REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DV, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru od 21. kolovoza 2024., broj: Pp-920/2024, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog DV kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni DV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru okrivljeni DV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, te prekršaj iz članka 196. stavka 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci i naloženo mu je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni DV je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnim sankcijama. Ističe da on nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, da nije vozio i pričao na mobitel jer u autu ima ugrađen Bluetooth kojim se koristi, a policijski službenici ga nisu zaustavili u vožnji nego na benzinskoj postaji gdje je točio auto vikajući da su ga vidjeli kako priča na mobitel u vožnji. Nadalje navodi da nema financijskih sredstava polagati vozački, da je svjestan svoje prekršajne evidencije, da je oženjen i ima četvero maloljetne djece među kojima je jedno dijete s težim invaliditetom, limar je po struci i supruga mu je nezaposlena. Okrivljenik navodi da veliki dio troškova od njegovih primanja od otprilike 1.600,00 eura odlazi na rehabilitaciju za dijete, kao i na ostale troškove školovanja ostale djece, a ukoliko on bude u zatvoru neće imati tko zarađivati za život.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za svoju je odluku iznio valjane i dostatne razloge.

6. U odnosu na žalbene navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ovaj se Sud u cijelosti slaže s činjeničnim utvrđenima prvostupanjskog suda obrazloženim i navedenim u pobijanoj presudi. Naime, navodi okrivljenika iz žalbe nisu osnovani niti su na bilo koji način ičime potkrijepljeni, te su kontradiktorni iskazu svjedoka IV, čiji je iskaz prvostupanjski sud osnovano ocijenio uvjerljivim i životno logičnim dok je iskaz okrivljenika pravilno ocijenio neistinitim i usmjerenim ka otklanjanju prekršajne odgovornosti od sebe. Sud je također proveo i dokaz suočenjem između spomenutog svjedoka i okrivljenika. Navedeni svjedok je policijski službenik koji je u svom iskazu jasno naveo kako je osobno uočio te potom i zaustavio okrivljenika koji je vozio i razgovarao na mobitel, a potom je utvrdio i da okrivljenik nema pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima. Zbog svega navedenog, žalba okrivljenika u ovom dijelu odbijena je kao neosnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti, okrivljeniku za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Ovaj je Sud stava da je ovakva sankcija pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni. Također valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o jednom od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, a okrivljenik je osoba koja je specijalni recidivist u činjenju istovrsnog prekršaja s obzirom da je iz spisu priležeće prekršajne evidencije razvidno da je okrivljenik ranije dva puta pravomoćno kažnjen za taj isti prekršaj i to novčanim kaznama koje se smatraju blažom vrstom kazne. S obzirom da pokazuje iznimnu upornost u ponavljanju prekršaja i da sam u žalbi navodi kako nema ni vremena ni financijskih mogućnosti položiti vozački ispit, pokazuje se opravdanim okrivljeniku ovoga puta izreći strožu vrstu kazne i to bezuvjetni zatvor u trajanju od 30 dana kako bi ga se odvratilo da u budućnosti nastavi činiti nove prekršaje i da shvati opasnost takvog postupanja.

7.1. Za prekršaj iz članka 196. stavka 7. ZSPC-a sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom paušalnom iznosu od 130,00 eura, a s obzirom da se u spisu ne nalaze podaci i dokumentacija o imovnom stanju okrivljenika, ovaj Sud smatra tako izrečenu novčanu kaznu primjerenu okolnostima slučaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a ista je u svakom slučaju prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.