Poslovni broj: Usž-2461/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice VD iz [adresa], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-38/2024-14 od 13. svibnja 2025.., na sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-38/2024-14 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen na rješenje kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za tužbu, žalbu i rješenje u iznosu naznačenom u rješenju.
2. Protiv navedenog tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi da je svaka od kategorija prava na koje se pozvalo u prigovoru sama po sebi dovoljan razlog za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe u smislu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18. i 51/13. – dalje: ZSP). Dodaje da je prema navedenoj zakonskoj odredbi oslobođena od plaćanja pristojbi stranka koja pokreće postupak o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima iz područja socijalne skrbi, a poziva se na analogno primjenjivu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2014. Ustavni sud u navedenoj odluci napominje da iz programa socijalne politike Grada Zagreba u razdoblju od 2004. do 2007. proizlazi da se u okviru obiteljske pronatalitetne politike roditelj s prebivalištem u [adresa] obeštećuje za troškove opreme novorođenog djeteta te da je odluka donesena u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Dodaje da sud proturječi obvezujućem pravnom shvaćanju Ustavnog suda, a koje shvaćanje je sadržano u dijelu pod točkom 50.1. i 50.3. odluke Ustavnog suda broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2013. Tužiteljica u žalbi navodi da se na temelju iznesenog može zaključiti da je novčana pomoć socijalno pravo, a posebno ukazuje da se sukladno članku 11. stavku 1. točka 17. ZSP-a oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi odnosi i na stranke koje pokreću postupak za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Poziva se i na pitanje za strane u postupku koje je Europski sud za ljudska prava dostavio na odgovor Republici Hrvatskoj u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske. Predlaže da ovaj Sud poništi navedeno rješenje i traži troškove sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamata tekućim od donošenja presude do isplate.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pravomoćno izgubila spor koji se vodi u vezi njezinih prava na novčanu naknadu na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja Grada Zagreba. S obzirom na navedeno pravilno je naloženo plaćanje sudske pristojbe. Isto tako pravilno je odbijen kao neosnovan njezin prigovor u kojem navodi kao i u žalbi da se radi o predmetu o pravima iz područja socijalne skrbi i da je stoga oslobođena plaćanja sudskih pristojbi (članak 11. stavak 1. točka 16. ZSP-a) te da se radi o postupku za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata.
5. Prema shvaćanju ovog Suda koje je već izneseno u nizu odluka u predmetnom slučaju se ne radi o pravu iz sustava socijalne skrbi. Također ovaj Sud ocjenjuje da se tužiteljica neosnovano poziva na oslobođenje iz članka 11. stavak 1. točke 17. ZSP-a. Propisano oslobođenje s te zakonske osnove se odnosi na postupke pokrenete radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda.
6. U konkretnom slučaju radilo se o upravnom sporu radi nedonošenja odluke u kojem je tužba rješenjem odbačena zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za odlučivanje o tužbi, iz čega proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda.
7. Slijedom iznesenog ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, jer nije dovela u sumnju da je pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, rješenje i žalbu jer je njezina tužba odbačena, a žalba odbijena, dok visini sudske pristojbe posebno ni ne prigovara.
8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je odbijen prigovor tužiteljice protiv rješenja kojim je naloženo plaćanje sudske pristojbe, a prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao valjane dostatne i relevantne razloge uključujući i osvrt na navod tužiteljice o postojanju navedenih zakonskih osnova za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe.
9. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a i člankom 29. stavkom 4. ZSP-a ovaj Sud odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda.
10. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka je ovaj Sud odbio na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, jer je žalba tužiteljice odbijena u cijelosti.
U Zagrebu 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
