REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1029/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KF iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetnikuiz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba-gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi propuštanja donošenja odluke, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-107/2024-9 od 2. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-107/2024-9 od 2. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbačena je tužba tužiteljice podnesena iz razloga što tuženik nije donio odluku o njezinom prigovoru kojeg je 18. prosinca 2023., izjavila pozivom na odredbu članka 156. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. -dalje: ZUP).
2. Tužiteljica je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda podnijela žalbu u bitnom ističući da je sud u zabludi o sadržaju pravnog lijeka u konkretnoj upravnoj stvari obzirom da je u konkretnom slučaju prigovor radi nepostupanja javnopravnog tijela uložen sukladno uputi. Smatra da je bilo nužno riješiti i postupiti povodom prigovora sukladno članku 122. stavak 3. ZUP-a, što je tuženik propustio učiniti pa je nedvojbeno protekao jedini rok koji je sud mogao računati, a to je rok od 8 dana. Smatra da ulaganje prigovora uopće nije vezano za pravni lijek žalbu. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 121. ZUP-a, smatrajući da iz izričaja zakonske odredbe članka 122. istog Zakona se može konstatirati da je zakonodavac koristeći različiti izričaj, propisao dva različita pravna lijeka, žalbu i prigovor. Smatra da je sud postupao proizvoljno upućujući na pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske glede retroaktivne primjene prakse. Smatra da joj je ograničeno pravo na pristup sudu zbog pogrešno zauzetog pravnog shvaćanja obzirom da odredba članka 121. ZUP-a ne propisuje da je rok 60 dana, već najkasnije 60 dana. Nadalje, tužiteljica pobija i točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora smatrajući da se radi o nužnom i opravdanom podnesku u kojem je iznijeto očitovanje na odgovor na tužbu. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje te predmet vratiti na ponovno postupanje uz obvezu tuženika na naknadu troškova upravnog spora koji je prethodio žalbi te podredno usvojiti žalbu i preinačiti osporeno rješenje uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova spora. Tužiteljica ujedno potražuje naknadu troška sastava predmetne žalbe sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.) u iznosu od 625 bodova uvećano za PDV od 25%, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu (Tbr. 27. točka 3.).
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. - ZUS), ovaj Sud nalazi da su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.
6. Naime, prvostupanjski upravni sud je, nakon što je utvrdio da je tužiteljica podnijela tužbu zbog nedonošenja rješenja o njezinom prigovoru izjavljenom protiv pojedinačne odluke, tužbu odbacio kao prijevremenu pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a.
7. Sud se ujedno pozvao i na odredbu članka 40. stavak 2. ZUS-a, prema kojoj se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku, tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka. Sud je imao u vidu i to da je odredbom članka 121. ZUP-a, propisan rok za donošenje odluke po izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) tako da je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
8. Treba reći da ovdje međutim nije riječ ni o jednoj situaciji u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor. To stoga što se ovdje ne radi o inicijativi za pokretanje postupka po službenoj dužnosti (članak 42. ZUP-a), traženju obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari (članak 155. ZUP-a), zaštiti od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (članak 156. ZUP-a), kao što nije niti riječ o zaštiti od postupanja pružatelja javnih usluga (članak 157. i 158. ZUP-a). To iz razloga jer je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim je odlučilo o pravu i pravnom interesu stranke u ovoj pravnoj stvari glede statusa i prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Navedeno se prema pravnom shvaćanju ovog Suda koje je izraženo u presudi poslovnog broja Usoz-134/22-91 od 17. veljače 2023., potvrđenoj odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom) što je već pravilno naveo i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja.
9. Stoga, iako je općim aktom pravni lijek protiv pojedinačne odluke nazvan "prigovor", nema u konkretnom slučaju mogućnosti primjene odredbe članka 122. ZUP-a. Treba reći da je prvostupanjski upravni sud pravilno imao u vidu i odredbu članka 12. stavak 1. ZUP-a, prema kojoj odredbi protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 3. istog članka Zakona, stranka ima pravo na prigovor protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga. Obzirom da ovdje nije zakonom drukčije propisano, to ne dolazi do primjene odredba članka 122. stavak 3. ZUP-a, pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu po izjavljenom prigovoru tužiteljice odlučiti u roku od osam dana od dana izjavljivanja tog prigovora.
10. Dakle, proizlazi da je tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovnom pravnom lijeku (tužba zbog šutnje uprave) podnesena prije isteka roka propisanog odredbom članka 40. stavak 2. ZUS-a, obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje jer nije protekao odredbom članka 121. ZUP-a propisano rok za odlučivanje o prigovoru tužiteljice.
11. Obzirom na sve navedeno, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavak 1., 128. stavak 4. i članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
