Poslovni broj: Usž-2500/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-861/2024-9 od 18. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-861/2024-9 od 18. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2561, urbroj: 251-02-01- 001-23-3 od 11. prosinca 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno i u cijelosti ponavlja sve tužbene navode, ponovno ističe da se radi o socijalnom pravu. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Županijskog suda u Varaždinu. Kao i u tužbi problematizira rok u kojem je upravno tijelo bilo dužno donijeti odluku. Smatra da se radi o prekluzivnom roku, ističe da nije proveden ispitni postupak u upravnom postupku, ponovno kao i u tužbi ističe spornu stvarnu nadležnost tuženika. Ističe da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, također ponovo osporava, kao i u tužbi, nadležnost osobe koje je donijela prvostupanjskog rješenje. Ponovno govori o ukidanju stečenih prava te zabranjivanom retroaktivnom djelovanju. Ističe da sud narušava pravni poredak u cijelosti jer u biti zadire u pravomoćni upravni akt. Navodi da postoji bitna povreda pravila postupka budući da je tužiteljica u tužbi izričito predložila i poništenje prvostupanjskog rješenja te da sud o tom zahtjevu nije odlučio. Smatra da sud nije odlučio o konkretnom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti te da ako je smatrao da mu ne pripada trošak postupka trebao je o tome izrekom odlučiti. Smatra da je obveza suda bila izravno primijeniti pravo Europske unije, a zanemariti članak 7. stavak 1. alineju 1. sporne Odluke kojom je propisan diskriminatorni kriterij - dob djeteta, a podredno se obratiti, u skladu sa Ugovorom o funkcioniranju Europske unije pitanjem sudu Europske unije dolazi li do dobne diskriminacije osoba u usporedivoj situaciji primjenom članka 7. stavka 1. alineje 1. sporne Odluke. Predlaže da se žalba uvaži, da se u cijelosti poništi presuda prvostupanjskog suda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da Visoki upravni sud sam riješi stvar da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev te pri tome obveže tuženika da naknadi tužiteljici troškove upravnog spora te traži troškove za sastav žalbe.

3. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kao prvo valja istači da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sada ponovno ponavlja i u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

6. U konkretnom slučaju osporavanim rješenjem od 11. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023. koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 23. rujna 2023. na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18., 20/21., 25/22. – dalje: Odluka).

7. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud izrazio shvaćanje da je tuženik bio ovlašten pokretati postupak po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUS) s obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte.

9. Na sve prigovore koje je tužiteljica iznijela u tužbi odgovorio je već Visoki upravni sud u presudi Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., a koja odluka je potvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023. te u odluci Usoz-8/2022. Dakle, vezano za pravnu prirodu novčane pomoći Visoki upravni sud je jasno ocijenio da se ne radi ni o kakvom socijalnom pravu već o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, te koja se ne temelji na obvezi nego na solidarnosti zbog čega adresat odluke iz 2016. i 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Visoki upravni sud je u navedenim odlukama jasno iznio stav da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti te se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć. Isto tako vezano za prigovore o nadležnosti tuženika, potpisu osobe koje je donijela prvostupanjsko rješenje prvostupanjski sud jasno se izjasnio u obrazloženju rješenja koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Isto tako jasno je prvostupanjski sud naveo iz kojih razloga je rok od 31. prosinca 2022. godine samo instruktivni, a ne prekluzivni s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud. Vezano za neposredno rješavanje u upravnom postupku te neprovođenje predloženih dokaza u upravnom sporu prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge. Naime, konkretno upravna stvar se mogla neposredno riješiti temeljem članka 49. stavak 1. ZUP-a, budući da se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, a bez potrebe za posebnim izjašnjenjem stranke. Isto tako sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika te time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.

10. Vezano za prigovor diskriminacije jasno je prvostupanjski sud napomenuo da se u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć rješava na jednak način te ne postoji diskriminatorni kriteriji dobi djeteta, budući da se ne radi o pravu utemeljenom na zakonu već o financijskoj pomoći koju jedinica lokalne samouprave, tijelo javne vlasti može ili ne mora priznati. Dakle, radi se o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti nego na solidarnosti, pa ju je tijelo javne vlasti kako je utvrđeno u postupku ocjene zakonitosti navedene Odluke moglo ograničiti do navršenih 7 godina života djeteta. Stoga nije bilo potrebno postavljati pitanje Europskom sudu, kako to predlaže tužiteljica.

11. Prvostupanjski sud je u obrazloženju osporene presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim ZUS-om te je na sve prigovore iscrpno i detaljno dao odgovor, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Što se tiče prigovora da sud nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu, budući da da je tužiteljica tražila poništavanje i prvostupanjskog rješenja te da nije odlučio o troškovima postupka, valja istači da navedeno nije točno budući da je sud odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a. Što se tiče prigovora da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu vezanom za poništenje rješenja prvostupanjskog tijela valja istači da je predmet upravnog spora temeljem odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Dakle, sud je pravilno odlučio o pojedinačnom aktu rješenju Gradonačelniku Grada Zagreba od 11. prosinca 2023. protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, već pokrenuti upravni spor. Isto tako valja istači da je temeljem odredbe članka 47. stavka 1. ZUS-a propisano da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe.

13. Kako je utvrđeno da ne postoji razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan