Poslovni broj: Usž-2393/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-586/2024-9 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-586/2024-9 od 24. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba od 8. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba od 2. studenoga 2023. kao neosnovan. Osim toga, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

2. Navedenim drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 2. studenoga 2023. kojim je utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja tužiteljici s danom 30. rujna 2023., budući da je dijete tužiteljice navršilo sedam godina 21. siječnja 2023., a sve sukladno odredbi članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22.), a koja Odluka je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je odlukom ovoga Suda broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. ocijenjena zakonitom što je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavnu tužbu podnesenu u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22 od 13. ožujka 2023.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora propisane u članku 126. stavku 2. i stavku 3. točki 5. ZUS-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U cijelosti ponavlja sve tužbene navode. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava, pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu, odluke Ustavnog suda. Iscrpno obrazlaže zbog čega smatra da je rok iz članka 6. sporne Odluke prekluzivan, a ne instruktivan, kako to ocjenjuje sud. Nadalje, ističe da su odbijeni svi dokazni prijedlozi tužiteljice što predstavlja naročito bitnu povredu odredaba upravnog spora te povredu prava na pravično suđenje i pristup sudu odbijanjem suda da se sasluša tužiteljicu na iznijete okolnosti. Navedeno tim više jer nije proveden ispitni postupak u upravnom postupku. Ponovno ističe da je sporna stvarna nadležnost tuženika, nadalje da je sporan potpis na drugostupanjskom rješenju jer nije razvidno da je to potpis gradonačelnika. Isto tako, sporna je i nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o zabranjenoj retroaktivnosti te da su i odluke i osporene prvostupanjskog tijela donesene retroaktivno. Tuženik nije samo zanemario prijelazne i završne odredbe iz Odluke iz 2018. godine, nego i rok iz članka 6. osporene odluke iz 2022., te je drugostupanjsko rješenje donio u trenutku nakon što je već protekao period koji se uređuje modificiranim rješenjem. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar, odnosno da vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu te naloži plaćanje troškova postupka te traži trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. ZUS-a) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. Iz spisa proizlazi da je i prvostupanjska i drugostupanjska odluka donesena temeljem sporne Odluke iz 2022. koja je bila predmetom ocjene zakonitosti. Presudom ovoga Suda poslovni broj: Usoz-142/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni su prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke iz 2022. i Odluka je ocijenjena zakonitom, što je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske. Tužiteljica iznosi niz prigovora na koje je već prvostupanjski sud detaljno odgovorio. Sporna je stvarna nadležnost tuženika, potpis na osporenom rješenju, nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, zatim neprihvaćanje dokaznih prijedloga tužiteljice te retroaktivno donošenje odluka nakon proteka, prema mišljenju tužiteljice, prekluzivnog roka za donošenje rješenja.

7. Što se tiče stvarne nadležnosti tuženika, valja istači da je presudom ovoga Suda poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. ovaj Sud utvrdio da se radi o upravnim aktima. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela doneseno na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

8. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovoga Suda poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

9. U toj presudi Sud je ocijenio kako, s obzirom na odredbe ZUS-a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom punu jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonski propisanim uvjetima moguće izjaviti žalbu ovome Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga, da je u konkretnom slučaju zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta te tako osigurana sudska kontrola pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje, sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I- 2911/2017 od 5. veljače 2019. Osim toga, neosnovano, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao. Suprotno navodu tužiteljice da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilno prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku, ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. dalje ZUP) rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1 propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točci 74. Sistematizacije radnih mjesta u Uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku, u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, zbog čega osnovano zaključuje prvostupanjski sud da je odluka u prvom stupnju donesena od nadležnog tijela te da ju je potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a. Što se tiče spornog roka propisanog odredbom članka 6. Odluke, valja istači da se radi o procesnom, instruktivnom roku istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke , radi usklađenja s odredbama sporne Odluke iz 2022. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/22-15 od 20. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke, koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim presudom ovoga suda od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Sve odluke na koje se tužiteljica poziva nisu niti usporedive niti primjenjive u konkretnom slučaju.

10. Osim toga, nije osnovan prigovor o retroaktivnom djelovanju prilikom donošenja pojedinačnih akata, budući da se o retroaktivnosti same odluke već izjasnio ovaj Sud u presudama Usoz-8/22 i Usoz-143/22. Propisi eventualno mogu u nekim slučajevima retroaktivno djelovati što je zabranjeno, no međutim, ne postoji zabrana donošenja pojedinačnih odluka nakon proteka određenog roka koji uopće nije prekluzivan, već instruktivan kako je to već ranije obrazloženo.

11. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio, nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocijeni ovoga Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.

12. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi, nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz već jednakost stranka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

13. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu.

Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika koja tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točci I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan