REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-22/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CV, zbog kaznenih djela iz članka 191. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 158. stavka 1., sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i žalbi okrivljenog CV izjavljenoj po branitelju Božidaru Klepač odvjetniku iz Varaždina protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-13/2022-46 od 25. rujna 2023., u javnoj sjednici drugostupanjskog kaznenog vijeća održanoj u prisutnosti branitelja okrivljenika Božidara Klepača odvjetnika iz Varaždina, dana 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenog CV kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-13/2022-46 od 25. rujna 2023. okrivljeni CV proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11 okrivljeni CV osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
1.2. Na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni CV oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – omogućavanjem trošenja droga, opisano u članku 191. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i kažnjivo po članku 191. stavak 2. KZ/11.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljeni CV dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 398,17 eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te na temelju članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 naknadi i nužne troškove oštećene, kao i nužne izdatke i nagradu opunomoćenice oštećene, o kojim troškovima će biti doneseno posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pobija presudu u djelu u kojem se okrivljenik oslobađa od optužbe da je počinio kazneno djelo omogućavanje trošenja droge iz članka 191. stavak 2. u vezi stavka 1 KZ/11. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan i proturječan sam sebi, jer je logično da nema materijalnih dokaza glede sadržaja cigarete koju su konzumirali okrivljenik i druge osobe kojima je on to omogućio budući je ista konzumacijom potrošena, ali iz sadržaja iskaza osoba koje su bile prisutne inkriminiranog događaja, proizlazi detaljan opis na koji način i što su isti konzumirali. Ističe kako je neosnovan zaključak suda da bi se kod kaznenog djela iz članka 191. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 trebala vještačiti materija koja je činila sadržaj konzumirane cigarete, što je suprotno biću samog kaznenog djela koje se može počiniti s izravnom namjerom, te je za ostvarenje obilježja istog potrebno da se omogući trošenje tvari koje su prema posebnom propisu proglašene drogom. Predlaže pobijanu presudu preinačiti da se okrivljenika osudi i za počinjenje kaznenog djela iz članka 191. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te da ga se osudi na kaznu zatvora, nakon čega da se istome izrekne jedinstvena kazna zatvora za počinjenje kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i iz članka 191. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 odnosno podredno da se u odnosu na točku 3. pobijane presude kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 191. stava 2. u vezi stavka 1. KZ/11 ukine presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik po branitelju te istu pobija u točki I., II. i IV. izreke pobijane presude i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i troškovima postupka. Ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz razloga što se presuda ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude te u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe kako ne postoji niti jedan siguran niti pouzdan dokaz, a nije niti jedan od saslušanih svjedoka potvrdio da je rekao koliko ŠV ima godina ili godinu rođenja ŠV, stoga je ostalo nerazriješeno da li je okrivljenik mogao ili morao znati koliko godina ima ŠV, te smatra kako u provedenom dokaznom postupku isto nije utvrđeno te se postojanje kaznenog djela ne može utvrđivati na osnovu pretpostavki, a niti se smije donositi zaključak na osnovu mišljenja svjedoka, već je za isto potrebno da postoji siguran i pouzdan dokaz, a što u konkretno provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno niti je bilo kojem svjedoku postavljeno izravno pitanje da li je on ili ima saznanja da je netko drugi okrivljeniku rekao koliko godina ima ŠV. U odnosu na žalbu u odluci o kazni okrivljenik po branitelju ističe na postojanje osobito olakotnih okolnosti u konkretnom slučaju koje prvostupanjski sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri, te da kod okrivljenika nisu utvrđene niti otegotne okolnosti. U odnosu na troškove postupka okrivljenik po branitelju ističe da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o troškovima postupka ničim ne navodeći u kom djelu je pogrešna odluka.
3. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenog nisu osnovane.
4. U skladu s člankom 475. stavak 1. ZKP/08 stranke su uredno obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske javne sjednice vijeća, a na istu je pristupio branitelj okrivljenika Božidar Klepač, odvjetnik iz Varaždina, dok je sjednica održana bez nazočnosti okrivljenog i predstavnika Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu.
5. Na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća branitelj okrivljenog iznio je žalbu u njezinim najvažnijim dijelovima, te je naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda žalbe te smatra da iz činjeničnog opisa ne proizlazi zakonsko obilježje kaznenog djela, a osim toga smatra i da činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno odnosno nije utvrđeno je li okrivljenik bio u otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi vezano za životnu dob oštećene, te ustraje na žalbenim navodima o kazni, jer smatra da je ista prestrogo izrečena, a osim toga navodi kako je nakon osuđujuće presude okrivljenik otvorio OPG u kojem ima mnogo razne stoke što bi pretrpjelo veliku štetu o čemu u spis predaje dokumentaciju, stoga predlaže ukinuti pobijanu presudu te vratiti na ponovni postupak. U vezi žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu branitelj navodi kako smatram da je sud opširno, detaljno i kvalitetno obrazložio oslobađajući dio presude te predlažem žalbu ODO u Varaždinu odbiti kao neosnovanu.
6. Nije u pravu Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu kada u bitnome navodi da je neosnovan zaključak suda kako bi se kod kaznenog djela iz članka 191. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 trebala vještačiti materija koja je činila sadržaj konzumirane cigarete, jer se to kazneno djelo može počiniti s izravnom namjerom, a za ostvarenje obilježja tog djela potrebno je da se omogući trošenje tvari koje su prema posebnom propisu proglašene drogom. Nasuprot tome, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje u točkama 27. – 28. obrazloženja pobijane presude kada analizira utvrđeno činjenično stanje na način da je nesporno da se okrivljenik nalazio na igralištu u Druškovcu zajedno s ŠV, UV, AV i VV, izradio ručno rađenu cigaretu, istu zapalio te imenovanima omogućio pušene te cigarete. Obzirom da od okrivljenika nije oduzet joint, niti bilo kakova materija, nema materijalnih dokaza što se kritične zgode konzumiralo pušenjem, koji je sastav i koja su svojstva te materije, već postoje samo iskazi svjedoka, koji prema vlastitim navodima nisu konzumenti droga, a da bi uopće imali saznanja kako marihuana izgleda, kakvog je okusa i mirisa, već je samo ĆV opisala da je bila zelene boje, a od pušenja malo omamljena, dok se EV po pušenju smijao i potom bio smiren.
6.1. Imajući u vidu sve navedeno, te činjenicu kako od okrivljenika ili svjedoka nikakva biljna materija nije oduzeta niti vještačena, a ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu je naveo da se radi o marihuani koja je sadržavala više od 0,3 % THC-a, koja ničim nije dokazana, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio načelo "in dubio pro reo" i oslobodio okrivljenika od optužbe zbog kaznenog djela omogućavanje trošenja droga iz članka 191. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 191. stavak 2. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud tijekom provedenog dokaznog postupka nije s dostatnom sigurnošću našao dokazanim da je okrivljenik ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. i 2. KZ/11, pa je u takvoj dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježje inkriminiranog kaznenog djela okrivljeniku, odlučio riješiti kako je to povoljnije za okrivljenika, odnosno osloboditi okrivljenika od optužbe u tom dijelu temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iz čega proizlazi da je u konkretnom slučaju sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i okrivljenika oslobodio od optužbe, dok se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu ukazuje kao neosnovana.
7. Neosnovano okrivljenik po branitelju ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava te odluku o kazni i troškovima kaznenog postupka.
7.1. Sud drugog stupnja ispitao je presudu u odnosu na bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a posebno u smislu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 koju okrivljenik po branitelju samo paušalno navodi, a zapravo se radi o žalbenom navodu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj sud nije našao niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti obzirom su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i suglasni.
7.2. Žalitelj u bitnome polemizira s pobijanom presudom da okrivljeni nije imao svijest kako žrtva ŠV nema navršenih petnaest godina života, dok je nesporno kako je sa žrtvom imao spolni odnošaj. Svjedok EV, brat žrtve ŠV, je na Zapisniku o ispitivanju kod Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu 26. kolovoza 2021. naveo kako misli da je okrivljeni znao koliko svi imaju godina te da ga je okrivljeni pitao za godine njegove sestre, što je isti u bitnome i ponovio u svom iskazu kod Općinskog suda u Varaždinu 6. travnja 2023. Žrtva ŠV je iskazala kako je okrivljeni znao koliko ona ima godina, odnosno da još nema petnaest godina, jer će uskoro proslaviti svoj 15. -ti rođendan, znao je njezin privatni život, dolazio je u njezinu obiteljsku kuću, te je bio dobar s njezinim bratom. Okrivljeni je također razgovarao sa UV o svojoj sestri/žrtvi, da je učenica i u koji razred ide te isti misli da ga je okrivljeni pitao za godine njegove sestre. Iskaze svjedoka ĆV, UV i VV prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti i ocijenio uvjerljivim, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.
7.3. Neosnovano žalitelj upire i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje kada tvrdi da je žrtva u vrijeme spolnog odnosa sa okrivljenikom već bila spolno aktivna djevojka odnosno da je imala spolne odnose. Ti navodi, koje ističe branitelj, nisu odlučne i važne činjenice, i ne ispričavaju okrivljenika da bi on bio u zabludi kako bi se eventualno radilo o djetetu. Nadalje, ako se žrtva i družila sa prijateljicama OV i ĆV, djevojkama koje su navršile petnaest godina, također ne može ispričati okrivljenika, jer ako se isti upušta u spolne odnose s mlađim osobama, to onda on mora znati koliko iste imaju godina. Kako je već gore navedeno, sud je našao utvrđenim da je okrivljeni znao da žrtva nema petnaest godina radi čega je i oglašen krivim. Nije u pravu branitelj kada navodi da ako je ŠV polaznik prvog razreda srednje škole da je životno kako je ona navršila petnaest godina života, jer je notorno i da djeca od četrnaest godina pohađaju prvi razred srednje škole.
7.4. Nije u pravu okrivljenik po branitelju kada navodi da se prema okrivljeniku trebao primijeniti Zakon o sudovima za mladež, obzirom da je odredbom članka 36. Zakona o sudovima za mladež (NN 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu: ZSM) propisano kako nadležnost suda za mladež prestaje s navršenom dvadeset trećom godinom počiniteljeva života. Rasprava koja je okončana pobijanom presudom započela je 25. rujna 2023., a obzirom je okrivljenik rođen **.**.2000., to proizlazi da je dvadeset tri godine navršio 7. siječnja 2023. tako da primjena Zakona o sudovima za mladež nije moguća.
7.5. Kako je ŠV rođena **.**.2006., a inkriminirani događaj zbio se početkom 2021. odnosno krajem siječnja/početkom veljače 2021., jer će žrtva ŠV tek proslaviti svoj petnaesti rođendan u vikendici u [adresa], te ocjenjujući sve navedeno, ovaj sud utvrđuje kako je okrivljeni CV znao da žrtva/dijete ŠV nema navršenih petnaest godina života, pa unatoč tome ima spolni odnos sa žrtvom na način da je svoje spolovilo stavilo u njezin spolni organ, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odnosno okrivljenika oglasio krivim za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11 te ga i kaznio po citiranom propisu. Istovremeno ne može se raditi o zabludi o biću djela, a kako to ističe branitelj u žalbi, obzirom je okrivljenik znao da žrtva ima manje od petnaest godina, jer je opće poznato kako punoljetne osobe ne smiju imati spolne odnose s djecom, a posebno s djecom mlađom od petnaest godina.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo i okrivljenika oglasio krivim zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11. Naime, dijete ŠV rođena je **.**.2006., a okrivljenik znajući da ista nema navršenih petnaest godina života, krajem siječnja/početkom veljače 2021. ima spolni odnos sa djetetom, tako da okrivljenik čini inkriminirano mu kazneno djelo, radi čega ga je prvostupanjski sud pravilno oglasio krivim i primijenio materijalno pravo.
9. Nije u pravu okrivljenik kada se žali u odluci o kazni smatrajući da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti, te da nije uzeo u obzir dobrovoljnost žrtve za spolni odnos, te prestanak spolnog odnosa na zahtjev žrtve. Ovaj drugostupanjski sud nalazi kako te okolnosti nisu olakotne okolnosti u konkretnom slučaju, jer žrtva ne može niti dobrovoljno se upustiti u spolne odnose s punoljetnicima, jer je svako takvo ponašanje inkriminirano, a niti prestanak spolnog odnosa na zahtjev žrtve, jer bi se u suprotnom radilo o prisili, također koje ponašanje je inkriminirano. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine okrivljeniku i na taj način izrekao kaznu koja predstavlja posebni minimum za inkriminirano mu kazneno djelo. Imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to dosadašnju kaznenu neosuđivanost i korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.
10. Okrivljenik u žalbi ističe i pogrešnu odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka koju žalitelj ničim ne obrazlaže. Obzirom je okrivljenik oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. KZ/11, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio paušalni trošak u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kuna na ime paušala sukladno članku 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, imajući u vidu složenosti i trajanje samog postupka, činjenicu da je okrivljenik zaposlen i ima mjesečne prihode, da je vlasnik osobnog automobila te bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje. Također obvezan je i na plaćanje nužnih troškova oštećene i nužnih izdataka i nagrade punomoćnika oštećene sukladno članku 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08, a o ostalim troškovima prvostupanjski sud će donijeti posebno rješenje. Prvostupanjski sud je pravilno donio odluku o troškovima i dosudio okrivljeniku paušal i plaćanje troškova za oštećenu i nagradu punomoćniku oštećene, a u ostalom dijelu sud će donijeti posebno rješenje imajući u vidu odredbu članka 148. stavak 2. ZKP/08.
11. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenika nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenika vijeće odbilo kao neosnovane i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
U Požegi 3. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
