REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2968/2024-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljica 1. CR iz [adresa], i 2. TR iz [adresa], obje zastupane po opunomoćeniku Gjerju Lekaju, odvjetniku u Rijeci, Dolac 8, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2461/2023-6 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2461/2023-6 od 23. svibnja 2024..

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/22, URBROJ: 513-04-23-2 od 26. rujna 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/22-06/50, URBROJ: 513-07-08/22-02 od 8. prosinca 2022. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužiteljice su izjavile žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navode da se u konkretnom slučaju radi o nastupu zastare prava na naplatu poreznog duga pok. ŠR po osnovi doprinosa u razdoblju od 2005. do 2009. pa da je zbog toga za predmetna dugovanja u cijelosti valjalo utvrditi nastup zastare prava na naplatu. Ističu da je paušalno zaključeno da prigovorima tužiteljica nije dovedena u sumnju zakonitost upravnih akata odnosno, da neosnovano tužiteljice prigovaraju nastupu zastare prava na naplatu glavnice duga koji je osiguran založnim pravom temeljem rješenja Općinskog suda u Krku. Napominju da je nastupila zastara prava na naplatu. Predlažu ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti te svojom presudom preinači prvostupanjsku presudu, kao i da naloži tuženiku nadoknaditi tužiteljicama trošak ovog spora uvećano za troškove sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da da je predmet odlučivanja u ovoj upravnoj stvari zahtjev tužiteljica od 28. ožujka 2019. kojim su zatražile otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga. U konkretnom predmetu radi se o dugu po osnovi glavnice doprinosa (ne i kamata) za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje 2005. – 2008. koji je pravnoj prednici tužiteljica, pok. ŠR, utvrđen rješenjima Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka (ukupno 3 rješenja). Predmetni dug osiguran je založnim pravom na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja Općinskog suda u Krku, poslovni broj: Ovr-190/11 od 20. veljače 2012. i Ovr-368/07 od 24. siječnja 2013.

7. Žalbeni navod da je prvostupanjski sud paušalno zaključio da prigovorima tužiteljica nije dovedena u pitanje zakonitost osporenog rješenja nije osnovan, jer je sud na pravilno i potpuno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, u smislu odredbe članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje u tekstu OPZ) kada se radi o dugu osiguranom založnim pravom na nekretninama poreznog dužnika više se ne može s uspjehom isticati prigovor zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi utvrđene glavnice duga.

8. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan.

9. Suprotno navodima tužiteljica, prvostupanjski sud i upravna tijela su potpuno i točno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.

10. Naime, napominje se da je riječ o istim prigovorima koje su tužiteljice isticale i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojim prigovorima se prvostupanjski sud jasno i detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

11. Kako tužiteljice razlozima navedenima u žalbi nisu dovele u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

12. S obzirom da tužiteljice nisu uspjele u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora. Kako tužiteljice nisu uspjele s izjavljenom žalbom, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, a na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan