REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-409/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], JTC 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru protiv tuženice Općine Pakoštane iz Pakoštana, Kraljice Jelene 78, OIB: 06113331578, zastupane po punomoćnici IŽ, dipl. iur. zaposlene kod tuženice, te tužitelja po tužbi glavnog miješanja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Larisi Radović, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženika 1. GŽ iz [adresa], JTC 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. Općine Pakoštane iz Pakoštana, Kraljice Jelene 78, OIB: 06113331578, zastupane po punomoćnici IŽ, dipl. iur, zaposlenoj kod tuženice, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja glavnog miješanja MŽ i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2193/23-7 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2193/23-7 od 21. prosinca 2023., u točkama I. i V. (kako je naznačena u izreci te presude), tako da sada glase:
„ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Utvrđuje se da je tužitelj GŽ iz [adresa], JTC 18, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi put, površine 37 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u novoj izmjeri odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onom dijelu koji je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 22. studenog 2021. god. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod .označen točkama A-B-C-D-A i obojan žutom bojom te ima površinu od 37 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik opisane nekretnine kat. čest 2925/35 k. o. [katastarska općina] za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 4.016,28 eura sa zatraženim zateznim kamatama. “
II. Odbija se žalba tužitelja glavnog miješanja te se potvrđuje točka II. presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2193/23-7 od 21. prosinca 2023.
III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tužitelja glavnog miješanja za naknadu troška žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi kako je vlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi put, površine 37 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u novoj izmjeri odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onom dijelu koji je na skici sudskog očevida izrađenoj 22. studenog 2021. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod., označen točkama A-B-C-D-A i obojan žutom bojom te ima površinu od 37 m2, što da je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik opisane nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice. Toč. II. je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja kojim je tražio da se utvrdi kako je tužitelj glavnog miješanja stekao valjanu pravnu osnovu radi upisa svog prava vlasništva na č.z. 2925/35 s.i. k. o. [katastarska općina] površine 37 m2 , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene sivom bojom na skici sudskog očevida od 22. studenog 2021. izrađenoj po dipl. ing, geod. Frani Vlatkoviću, a u novoj izmjeri odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označena žutom bojom i slovima A-B- C-D-A, površine 37 m2, na skici sudskog očevida od 22. studenog 2021. izrađenoj po dipl. ing. geod. Frani Vlatkoviću te na skici sudskog očevida od 13. prosinca 2022. izrađenoj po dipl. ing, geod. Frani Vlatkoviću i to za 1/3 dijela darovanjem od svog oca MŽ G pok. UŽ, za 1/3 dijela iste kupnjom od PŽ i to kupoprodajnim Ugovorom zaključenim 27. prosinca 1997. te za 1/3 dijela iste temeljem kupoprodajnog Ugovora zaključenog s BŽ pok. JŽ dana 23. veljače 1989., a što su tuženi dužni priznati i dopustiti da tužitelj na temelju te presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva i to za cijelo na č.z. 2925/35 s.i. k. o. [katastarska općina] površine 37 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Toč. V. (iako bi pravilna numeracija bila toč. III.) naloženo je tuženici Općini Pakoštane i tužitelju glavnog miješanja MŽ da tužitelju nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 4.016,28 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude pa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su tuženica i tužitelj glavnog miješanja.
2.1. Tuženica podnosi žalbu protiv presude, očito protiv I. točke, iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11., 354. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 1. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nerazumljiva je, proturječna sama sebi i razlozima presude. U njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni međusobno i iskazima te ispravama u spisu. Tužitelj nije dokazao da je njegov posjed od devedesetih godina prošlog stoljeća trajao 40 godina, a niti da je bio zakonit, istinit i pošten. Poštenje posjeda tužitelja je upitno. Nije bio upisan kao posjednik. Osporava njegovo poštenje jer je bio u zakupu te nekretnine i plaćao je. Zbog nepoštenja nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, a niti jer nekretnina predstavlja javno dobro, put dostupan većem broju korisnika. Činjenica da nekretnina nema uporabnu dozvolu ne znači da nema status javnog dobra, puta, koji i ne mora nužno biti razvrstan u nerazvrstanu cestu. Ne radi se o otvorenom dvorištu ni o nekretnini na koju je proširen ugostiteljski objekt. Postavljanje stolova i stolica ispred konobe u vlasništvu tužitelja 2 do 3 mjeseca u ljetnoj sezoni od devedesetih godina prošlog stoljeća ne može imati značaj ispunjenja zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. i 160. ZV-a. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva.
2.2. Tužitelj glavnog miješanja je u zakonskom roku izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude, sadržajno toč. II. presude, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353.. Smatra da su počinjene povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. te 354. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 1.i 8. ZPP-a. Obrazloženje presude u kontradikciji je s dokazima dostavljenim po tužitelju glavnog miješanja. Izostala je savjesna i brižljiva ocjena dokaza. Nejasno sud poklanja vjeru iskazima svjedoka koje je predložio tužitelj GŽ, a iskazima saslušanih svjedoka predloženih po tužitelju glavnog miješanja, bez argumentiranog obrazloženja, ne poklanja vjeru. Tužitelj prilikom saslušanja mijenja prijašnji iskaz jer je prilikom ranijeg saslušanja, navodno, bio iziritiran i izvan sebe pa nije znao što traži, a sada zna prava koja traži. Sud pogrešnom analizom dokaza dolazi do pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj proturječno tvrdi da je prijepor koji koristi za smještaj stolova konobe njegov, ali istovremeno potvrđuje da mu je tuženica prisilno naplatila dugovanje za taj smještaj; da s tuženicom nikad nije potpisao nikakav ugovor za te stolove, a spisu je priložen ugovor potpisan između tužitelja i tuženice za postavljanje stolova. Također, tvrdi da se krivo izrazio kada je u svom prvotnom iskazu rekao kako je znao da je predmetna nekretnina oduvijek vlasništvo tuženice. Tužbeni zahtjev tužitelja je potpuno u opreci i sa skicom lica mjesta nakon dva provedena očevida. Izostaje logično obrazloženje prvotno i sada danog stranačkog iskaza tužitelja. Sud ne uzima u obzir dostavljene dokaze po tužitelju glavnog miješanja , a iz njih nedvojbeno proizlazi osnova stjecanja prava vlasništva istog na nekretnini koja je prijepor spora. On je na č.z. 2925/35 s.i.k. o. [katastarska općina], površine 37 m2 , upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stekao valjanu pravnu osnovu radi upisa svog prava vlasništva i to za 1/3 dijela darovanjem od svog oca MŽ G, pok. UŽ, 1/3 dijela kupnjom od PŽ i to Ugovorom od 27. prosinca 1997. te 1/3 dijela kupnjom na temelju Ugovora zaključenog s BŽ pok. JŽ **.**.1989. Izvanknjižni je vlasnik i posjednik te nekretnine. Prednici tužitelja glavnog miješanja: Miočev I, BŽ JŽ i BŽ M (čije je pravo ime ZŽ), svi sinovi pok. KŽ, su predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem iza smrti KŽ, a nakon čije smrti su sačinili Nagodbu 5. prosinca 1930. Dostavio je Izjave CŽ, CŽ ZŽ, CŽ U i PŽ od 24. svibnja 2010. kojima potvrđuju istinitost navoda tužbe tužitelja glavnog miješanja. Prednici tužitelja glavnog miješanja su bili upisani kao suposjednici predmetne nekretnine od stupanja na snagu podataka stare izmjere. Dostavio je i potvrdu Potvrdu Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostava Biograd na Moru od 19.9.2018. iz koje je razvidno da se nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] n.i. koja se odnosi na č. zgr [katastarska čestica] sve s.i. i kat. čest. [katastarska čestica] n.i. koja se odnosi na č. zgr [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve s.i. sve k. o. [katastarska općina] u naselju Pakoštane nalaze u granicama građevinskog područja. Tužitelju GŽ dopustio je da na dijelu nekretnine koja je predmet ove tužbe glavnog miješanja tijekom ljetnih mjeseci postavi nekoliko drvenih stolova da iz konobe može poslužiti goste; a on je po pozivu da ugovorno odrede vrijeme trajanja najma počeo svojatati nekretninu; iako u spis nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o stjecanju navedene nekretnine ni dokaz da je tužitelj ili bilo tko od njegovih prednika bio upisan posjednikom na bilo kom dijelu prijepora. Prilikom provođenja očevida na licu mjesta nikakvih stolova na prijeporu spora nema, a na fotodokumentaciji se nalaze parkirani automobili kojima se pristupa do kuće tužitelja i do kuće obitelji ĐŽ u prizemlju koje se nalazi ljekarna. Zato ne stoji konstatacija suda da se nekretnina ne koristi i ne može koristiti za promet vozilima. Svim svjedocima je poznato da je LŽ držao nekoliko stolova uz rub svoje kuće na dijelu dvorišta u vlasništvu tužitelja, ali uz njegovo odobrenje. Veći dio svjedoka iskazuje da su prolaz koristili članovi obitelji CŽ i GŽ, što i odgovara istini. Predlaže usvajanje žalbe, preinačenje presude i obvezivanje tužitelja na snašanje troškova ovog postupka. Traži trošak pravnog lijeka.
3. Odgovore na žalbu tuženice i tužitelja glavnog miješanja podnio je tužitelj. Ističe neosnovanost obje žalbe i predlaže njihovo odbijanje i potvrđivanje presude. Traži naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice je osnovana u pobijanom dijelu, a tužitelja glavnog miješanja nije.
5. Predmet spora po tužbi tužitelja GŽ protiv tuženice Općine Pakoštane je zahtjev da se utvrdi kako je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put, površine 37m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u novoj izmjeri odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onom dijelu koji je na skici sudskog očevida izrađenoj 22. studenoga 2021. po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću označen točkama A-B-C-D-A i obojan žutom bojom, površine 37m².
5.1. Po tužbi tužitelja glavnog miješanja MŽ protiv tuženika po toj tužbi GŽ i [adresa] je predmet spora utvrđenje da je tužitelj glavnog miješanja stekao valjanu pravnu osnovu radi upisa svog prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 37m², upisane u zl.ul. 4050 k. o. [katastarska općina], označene sivom bojom na skici vještaka Frane Vlatkovića od 22. studenog 2021., a koja u novoj izmjeri odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove izmjere, označenog žutom bojom i slovima A-B-C-D-A i površine 37m² na skici sudskog očevida od 22. studenog 2021., izrađenoj po vještaku Frani Vlatkoviću te na skici sudskog očevida od 13. prosinca 2022., izrađenoj po istom vještaku, na način da je 1/3 dijela stekao darovanjem od svog oca G, 1/3 dijela kupnjom od PŽ i 1/3 dijela kupnjom od DŽ.
6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je on nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], situiranu uz predmetnu nekretninu, stekao darovanjem od svog oca, pok. ZŽ (a ona je oduvijek bila u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika), a kako je 1988. započeo s njenom obnovom radi prenamjene u konobu, a od tada i nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja u novoj izmjeri odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koristi kao terasu te konobe, čime je osobno i preko svojih prednika u mirnom i nesmetanom posjedu te nekretnine i u tome ga nikada nitko nije uznemiravao pa je istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., dalje: ZV), koji se zakon primjenjuje od 1. siječnja 1997., ispunio zakonski uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i postao vlasnik predmetnog zemljišta i to stupanjem na snagu tog zakona jer je u tom trenutku bio u neprekidnom poštenom posjedu više od 40 godina. Ocjenjuje, pritom, kako tuženica nije dokazala se ta nekretnina nije koristila kao javno dobro za opću uporabu, nerazvrstana cesta niti ima takav status, a kada bi predstavljala javno dobro, ona to postaje tek pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba nerazvrstane ceste, kada bi se, kao takva, upisala u zemljišne knjige, kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
6.1. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja uz zaključak, u bitnome, kako priloženim dokazima (prvenstveno ispravama nespornog sadržaja koje je dostavio uz svoju tužbu kao dokaz svog prava vlasništva) nije dokazao vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno stjecanje pravne osnove radi upisa prava vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] (odnosno opisani dio k. č. [katastarska čestica] po novoj izmjeri, ranije k. č. [katastarska čestica] po staroj izmjeri) k. o. [katastarska općina]. Ujedno, u odnosu na tuženika GŽ po tužbi glavnog miješanja odbija taj zahtjev zbog nedostatka pasivne legitimacije jer u zemljišnoj knjizi nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.
7. Odluka prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu nije pravilna ni zakonita, dok je odluka suda o tužbenom zahtjevu po tužbi tužitelja glavnog miješanja pravilna i zakonita.
8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koje ukazuju žalitelji iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njena izreka je u razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude te su u njoj navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
8.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredbi postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7., 8., 219. i 221.a ZPP-a. Sud prvog stupnja uzeo je u obzir iznesene činjenice na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i predložene dokaze, prema svom uvjerenju je ocijenio dokaze zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio odlučno činjenično stanje. Ujedno je, protivno žalbi tužitelja glavnog miješanja, postupio i prema odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a, izveo parnične radnje i raspravio sporna pitanja na koja ga je upozorio ovaj sud u svom rješenju.
8.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje tužitelj glavnog miješanja sadržajem žalbe iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, prema zapisniku o održanoj raspravi 22. studenog 2023. punomoćnica tužitelja glavnog miješanja nije predložila odgodu ročišta zbog nedolaska tužitelja glavnog miješanja na ročište na kojem je bilo predviđeno njegovo saslušanje niti njegovo saslušanje na drugom ročištu, iako navodi da je tužitelj glavnog miješanja netom prije početka javio da je bolestan i da sumnja na COVID 19 radi čega je izostao s ročišta. Medicinskom dokumentacijom nije opravdao svoj izostanak na tom ročištu, nego ju dostavlja tek dva dana nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, 24. studenog 2023. Zbog navedenog održavanjem glavne rasprave i njenim zaključivanjem, bez saslušanja tužitelja glavnog miješanja, njemu nije onemogućeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.
8.3. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je obitelj tužitelja GŽ desetljećima živjela u kući k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a obitelj tužitelja glavnog miješanja DŽ u kući k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da su koristili predmetnu nekretninu (po novoj izmjeri dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po staroj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve površine 37 m²) za prilaz svojim kućama (ulazak u njih), s time da je tužitelj GŽ 90-ih godina, nakon Domovinskog rata, konobu proširio na predmetnu nekretninu, postavljanjem stolova uz kuću; da predmetna nekretnina ničim nije ograđena. Tužitelj GŽ u svom prvom iskazu čini nespornim da im je, iako je obitelj desetljećima (barem 60-tak godina, kako tvrdi) koristila predmetnu nekretninu, bilo poznato da je ona općinsko vlasništvo, ali da su je, unatoč tome, koristili i oni uz svoju zgradu te obitelj DŽ uz svoju zgradu radi prolaza, a potom, u iskazu na ročištu 22. studenog 2023. navodi kako se je o općinskom vlasništvu krivo izrazio jer je spomenuta nekretnina oduvijek bila vlasništvo obitelji GŽ. Također, prvotno navodi kako je i obitelj DŽ koristila tu nekretninu, a u drugom iskazu na ročištu 22. studenog 2023. izričito navodi kako je obitelj DŽ nije koristila. Nije sporno da tužitelj glavnog miješanja ni njegovi prednici nisu bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, iako su bili upisani kao njeni posjednici, a nije sporan ni sadržaj isprava na koje se on poziva (nagodba, kupoprodajni ugovori, izjave). Također, iz priloženih fotografija proizlazi kako se predmetna nekretnina, kada na njoj nisu stavljeni stolovi konobe (izvan ljetne sezone) koristi i kao prostor za parkiranje (u neposrednoj blizini je i ljekarna).
10. Prvostupanjski sud je i dokazivanjem, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari i ocjene izvedenih dokaza, utvrdio sljedeće odlučno stanje:
- da je u zemljišnoj knjizi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena kao put u površini od 37 m2 te upisana kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja upisan je Mjesni narodni odbor Pakoštane, kao pravni prednik tuženice;
- da je u zemljišnoj knjizi na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina, u naravi stojna kuća površine 49 m2, vlasništvo tužitelja GŽ;
- da je na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, zgrada i dvorište, površine 73 m2, kao vlasnik upisan tužitelj glavnog miješanja MŽ;
- da čest. zem. [katastarska čestica], stare izmjere, odgovara dijelu čest. zemlj. 1142 k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz identifikacije čestica DGU, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, a prikazano je u skici vještaka Vlatkovića;
- da su kao posjednici u posjedovnom listu 912 k. o. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] upisani za dio od po ¼ Miočev G, MŽ P, MŽ M. KŽ i PŽ pok. P;
- da prema povijesti posjeda Ureda za katastar Zadar, Ispostave Biograd na Moru za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] odgovaraju parceli 1142 nove izmjere, a revizijom posjedovnog stanja je 1955. matična čest. zgr. [katastarska čestica] upisana na ime MŽ UŽ, JŽ i P, svi pok. KŽ, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana je na ime ĐŽ pok. B i čest. zem. [katastarska čestica] javno dobro put, a da do avionskog snimanja 1971. nije bilo promjena u upisima u odnosu na navedenu čest. zgr., a čest. zem. [katastarska čestica] upisana je 1968. za dio od 238 m2 zgrada i dvorište na Bačkov Pavu, ostatak kao javno dobro put, da su aviofotogrametrijskim snimanjem 1971. parcele 1135 i 1142 upisane u Posjedovni list 912 k. o. [katastarska općina].
- da su prema dostavljenoj nagodbi prednici tužitelja glavnog miješanja 1930. dogovorili podjelu njihove stare kuće (koja graniči s predmetnom nekretninom i izlazom prema moru do kuće ZŽ) te je potom dio koji je nagodbom pripao JŽ, njegov nasljednik TŽ **.**.1977. kupoprodajnim ugovorom, kao prodavatelj, prodao AŽ, pok. ĐŽ, kao kupcu, bez navođenja katastarskog broja, nego isključivo navodeći kako se prodaje stari dio kuće u donjem dijelu [adresa] k. o. [katastarska općina] (ne i zemljište, dvorište) koji se sastoji iz donjeg dijela (prizemlje) obiteljske kuće pok. KŽ (prvi kat je prema tom ugovoru u vlasništvu BŽ, a drugi UŽ), a PŽ je kupoprodajnim ugovorom 1997. tužitelju glavnog miješanja MŽ prodao taj isti dio nekretnine (ali sada ga naznačivši i kao dio dvorišta nove izmjere 1142 i dio kuće i dvorišta 1135);
- da su prema kupoprodajnom ugovoru između BŽ pok. JŽ i tužitelja glavnog miješanja MŽ od 23. veljače 1989. nekretnine nove izmjere 1135 k. o. [katastarska općina] (dio k. č. zgr. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] stare izmjere), koja u naravi predstavlja kuću i dvorište i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 79 m2 prodane tužitelju glavnog miješanja MŽ;
- da je prema prijavnom listu što ga je Uredu za katastar i geodetske poslove Biograd na Moru 21. veljače 2007. dostavio naručitelj MŽ, ovdje tužitelj glavnog miješanja, na temelju podataka iz nove izmjere, između ostalog, prijavio diobu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere, što je prema nespornom sadržaju tog lista i odobreno 1. ožujka 2007. po spomenutom Uredu, a kada je nastala 2925/35;
- da je prema rješenju DGU Područni ured za katastar Zadar, Ispostava u Biogradu na Moru od 18. travnja 2011. s preslicima katastarskog plana izvršeno usklađenje površine kat. čest. [katastarska čestica], nove izmjere, na ime tužitelja glavnog miješanja ĆŽ, tako da parcela 1135 nove izmjere odgovara čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], stare izmjere, sve k. o. [katastarska općina].
- da je prema rješenju Općinskog suda u Zadru posl. br. Rz-68/10 od 28. studenog 2011., u pojedinačnom ispravnom postupku predlagatelja, ovdje tužitelja glavnog miješanja MŽ, on povukao prijedlog za pokretanje tog postupka u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] nastalu cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- da je očevidom lica mjesta održanom 22. studenog 2021. i 13. prosinca 2022. utvrđen i pokazan predmet spora koji u naravi nesporno predstavlja betoniranu površinu od 37 m2 u samom centru mjesta [adresa] do koje se dolazi s asfaltirane prometnice Ulice kralja Petra Krešimira IV, s time da se s njene sjeverne strane, gledajući od asfaltirane prometnice, nalazi ljekarna i pristup istoj uz spornu nekretninu, od asfaltne prometnice do ulaza u ljekarnu, a koji je na skici lica mjesta obojan zelenom bojom, ali i građevina za koju stranke tvrde da je vlasništvo tužitelja glavnog miješanja, dok se sa zapadne strane predmetne nekretnine nalazi kuća s poslovnim prostorom s jednim ulazom, označena kao "OŽ" koja izlazi i na predmetnu nekretninu koja je prikazana u skici lica mjesta vještaka Frane Vlatkovića s priloženim fotografijama, označena slovima A-B-C-D i obojana žutom bojom;
- da je očevidom utvrđeno i da se predmetna nekretnina ne koristi niti se može koristiti za promet vozilima (u smislu nerazvrstane ceste).
11. Na utvrđeno nesporno i materijalnim dokazima utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud je, uz pridružene zaključke utemeljene prvenstveno na ocjeni iskaza stranaka (tužitelja prvenstveno), potom i svjedoka, pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja.
12. Prvostupanjski sud, obrazlažući odluku u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja, a na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja što ga je dao na ročištu 22. studenog 2023., nakon prvotnog ukidanja odluke (ne prihvaćajući iskaz što ga je dao 3. studenog 2022. tumačeći ga u skladu s novim iskazom tužitelja), zaključuje kako je tužitelj bio pošteni i samostalni posjednik predmetne nekretnine. Svoj zaključak o prihvaćanju tog iskaza tužitelja (uz tumačenje prvog) obrazlaže ocjenom da je tužitelj, govoreći o vlasništvu Općine Pakoštane, tuženice na predmetnoj nekretnini, mislio na upis vlasništva u zemljišnim knjigama (znači, očito ne na izvanknjižno, stvarno vlasništvo), ali takav zaključak prvostupanjskog suda nije prihvatljiv ovome sudu. Naime, tužitelj je, kada je prvi put saslušan na ročištu 3. studenog 2022., izjavio kako je predmetna nekretnina bila općinsko vlasništvo, što je ponovio u tri navrata pri davanju tog iskaza i to dva puta samostalno izravno iskazujući i jednom odgovarajući na pitanje punomoćnika tužitelja glavnog miješanja da pojasni što to znači da je nekretnina bila općinsko vlasništvo, a kada je ponovio da je zemljište kojim su se koristile obitelji ZŽ i MŽ bilo općinsko vlasništvo te kako oni nisu stekli pravo vlasništva na toj nekretnini od tuženice, ali su se koristili tom nekretninom. Upravo takvo, višekratno izjašnjavanje tužitelja o vlasništvu tuženice na predmetnoj nekretnini u prvom iskazu, uz jasno razlikovanje vlasništva od korištenja i nespominjanje zemljišnoknjižnog vlasništva ni u jednom trenutku po tužitelju, ne opravdava zaključak prvostupanjskog suda da se radilo o razlikovanju upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva i stvarnog vlasništva predmetne nekretnine, nego vodi do logičnog zaključka o tome kako je drugi tužiteljev iskaz od 22. studenog 2023. u pogledu tih okolnosti zapravo bio usmjeren isključivo "sanaciji" prvotnog iskaza, iskaza o odlučnim činjenicama iz kojeg je jasno proizlazilo znanje o tome da je vlasnik nekretnine bila treća osoba, tuženica, za što je naknadno spoznao da mu ne ide njemu u prilog u ovoj pravnoj stvari. Činjenica da su tužitelj i njegovi pravni prednici znali kako posjeduju tuđu nekretninu, ovdje nekretninu tuženice (ranije njenih pravnih prednika općenarodne imovine), vodi do zaključka kako nije postojalo poštenje njegovog posjeda i posjeda njegovih pravnih prednika. Takav zaključak podržava i činjenica da je tužitelj plaćao i zakup tuženici za predmetnu nekretninu (odnosno dio nekretnine), što mu je prisilno naplaćeno u ovršnom postupku. Već iz navedenih razloga (cijeneći i prvotno nespornu činjenicu da su nekretninu koristile obje obitelji (ZŽ i MŽ), što drugim iskazom tužitelj počinje osporavati, te navedena utvrđenja izvedena iz materijalnih dokaza), tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je stekao pravo vlasništva nije osnovan zbog dokazanog nepostojanja poštenja tužitelja i njegovih pravnih prednika. Sve to, neovisno o daljnjim utvrđenjima o posjedu i duljini trajanja posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika.
12.1. Naime, odredba čl. 159. st. 1. ZV-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, st. 2. istog članka određuje da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, st. 3. određuje da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno traje dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. tog članka. Posjed je prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. St. 5. predviđa kako se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
12.2. Stoga, kako je tuženica dokazala da tužiteljev posjed nije bio pošten, već iz tog razloga nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini dosjelošću (tako ni prema odredbi čl. 159. ZV-a).
13. Prvostupanjski sud, međutim, u pogledu zahtjeva tužitelja glavnog miješanja pravilno zaključuje kako iz isprava koje je tužitelj glavnog miješanja dostavio ne proizlazi zaključak o osnovanosti njegovog zahtjeva, budući da njihovim sadržajem nije dokazao da se te isprave (nagodba, kupoprodajni ugovori) odnose na predmetnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, odnosno dio čest. zemlj. 1142 k. o. [katastarska općina], nego na spomenute nekretnine u točki 12. ovog obrazloženja, odnosno: staru kuću obitelji MŽ; dio stare kuće koji je bio pripao JŽ nagodbom (stari dio kuće u donjem dijelu [adresa] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji iz donjeg dijela (prizemlje) obiteljske kuće pok. KŽ (a prvi kat je prema navodima tog ugovora i nagodbe pripao u vlasništvo BŽ, a drugi UŽ)); dio dvorišta nove izmjere 1142 (izvjesno njen dio k. č. [katastarska čestica] koji je uz samu kuću, zgradu i dvorište obitelji UŽ na k. č. [katastarska čestica], a suprotno tužitelj glavnog miješanja nije dokazao) i dio kuće i dvorišta 1135 (dio k. č. zgr. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] stare izmjere), koja u naravi predstavlja kuću i dvorište i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 79 m2. Pritom, valja reći kako TŽ (pok. JŽ) PŽ **.**.1977. nije prodao zemljište, nego samo dio stare kuće koji mu je pripao nagodbom pa ni PŽ tužitelju glavnog miješanja MŽ nije mogao prodati više od toga 1997., neovisno o naznačenoj prodaji zemljišta uz kuću u kupoprodajnom ugovoru. Stoga, tužitelj glavnog miješanja svojim žalbenim navodima ne uspijeva dovesti u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda koji jasno proizlazi iz izvedenih materijalnih dokaza.
14. Slijedom svega navedenog, prihvaćena je žalba tuženice i preinačene su točke I. i V. presude suda prvog stupnja prema odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a, a odbijena žalba tužitelja glavnog miješanja protiv točke II. pobijane presude i potvrđena odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu, prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
15. Tužitelj glavnog miješanja nije uspio sa žalbom protiv točke II. presude protiv koje je jedino mogao izjaviti žalbu jer nije stranka u postupku tužitelja i tuženice, nego je stranka u parnici pokrenutoj tužbom glavnog miješanja, kao samostalnoj tužbi, sve u skladu s odredbom čl. 198. ZPP-a. Zato je prema odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja glavnog miješanja za naknadu troška žalbe. Ujedno je prihvaćena žalba tuženice, preinačena odluka o trošku (toč. V. presude) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, budući da s tužbenim zahtjevom nije uspio, sve prema odredbi čl. 166. st 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. i 155. ZPP-a.
Pula, 3. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Zoran Šarić
