REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GRADA OGULINA, Ogulin, Bernardina Frankopana 11, OIB: 58264108511, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-127/2018-53 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-127/2018-53 od 15. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, u njenoj toč. I., naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.000,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2016. pa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi. Istom je presudom, u njenoj toč. II., naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.668,10 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2024. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.

2. Protiv te je presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužiteljicu s njenom tužbom i tužbenim zahtjevom te da joj se naloži da mu naknadi prouzročeni parnični trošak ili, podredno da se istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i , 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu tuženika podnijela je tužiteljica navodeći u bitnome da tuženikovi žalbeni navodi nisu utemeljeni na činjenicama, već isključivo na pretpostavkama, a koji žalbeni navodi da su neosnovani, pa predlaže da se žalbu tuženika odbije u cijelosti kao neosnovanu, a traži i trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupanjem u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti dodatno na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku i donošenju pobijane presude nisu učinjene bitne povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a na koju sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Također, i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.000,00 € koja je nastala kao posljedica povrede koju je zadobila prilikom pada na nogostupu u [adresa] u [adresa], smatrajući da je tuženik odgovoran zbog neodržavanja i/ili nepropisanog održavanja te javne površine.

9. Sporna je osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva.

10. Sud prvog stupnja je temeljem dostupnih mu i predočenih dokaza, u bitnome, ispravno odlučio o tim spornim pitanjima, uz pravilna utvrđenja:

- da se štetni događaj dogodio 1. svibnja 2016. na nogostupu [adresa] u [adresa], kada je tužiteljica upala u oštećenje na nogostupu u vidu ulegnuća na asfaltu, koje su tužiteljica i svjedok SI jasno, uvjerljivo i međusobno suglasno opisali, a koje oštećenje je vidljivo na spisu priloženim fotografijama, kojom prilikom je tužiteljica zadobila prijelom donjeg dijela lisne kosti prilikom pada, a nedugo nakon ozljeđivanja zaprimljena je na hitnom prijemu obližnje bolnice, što je činilo uvjerljivim da se štetni događaj dogodio upravo na način kako su tužiteljica i svjedok SI opisali u svojim iskazima,

- da iz okolnosti slučaja proizlazi da je štetni događaj nastao upravo uslijed činjenice da navedeni nogostup (pješačka staza) nije bio valjano održavan, budući oštećenja na pločniku nisu bila sanirana kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano kretanje pješaka, pa s obzirom da održavanje pješačkih staza predstavlja komunalnu djelatnost čije je obavljanje obvezan osigurati upravo tuženik kao jedinica lokalne samouprave sukladno čl. 3. st. 7. i čl. 2. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15

– dalje: ZKG),

- da tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da se predmetne zgode kretala upravo prema cvjećarnici "Cvjećarnice Kopšiva", već se radi isključivo o tezi tuženika temeljenoj na "općepoznatoj" činjenici da u [adresa] u [adresa] postoji samo jedan cvjećarski obrt, međutim, s obzirom da takva okolnost ne predstavlja opće poznatu činjenicu u smislu čl. 221. st. 4. ZPP-a, te da je tuženik nije, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, ničime dokazao, to isti navodi i prigovori tuženika nisu ocijenjeni osnovanima,

- da je temeljem izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr.sc. Zdravku Rašiću utvrđeno kako je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela prijelom donjeg dijela desne lisne kosti, nakon čega je provela liječenje po kirurgu uz postavljenu imobilizaciju gipsom i višekratnu rtg dijagnostičku obradu te liječenje po fizijatru u vidu fizikalne terapije, s time da je liječenje završeno 14. listopada 2016. kada se stanje stabiliziralo nakon provođenja fizikalne terapije,

- da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te bolove slabijeg intenziteta sumarno tijekom 63 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, nadalje da je pritom pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja u trenutku ozljeđivanja, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju kumulativno 7 dana te manjeg intenziteta u trajanju kumulativno 28 dana, pri čemu je utvrđeno kako je pretrpljena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice u omjeru od 12 % koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba, povremenim bolovima u desnom gležnju kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i hoda po neravnom terenu, uz otok kod dužeg stajanja i hodanja u području desnog gležanjskog zgloba,

- da je navedeni vještak pritom pojasnio kako su pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete u obzir uočene promjene na području petne kosti i ahilove tetive te da se navedeno smanjenja odnosi upravo na predmetni štetni događaj, te je ujedno utvrđeno kako je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sumarnom trajanju od 60 dana po 2 sata dnevno, te još 50 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, glačanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i sl., uzimajući u obzir trajne imobilizacije i uporabu štaka,

- da na navedeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stranke nisu iznosile nikakve primjedbe pa s obzirom da u navedenom nalazu i mišljenju nisu uočeni nikakvi nedostaci, to je sud prvog stupnja prihvatio isti kao savjesno i brižljivo sastavljen, izrađen na podlozi neposrednog pregleda tužiteljice i spisu priložene medicinske dokumentacije,

- da je slijedom navedenog utvrđeno kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju uslijed zadobivene ozljede, neugodnosti povezanih s liječenjem i zaostalih trajnih posljedica, pretrpjela povredu svojih prava i osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina navedenih povreda i sve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 4.320,00 € na ime neimovinske štete, kojeg tužiteljica potražuje konačno određenim tužbenim zahtjevom po čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO),

- da je temeljem izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem utvrđeno i da je tužiteljici uslijed zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od ukupno 170 sati pri uobičajenim kućanskim poslovima, odlascima u trgovinu i sl., uzimajući u obzir nošenje imobilizacije i uporabu štaka, u čemu su joj u svakodnevnim aktivnostima pomagali članovi obitelji pa je utvrđeno da trošak tuđe pomoći predstavlja iznos od 4.00 € po satu, iz kojeg razloga je tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 680,00 € na ime naknade neimovinske štete za pruženu tuđu pomoć.

11. Takva su utvrđenja, sa takvim zaključcima, pravnog značaja, rezultat valjane i savjesne činjenične i pravne ocjene za ovaj spor bitnih pitanja – ali i provedenih i sudu prvog stupnja predočenih i dostupnih dokaza, ocjene na koju je taj sud imao pravo i za koju je dao uvjerljivo i logično obrazloženje, sa razlozima koji ga, u bitnome, argumentirano opravdavaju, pa ih takvima prihvaća i ovaj sud, bez potrebe da ih se posebno ponavlja.

12. Utoliko, pobijana presuda, na tim utvrđenjima građena, ima potrebnu valjanost i zakonitost.

13. Okolnost, s time u vezi, što je sud prvog stupnja, tako ocijenio predložene i dostupne mu dokaze (pa tako i iskaze tužiteljice i saslušanog svjedoka SI, kraj nesporne činjenice da je nedugo nakon ozljeđivanja tužiteljica zaprimljena na hitnom prijemu obližnje bolnice u [adresa], …….) ocjenom – sa kojom tuženik nije zadovoljan, ne može donijetu odluku činiti nevaljanom i nezakonitom, s obzirom da je sud prvog stupnja za svoju odluku iz navedenih utvrđenja – na kojima se ta odluka temelji, u bitnome, dao valjano obrazloženje (po čl. 338. st. 4. ZPP-a), sa razlozima koji tu odluku opravdavaju.

14. Naime, prema pravilu o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) na tuženiku je bio teret dokaza suprotnog – da se tužiteljica nije ozlijedila upravo na mjestu nespornog ulegnuća asfalta u [adresa] u blizini objekta na adresi [adresa] u [adresa], međutim, tuženik u ovom postupku to nije dokazao.

15. Navedeno iz razloga što odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1084. ZOO- a prema kojoj je tuženik dužan organizirati obavljanje komunalne djelatnosti od općeg interesa i osigurati sigurno kretanje građana odnosno poravnati sve rupe i ulegnuća koje se nalaze na nogostupu, pa kako sukladno provedenim dokazima ukazano ulegnuće na nogostupu nije bilo označeno na način da bi bilo vidljivo osobama koje se onuda kreću to iz tog razloga predstavlja opasnu stvar. Posljedično sa time, a kako ga tužiteljica nije uočila u svojem kretanju, to nije ni mogla očekivati nastanak štete obzirom da se tužiteljica ponašala u skladu sa prilikama, odnosno prosječnom pažnjom jer nije dužna cijelo vrijeme hodati i gledati u pod, a da bi eventualno primijetila nešto neobično na pločniku kojim se kreće, već suprotno, radi se o propustu tuženika koji je propustio održavati mjesto štetnog događaja i nije dokazana krivnja na strani tužiteljice, pa je po odredbi čl. 1045. i čl. 1063. ZOO-a tuženik odgovoran tužiteljici naknaditi štetu.

16. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Cijeneći navedena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaj zakonske odredbe, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, tužiteljici pravilno dosudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju trpi zbog povrede prava osobnosti u presuđenom iznosu, cijeneći pri tome pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, radi čega je žalba i u tom dijelu ocijenjena neosnovanom. Također, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor nepostojanja uzročno – posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, s obzirom da je vještačenjem po vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašiću utvrđeno kako se ocjena smanjenja životnih aktivnosti uslijed uočenih promjena na području petne kosti i ahileove tetive odnosi upravo na štetni događaj, dok se utvrđeni pretrpljeni strah također odnosi na sam trenutak ozljeđivanja (primarni strah), kao i moguće posljedice i komplikacije zadobivenih ozljeda (sekundarni strah), i to suprotno žalbenim navodima tuženika u kojima ističe kako su tegobe koje tužiteljica trpi (oticanje nogu, pretrpljeni strah i duševne boli) povezane s drugim uzrocima (ranijim kroničnim bolestima …).

18. Odluka o troškovima postupka također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), donijeta uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 128/23).

19. Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

20. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka odbijen je kao neosnovan, obzirom da je njen odgovor na žalbu ocijenjen nepotrebnim (po čl. 166. st. 1. uz vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić