Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-426/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Katiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika - protutužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku u Samoboru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja - protutuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-960/2024-9 od 25. ožujka 2025., 3. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja - protutuženika kao neosnovana i potvrđuju se točka II. i III. rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-960/2024-9 od 25. ožujka 2025..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužba i protutužba povučene.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv navedenog rješenja i to samo protiv točke II. i III. kojima je tužitelju - protutuženiku naloženo plaćanje troška tuženiku - protutužitelju, te je odbijen zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadom parničnog troška, žalbu je izjavio tužitelj – protutuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu ZPP).

2.1. Žalbom obrazlaže na koji način je došlo do situacije da je tužitelj – protutuženik već ranije pokrenuo parnicu u pogledu istog zahtjeva, da bi potom povukao tužbu u ovom konkretnom predmetu, s time da ističe kako je tuženik – protutužitelj isto tako u ranije pokrenutoj parnici istaknuo protutužbeni zahtjev istovjetan protutužbenom zahtjevu istaknutom u ovom postupku. Obzirom na navedeno, tužitelj - protutuženik ističe kako je odmah po saznanju za postojanje razloga iz članka 194. ZPP-a povukao tužbu, te bi obzirom na navedeno bio u obvezi naknaditi tuženiku - protutužitelju trošak odgovora na tužbu, dok bi tuženik - protutužitelj bio u obvezi naknaditi njemu trošak odgovora na protutužbu jer ju je isto podnio protivno članku 194. ZPP-a i povukao ju na ročištu održanom 25. ožujka 2025.. Također smatra kako je tuženik - protutužitelj zbog vlastite procesne nediscipline uzrokovao održavanje ročišta 25. ožujka 2025. te bi time isti bio dužan nadoknaditi mu trošak pristupa njegova punomoćnika na ročište.

2.2. Konstatira u žalbi kako tražbine koje se odnose na plaćanje troška odgovora na tužbu obje glase na novac i obje su dospjele i stavlja ih temeljem odredbe članka 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO) u prijeboj, te predlaže da ovaj sud djelomično pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, na način da utvrdi nastanak prijeboja tražbine tuženika - protutužitelja s protutražbinom tužitelja-protutuženika, te da obveže tuženika - protutužitelja da tužitelju - protutuženiku naknadi trošak pristupa punomoćnika na ročište održano 25. ožujka 2025. u iznosu od 625,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja - protutuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći pravnu situaciju u konkretnom predmetu došao do zaključka kako je tužitelj - protutuženik dužan tuženiku - protutužitelju naknaditi parnične troškove nastale povodom tužbe i protutužbe iz razloga jer je tužitelj - protutuženik paralelno pokrenuo dvije parnice u istoj pravnoj stvari, a što je uzrokovalo povlačenje tužbe na obje strane. Ponašanje tuženika - protutužitelja i to podnošenje protutužbe i povlačenje iste izazvano je radnjama tužitelja - protutuženika i to konkretno podnošenjem tužbe i njenim povlačenjem kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pa je slijedom navedenog pravilno primijenio i materijalno pravo kada se pozvao na odredbe članka 158. stavak 1. i 2. ZPP-a prilikom donošenja odluke o trošku.

6.1. Neosnovano tužitelj – protutuženik u žalbi iznosi razloge podnošenja dvije istovjetne tužbe i time pokušava prenijeti teret plaćanja troška na tuženika - protutužitelja, prikazujući kako je on tužbu podnio bez svoje krivnje, a da bi tuženik svjesno i namjerno podnio protutužbu. U procesnoj situaciji kada je primio drugu tužbu tuženik nije imao izbora već dati odgovor na tužbu, odnosno zaštiti svoja prava na način kako to smatra najboljim, a u ovom slučaju podnijeti protutužbu ukoliko sud ocijeni kako nema litispendencije i odluči postupati u predmetu.

7. Pogrešno tužitelj – protutuženik interpretira i pokušava primijeniti na konkretan slučaj odredbu članka 195. ZOO-a koja navodi kako dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

7.1 Ovdje se radi o naknadi troška postupka o kojem na određeni zahtjev stranaka odlučuje sud obrazloženom odlukom i isti ne može predstavljati utvrđenu tražbinu stranaka, a posebno se ne radi o dospjeloj tražbini, jer je tražbina dospjela kada vjerovnik ima pravo zahtijevati njeno ispunjenje, a što u ovome predmetu nije slučaj. Dakle, tužitelj – protutuženik u odnosu na tuženika - protutužitelja nema dospjelu tražbinu da bi ju mogao staviti u prijeboj, a kako je to pokušao tužitelj - protutuženik.

8. Nadalje, prema stanju spisa vidljivo je kako je prvostupanjski sud podnesak tužitelja – protutuženika kojim povlači tužbu, ali i daje odgovor na protutužbu, dostavio tuženiku – protutužitelju 7. ožujka 2025. bez poziva na očitovanje, te je održano ranije zakazano pripremno ročište 25. ožujka 2025. na kojem je tuženik – protutužitelj pristao na povlačenje tužbe, te je potom povukao protutužbu.

8.1. Iz navedenog vidljivo je kako tuženik – protutužitelj nije održavanje ročišta uzrokovao svojom krivnjom, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud naložio tužitelju – protutuženiku naknaditi trošak zastupanja na navedenom ročištu tuženiku – protutužitelju. Dakle, odluka o troškovima postupka je pravilno i zakonito donesena primjenom odredbe članka 158. stavak 1. i 2. u svezi sa člankom 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

9. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a žalbu tužitelja - protutuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

10. U preostalom nepobijanom dijelu (točka I. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

U Vukovaru, 3. srpnja 2025.

Sudac

Ana Bosančić