uspio ni s izjavljenom žalbom, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan