REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-617/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-70/2020-39 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja – i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-70/2020-39 od 3. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 5.967,48 € sa zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od 25. studenog 2019. pa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 € sa zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od 3. ožujka 2025. pa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi (toč. II.).
2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se uvaži njegovu žalbu kao osnovanu, i u cijelosti preinači pobijanu presudu, ili, podredno da se istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i , 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika u vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 20. siječnja 1982. u Zagrebu, a u kojoj je poginuo tužiteljev osiguranik AH, isplati iznose isplaćene na ime obiteljske mirovine JH – njegovoj supruzi, u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. u iznosu od 5.967,48 € (44.961,97 kn).
7. U ovome predmetu nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija, niti pravo na obiteljsku mirovine JH.
8. Sporno je, prije svega, prema kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja - primjenjuje li se u ovoj pravnoj stvari Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 – dalje: ZMO), te ima li tužitelj pravo na naknadu isplaćenog iznosa obiteljske mirovine.
9. Sud prvog stupnja je, iz provedenih i dostupnih mu dokaza, odlučujući o tim spornim pitanjima, po ocjeni ovoga suda, ispravno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja, i to odlukom koju opravdavaju utvrđenja:
- da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP kao propis prema kojem se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja, i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, odnosno kada su izvršene isplate mirovina (pozivajući se pritom na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama br. Rev- 5292/2019 od 16.lipnja 2020., …),
- da u odnosu na sporno pitanje ima li, u situaciji kada je osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši 65 godina života ispunio uvjete za invalidsku mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa isplaćene obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine ako bi ta razlika postojala, sud prvog stupnja je primijenio odredbu čl. 27. ZOOP-a, po kojoj se stvarnom štetom u smislu st. 2. toga članka smatra iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu,
- da je na okolnost utvrđenja visine pretpostavljene starosne mirovine i posljedično tome razlike između starosne i invalidske mirovine koju osiguranica tužitelja prima provedeno knjigovodstveno vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (nalaz i mišljenje od 8. travnja 2021. i njegova pisana dopuna od 11. travnja 2024.) iz kojeg je utvrđeno da su izračunati iznosi pretpostavljene invalidske mirovine veći nego li su iznosi isplaćene obiteljske mirovine, pa da stoga za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. ZOOP-a koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.
10. Ta su utvrđenja, sa takvim zaključcima – pravnog značaja, rezultat valjane i savjesne ocjene suda prvog stupnja, dostupnih mu i predočenih dokaza – ocjene za koju je taj sud u svojoj odluci dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju takvu, pa i bez potrebe da se ti razlozi posebno ponavljaju, prihvaća i ovaj sud.
11. Naime, uzimajući u obzir naprijed navedeno, pravilno utvrđeno činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP, i to odredba čl. 27. toga Zakona koja uređuje konkretni slučaj, a ne ZMO.
12. Istovjetno proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu kojeg pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP, odnosno u konkretnome je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.
13. Povratno, tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istomu pravnom položaju kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg Zakona je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP. Odredbom članka 8. stavka 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
15. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. ZOOP (tako i Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev 2320/2015-2 od 21. svibnja 2019.), kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.
15.1. Prema odredbi članka 27. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.), a odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).
16. Povratno, kako je to određeno odredbom članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako bi iznos obiteljske mirovine koji se isplaćivao JH bio veći od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine koju bi ostvarivao pok. AH.
17. Prema tome, a kako je provedenim knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću utvrđeno da su izračunati iznosi pretpostavljene invalidske mirovine koju bi ostvario pok. AH nakon 65 godina veći nego li su iznosi isplaćene obiteljske mirovine, to i po ocjeni ovoga suda za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. ZOOP-a koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da bi prema ovoj odredbi za tužitelja nastala šteta u vidu razlike između obiteljske mirovine koju je tužitelj isplaćivao JH i invalidske mirovine koju bi ostvarivao pok. AH da je iznos obiteljske mirovine veći od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine, a što ovdje nije slučaj. Stoga, i po ocjeni ovoga suda za tužitelja nije niti nastala stvarna šteta jer ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju u smislu odredbe čl. 27. ZOOP.
18. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Sošić
