REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1476/2023-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Monel d.o.o. iz Zagreba, Ilica 128, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi povrata dijela isplaćenih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3345/20-5 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3345/20-5 od 30. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbačena je tužba kojom je tužitelj osporavao tuženikovu odluku o povratu, KLASA: 350-01/17-08/297, URBROJ: 531-05-2-2-20-75 od 28. listopada 2020. kojom je tužitelju naložen povrat iznosa od 128.854,82 kuna, jer nije dostavio dokaz plaćanja za navedena uplaćena bespovratna sredstva, slijedom čega je isto dužan vratiti u državni proračun u roku od 60 dana. U istoj odluci je također navedeno da ukoliko se povrat sredstava ne izvrši u roku propisanom tom odlukom, tuženik je dužan proslijediti predmet Sektoru za proračunski nadzor Ministarstva financija koje će donijeti rješenje o povratu sredstava u državni proračun (upravni postupak) i da je to rješenje osnova za prisilnu naplatu.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da mu prvostupanjski sud nije dostavio odgovor tuženika na tužbu. Smatra da se uredbom ne može propisati vrsta pravnog lijeka i nadležnost povodom pravnog lijeka odnosno povodom prigovora koji se podnosi čelniku tijela, a ne drugom tijelu državne uprave. Upućuje na razliku između uredbe i organskih zakona. Ističe da se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 5. stavka 1. i stavka 3. točke 28. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta“ („Narodne novine“, broj 107/14., 23/15., 129/15., 15/17. i 18/17.-dalje: Uredba) prema kojima je upravljačko tijelo središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnog razvoja i fondove Europske unije te su navedene njegove funkcije. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti rješenje prvostupanjskog suda i predmet mu vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je Uredba donesena na temelju Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju od 2014. do 2020. („Narodne novine“, broj 92/14.-dalje: Zakon) kojim se uspostavlja institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. do 2020. te određuju institucije koje obavljaju funkcije Koordinacijskog tijela za upravljanje ESI fondovima i Neovisnog revizijskog tijela te njihove funkcije i odgovornosti. Taj zakon kao i smjernice Ministarstva regionalnog razvoja doneseni su u svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006. (dalje: Uredba (EU) br. 1303/2013). Pitanje tko će odlučivati o prigovoru rješavat će nadležno tijelo ako tužitelj podnese prigovor, a isti nije podnio pa je još u odgovoru na tužbu tuženik predlagao odbaciti tužbu jer nije iskorišten redoviti pravni lijek. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbacivanjem tužbe tužitelja nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Tužitelj je 11. srpnja 2017., kao upravitelj višestambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa] u ime i račun suvlasnika sklopio ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova za financijsko razdoblje 2014.-2020. radi energetske obnove te zgrade. Ugovor je sklopio s tuženikom kao posredničkim tijelom razine 1 i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao posredničkim tijelom razine 2. Sastavni dio tog ugovora su Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020.
7. Tužitelj je tužbu podnio protiv odluke tuženika, koji je kao posredničko tijelo razine 1, tužitelju naložio vratiti iznos s osnove isplaćenih sredstava po predmetnom ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava. Sama odluka donesena je po zahtjevu posredničkog tijela razine 2, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pozivom na odredbu članka 13. stavka 13.8. općih uvjeta navedenog ugovora. Naime, prema navedenoj odredbi u slučaju da su troškovi potraživani metodom plaćanja, dokumentirani dokaz o plaćanju prihvatljivih troškova mora se podnijeti posredničkom tijelu razine 2 nakon što se izvrše isplate dobavljačima/izvođačima /pružateljima usluga i to najkasnije u roku od 10 dana od primitka uplate sredstava, odnosno dodatnom roku koji odredi posredničko tijelo razine 2, a koji ne može biti duži od 10 dana, u protivnom ti troškovi se smatraju neprihvatljivim.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora te je tužbu odbacio kao nedopuštenu. Pravilno smatra prvostupanjski sud da predmetna odluka tuženika, kao posredničkog tijela razine 1, nije upravni akt čija bi se zakonitost ispitivala povodom tužbe u predmetnom upravnom sporu. U tom pogledu tužitelj je već upućen na stajalište ovog Suda, izraženo primjerice u rješenju poslovni broj: Usž-2080/19-2 od 3. svibnja 2019., te se upućuje i na rješenje ovog Suda, poslovni broj: Usž-2799/20-3 od 15. srpnja 2020.
9. Osim toga, pravilno smatra prvostupanjski sud da je tužitelju osigurana pravna zaštita podnošenjem prigovora na postupanje posredničkog tijela, a koji tužitelj nesporno nije podnio pa je i to bio razlog za odbacivanje tužbe tužitelja kao nedopuštene, pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 3. ZUS-a.
10. Naime, pri tome je ovaj Sud imao na umu da je Zakonom u svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 1303/2013 uspostavljen institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020. (ESI fondovi). Na temelju članka 7. stavka 7. Zakona donesena je Uredba kojom je utvrđena provedba Uredbe (EU) br. 1303/2013 kojom su određene institucije koje imaju ulogu tijela u Sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda (u daljnjem tekstu: Fondovi) u vezi s ciljem „Ulaganja za rast i radna mjesta“, navedenih u članku 5. podstavcima 2. i 3. Zakona te su razrađene njihove funkcije, zadaće i odgovornosti. Tako je propisano da je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnog razvoja i fondove Europske unije upravo Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a) Zakona te isto prema odredbi članka 5. stavka 4. točke 7. Uredbe osigurava povrat nepravilno utrošenih sredstava od strane korisnika, vodi evidenciju o povratima te dostavlja tijelu iz članka 3. Uredbe informacije o utvrđenim i izvršenim povratima. Također, prema odredbi članka 5. stavka 3. točke 28. Uredbe, u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 upravljačko tijelo osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondova, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja. Pravilno je prvostupanjski sud uputio i na odredbu članka 3. stavka 3. točku c Uredbe prema kojoj središnje tijelo državne uprave nadležno za financije je tijelo nadležno za plaćanje, povrate, ovjeravanje dodatnosti sredstava, koordinaciju aktivnosti upravljanja nepravilnostima te postupanje u području državnih potpora i osigurava povrat nepovratno isplaćenih sredstava zajedno s mogućim zateznim kamatama. Stoga je u tom smislu i upućen tužitelj u odluci tuženika da će Ministarstvo financija donijeti rješenje o povratu sredstava.
11. Slijedom svega izloženog i prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora.
12. Napominje se da spisu predmeta prileži rješenje prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-3345/20-4 od 1. veljače 2021. uz koji je u smislu članka 6. ZUS-a tužitelju dostavljen odgovor tuženika na tužbu kao i povratnica iz koje je razvidna uredna dostava istoga tužitelju pa se otklanja kao neosnovan prigovor tužitelja da mu odgovor na tužbu tuženika nije dostavljen.
13. S obzirom da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Čačić
