Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-393/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC, [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbi tužitelja i tuženice izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-526/2020-39 od 12. siječnja 2024., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-526/2020-41 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbijaju i djelomično prihvaćaju žalbe tužitelja i tuženice te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-526/2020- 39 od 12. siječnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-526/2020-41 od 26. siječnja 2024.
- potvrđuje pod toč. I., toč. II/I. i toč. III. izreke,
- potvrđuje pod toč. II/II. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetne odredbe sadržane u čl. 4., čl. 5., čl. 6. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9012364544 sklopljenog 27. ožujka 2007. između prednika tužitelja ABC i tuženice, solemniziranog po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča i da iste ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane, za solidarnog dužnika niti za založnog dužnika,
- preinačuje pod toč. II/II. izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe čl. 1. i čl. 12.9. Ugovora o kreditu broj 9012364544 sklopljenog 27. ožujka 2007. između prednika tužitelja ABC i tuženice, solemniziranog po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča i pod toč. II/III. izreke tako da se tužbeni zahtjev tužitelja u tim dijelovima odbija kao neosnovan,
- djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje pod toč. II/IV. i toč. II/V. izreke tako da izreka u tom dijelu u cijelosti glasi:
II/IV. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljima iznos 9.154,42 EUR po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa zateznom kamatom:
na iznos od 7,01 EUR od 1.8.2007. do isplate;
na iznos od 77,33 EUR od 1.9.2007. do isplate;
na iznos od 75,97 EUR od 1.10.2007. do isplate;
na iznos od 75,86 EUR od 1.11.2007. do isplate;
na iznos od 76,89 EUR od 1.12.2007. do isplate;
na iznos od 76,33 EUR od 1.1.2008. do isplate;
na iznos od 77,63 EUR od 1.2.2008. do isplate;
na iznos od 131,97 EUR od 1.3.2008. do isplate;
na iznos od 134,23 EUR od 1.4.2008. do isplate;
na iznos od 130,46 EUR od 1.5.2008. do isplate;
na iznos od 129,62 EUR od 1.6.2008. do isplate;
na iznos od 130,82 EUR od 1.7.2008. do isplate;
na iznos od 128,37 EUR od 1.8.2008. do isplate;
na iznos od 128,49 EUR od 1.9.2008. do isplate;
na iznos od 129,90 EUR od 1.10.2008. do isplate;
na iznos od 141,90 EUR od 1.11.2008. do isplate;
na iznos od 133,77 EUR od 2.12.2008. do isplate;
na iznos od 142,75 EUR od 6.1.2009. do isplate;
na iznos od 143,69 EUR od 1.2.2009. do isplate;
na iznos od 144,29 EUR od 6.3.2009. do isplate;
na iznos od 142,40 EUR od 1.4.2009. do isplate;
na iznos od 142,13 EUR od 5.5.2009. do isplate;
na iznos od 140,25 EUR od 1.6.2009. do isplate;
na iznos od 138,26 EUR od 8.7.2009. do isplate;
na iznos od 138,64 EUR od 7.8.2009. do isplate;
na iznos od 139,76 EUR od 4.9.2009. do isplate;
na iznos od 139,59 EUR od 1.10.2009. do isplate;
na iznos od 138,44 EUR od 5.11.2009. do isplate;
na iznos od 140,25 EUR od 5.12.2009. do isplate;
na iznos od 141,95 EUR od 12.1.2010. do isplate;
na iznos od 139,64 EUR od 5.2.2010. do isplate;
na iznos od 139,49 EUR od 9.3.2010. do isplate;
na iznos od 142,56 EUR od 8.4.2010. do isplate;
na iznos od 143,61 EUR od 3.6.2010. do isplate;
na iznos od 143,38 EUR od 3.6.2010. do isplate;
na iznos od 152,16 EUR od 6.7.2010. do isplate;
na iznos od 160,99 EUR od 4.8.2010. do isplate;
na iznos od 169,10 EUR od 7.9.2010. do isplate;
na iznos od 165,07 EUR od 19.11.2010. do isplate;
na iznos od 164,95 EUR od 19.11.2010. do isplate;
na iznos od 140,83 EUR od 4.12.2010. do isplate;
na iznos od 146,36 EUR od 8.2.2011. do isplate;
na iznos od 143,57 EUR od 3.3.2011. do isplate;
na iznos od 143,99 EUR od 6.4.2011. do isplate;
na iznos od 140,25 EUR od 6.4.2011. do isplate;
na iznos od 146,74 EUR od 19.5.2011. do isplate;
na iznos od 129,59 EUR od 7.6.2011. do isplate;
na iznos od 132,77 EUR od 13.8.2011. do isplate;
na iznos od 150,07 EUR od 13.8.2011. do isplate;
na iznos od 114,49 EUR od 3.9.2011. do isplate;
na iznos od 107,63 EUR od 9.11.2011. do isplate;
na iznos od 106,04 EUR od 9.11.2011. do isplate;
na iznos od 106,44 EUR od 7.12.2011. do isplate;
na iznos od 108,26 EUR od 12.1.2012. do isplate;
na iznos od 109,24 EUR od 16.3.2012. do isplate;
na iznos od 108,40 EUR od 16.3.2012. do isplate;
na iznos od 108,19 EUR od 14.4.2012. do isplate;
na iznos od 108,99 EUR od 17.5.2012. do isplate;
na iznos od 109,38 EUR od 12.6.2012. do isplate;
na iznos od 108,47 EUR od 9.8.2012. do isplate;
na iznos od 108,61 EUR od 9.8.2012. do isplate;
na iznos od 107,92 EUR od 16.10.2012. do isplate;
na iznos od 107,83 EUR od 16.10.2012. do isplate;
na iznos od 108,11 EUR od 7.11.2012. do isplate;
na iznos od 107,58 EUR od 6.4.2013. do isplate;
na iznos od 108,29 EUR od 6.4.2013. do isplate;
na iznos od 102,65 EUR od 19.9.2013. do isplate;
na iznos od 106,87 EUR od 17.12.2013. do isplate;
na iznos od 106,83 EUR od 23.1.2014. do isplate;
na iznos od 109,90 EUR od 28.12.2016. do isplate;
na iznos od 121,28 EUR od 28.12.2016. do isplate;
na iznos od 120,45 EUR od 19.4.2017. do isplate;
na iznos od 116,65 EUR od 18.8.2017. do isplate;
na iznos od 111,80 EUR od 19.12.2017. do isplate;
i to za razdoblje od 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II/V. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljima iznos 5.995,35 EUR po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznom kamatom:
na iznos od 0,26 EUR od 1.3.2008. do isplate;
na iznos od 6,90 EUR od 1.4.2008. do isplate;
na iznos od 29,70 EUR od 1.11.2008. do isplate;
na iznos od 6,03 EUR od 2.12.2008. do isplate;
na iznos od 32,35 EUR od 6.1.2009. do isplate;
na iznos od 35,17 EUR od 1.2.2009. do isplate;
na iznos od 36,99 EUR od 6.3.2009. do isplate;
na iznos od 31,54 EUR od 1.4.2009. do isplate;
na iznos od 30,87 EUR od 5.5.2009. do isplate;
na iznos od 25,47 EUR od 1.6.2009. do isplate;
na iznos od 19,72 EUR od 8.7.2009. do isplate;
na iznos od 20,92 EUR od 7.8.2009. do isplate;
na iznos od 24,30 EUR od 4.9.2009. do isplate;
na iznos od 23,90 EUR od 1.10.2009. do isplate;
na iznos od 20,63 EUR od 5.11.2009. do isplate;
na iznos od 26,05 EUR od 5.12.2009. do isplate;
na iznos od 31,14 EUR od 12.1.2010. do isplate;
na iznos od 35,67 EUR od 5.2.2010. do isplate;
na iznos od 35,30 EUR od 9.3.2010. do isplate;
na iznos od 44,72 EUR od 8.4.2010. do isplate;
na iznos od 48,04 EUR od 3.6.2010. do isplate;
na iznos od 47,45 EUR od 3.6.2010. do isplate;
na iznos od 74,16 EUR od 6.7.2010. do isplate;
na iznos od 64,20 EUR od 4.8.2010. do isplate;
na iznos od 86,92 EUR od 7.9.2010. do isplate;
na iznos od 75,86 EUR od 19.11.2010. do isplate;
na iznos od 75,67 EUR od 19.11.2010. do isplate;
na iznos od 92,54 EUR od 4.12.2010. do isplate;
na iznos od 111,72 EUR od 8.2.2011. do isplate;
na iznos od 102,36 EUR od 3.3.2011. do isplate;
na iznos od 104,03 EUR od 6.4.2011. do isplate;
na iznos od 91,37 EUR od 6.4.2011. do isplate;
na iznos od 113,92 EUR od 19.5.2011. do isplate;
na iznos od 134,94 EUR od 7.6.2011. do isplate;
na iznos od 148,23 EUR od 13.8.2011. do isplate;
na iznos od 219,26 EUR od 13.8.2011. do isplate;
na iznos od 175,42 EUR od 3.9.2011. do isplate;
na iznos od 141,33 EUR od 9.11.2011. do isplate;
na iznos od 133,62 EUR od 9.11.2011. do isplate;
na iznos od 135,97 EUR od 7.12.2011. do isplate;
na iznos od 145,50 EUR od 12.1.2012. do isplate;
na iznos od 150,79 EUR od 16.3.2012. do isplate;
na iznos od 146,91 EUR od 16.3.2012. do isplate;
na iznos od 146,25 EUR od 14.4.2012. do isplate;
na iznos od 150,61 EUR od 17.5.2012. do isplate;
na iznos od 152,98 EUR od 12.6.2012. do isplate;
na iznos od 148,77 EUR od 9.8.2012. do isplate;
na iznos od 149,79 EUR od 9.8.2012. do isplate;
na iznos od 146,65 EUR od 16.10.2012. do isplate;
na iznos od 146,67 EUR od 16.10.2012. do isplate;
na iznos od 148,43 EUR od 7.11.2012. do isplate;
na iznos od 146,18 EUR od 6.4.2013. do isplate;
na iznos od 150,12 EUR od 6.4.2013. do isplate;
na iznos od 121,90 EUR od 19.9.2013. do isplate;
na iznos od 143,80 EUR od 17.12.2013. do isplate;
na iznos od 143,98 EUR od 23.1.2014. do isplate;
na iznos od 160,10 EUR od 28.12.2016. do isplate;
na iznos od 218,67 EUR od 28.12.2016. do isplate;
na iznos od 214,92 EUR od 19.4.2017. do isplate;
na iznos od 196,03 EUR od 18.8.2017. do isplate;
na iznos od 171,66 EUR od 19.12.2017. do isplate;
i to za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija, dok se žalba tuženice djelomično odbija i djelomično prihvaća te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P- 526/2020-39 od 12. siječnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-526/2020-41 od 26. siječnja 2024., tako da se rješava:
Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
II. Odbijaju se tužitelji i tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I/I. izreke odbijen je (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu broj: 9012364544, sklopljen između prednika tužitelja - pok. ABC i tuženice **.**.2007., solemniziran 28. ožujka 2007. po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča pod brojem OV-3656/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, za sudužnika i založnog dužnika, dok su pod toč. I/II. odbijeni tužitelji sa zahtjevom da im tuženica isplati iznos od 89.270,81 EUR sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos po stopi i za razdoblje kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.
1.1. Istom presudom pod toč. II. izreke, prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja te su utvrđene ništetnim dolje navedene odredbe Ugovora o kreditu i utvrđeno je da te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, za solidarnog dužnika i založnog dužnika i to:
- pod toč. II/I. izreke utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana ...Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. , a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane Odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene" , te je utvrđeno da navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, za solidarnog dužnika i založnog dužnika,
- pod toč. II/II. izreke utvrđene su ništetnim slijedeće odredbe Ugovora o kreditu:
1/ u dijelu čl. 1. Ugovora o kreditu, koji glasi: "CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.",
2/ u dijelu čl. 4. Ugovora o kreditu, koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF",
3/ u dijelu čl. 5. Ugovora o kreditu, koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate",
4/ u dijelu odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu, koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
Banke važeće na dan plaćanja kamate",
5/ u dijelu odredbe čl. 7.2. Ugovora o kreditu, koji glasi: "kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.",
6/ u dijelu odredbe čl. 12.9. Ugovora o kreditu, koji glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.",
- pod toč. II/III. izreke utvrđeno je da je ništetan otkaz/raskid Ugovora o kredita, da je Ugovor o kreditu i dalje na snazi te da isti proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, osim u dijelovima navedenim pod toč. II/I. i II/II. izreke,
- pod toč. II/IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 9.154,42 EUR po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene pod tom točkom izreke,
- pod toč. II/V. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima iznos 5.995,35 EUR po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene pod tom točkom izreke,
1.2. Pod toč. III izreke odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "VI. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljima iznos 29.163,14 EUR sa zateznom kamatom od 05. rujna 2013. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, sve u roku 15 dana.", dok je pod toč. IV izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.004,60 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, a tužitelji su odbijeni sa preostalim zatraženim troškom parničnog postupka.
2. Rješenjem suda prvog stupnja broj P-526/2020-41 od 26. siječnja 2024., protiv kojeg stranke nisu izjavile žalbu, ispravljena je pobijana presuda u izreci, stranica peta, toč. II/III., redak šesti, tako da umjesto „...u točkama III/I. i III/II. izreke...“ ima ispravno pisati „...u točkama II/I. i II/II. izreke...“, u obrazloženju, stranica trinaesta, posljednji redak, tako da umjesto „...u točki III. izreke...“ ima ispravno pisati „...u točki II izreke...“ te u obrazloženju, stranica dvadesetdeveta, redak tridesetčetvrti, tako da umjesto „...u točki III izreke...“ ima ispravno pisati „...u točki II. izreke...“.
3. Navedenu presudu pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama pobijaju obje parnične stranke i to tužitelji u dijelu pod toč. I. izreke kojom su odbijeni sa (glavnim) tužbenim zahtjevom, u dijelu pod toč. III. izreke kojom su odbijeni sa zahtjevom da im tuženica isplati iznos od 29.163,14 EUR sa zateznom kamatom, te odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu pod toč. IV. izreke, iz svih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.
3.1. Tuženica pobija navedenu presudu pod toč. II. izreke (koja obuhvaća toč. II/I., II/II., II/III., II/IV. i II/V. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva) i odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. IV. izreke, iz svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu u tim dijelovima ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe tužitelja i tuženice djelomično su osnovane, a djelomično nisu osnovane.
6. Predmet postupka je (glavni) zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu i da se naloži tuženici da im isplati cjelokupan novčani iznosi koji su uplatili na ime kredita, uključujući i iznos koji je tuženica dobila prodajom njihove nekretnine i prisilnom naplatom putem Financijske agencije, sve sa zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Tužitelji su postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim su tražili da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, te posljedično tome naloži tuženici da im isplati preplaćene iznose na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u iznosu od 9.145,42 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene pod toč. II/IV. izreke i da im na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF isplati iznos od 5.995,35 EUR sa zateznom kamatom na svaki mjesečno plaćeni iznos kao razliku između tečaja važećem u vrijeme plasmana kredita i onog koji je važio na dan plaćanja anuiteta. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji traže i utvrđenje ništetnim otkaz/raskid Ugovora o kreditu, odnosno da sud utvrdi da je Ugovor o kreditu na snazi i da proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, osim u dijelu ugovornih odredbi navedenih pod toč. II/I. i toč. II/II. izreke, a traže da im tuženica na ime razlike u glavnici isplati iznos od 29.163,14 EUR sa zateznom kamatom od 5. rujna 2013. do isplate.
7. Polazeći stoga, između stranaka, od slijedećih nespornih činjenica i činjenica utvrđenih ocjenom provedenih dokaza i materijalno-pravnih odredbi relevantnim za predmet spora:
- da su prednik tužitelja ABC kao korisnik kredita, ABC kao solidarna dužnica, ABC kao založni dužnik i tuženica 27. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta kojim je tuženica stavila na raspolaganje predniku tužitelja kredit u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 143.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan korištenja kredita i promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,15% godišnje, a koji kredit se prednik tužitelja obvezao vratiti u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan plaćanja;
- da je prednik tužitelja ABC umro **.**.2012., a zakonski nasljednici istog su prema rješenju o nasljeđivanju javne bilježnice Marije Hrvatin iz Poreča- Parenzo broj O-389/12 od 23. siječnja 2013. - ovdje tužitelji – supruga ABC
ABC i sin ABC;
- da su tužitelji kao nasljednici iza pok. ABC naslijedili stan na I. katu ukupne neto površine 55,08 m2, koji je smješten na južnom dijelu zgrade u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „C“ u 1/1 dijela (3. ETAŽA: 55/440 dijela), upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [broj poduloška], etažno vlasništvo, i to tužiteljica u ¾ dijela, a tužitelj u ¼ dijela, a koji stan je prodan u ovršnom postupku koji se vodio povodom ovršnog prijedloga ovdje tuženice radi naplate tražbine tuženice temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu i to za iznos od 40.368,52 EUR /304.156,60 kn;
- da je Hrvatski savez Udruga za zaštitu potrošača kao tužitelj protiv banaka, pa tako i u odnosu na ovdje tuženicu, ishodio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.; dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07), suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je stoga u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača;
- da je naprijed navedena presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci banke te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF;
- da je odredbama čl. 81. st. 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a da u slučaju da trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi koja se nalazi u standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je tada dužan to dokazati;
- da je čl. 87. st. 1. ZZP/03 bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. iste odredbe je propisano da ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez te ništave odredbe;
- da je tuženica zbog neispunjenja preuzetih ugovornih obveza od strane prednika tužitelja, podneskom od 26. srpnja 2013. predniku tužitelja otkazala Ugovor o kreditu i da je cjelokupna tražbina tuženice po tom Ugovoru dospjela na naplatu, time da je ukupni dug na dan 26. srpnja 2013. iznosio 133.934,02 CHF u protuvrijednosti kuna po ugovorenom tečaju;
- da je temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića iz Klane, sud utvrdio da su tužitelji s osnove ugovorene promjenjive kamatne stope preplatili tuženici iznos od 9.154,42 EUR, a s osnove ugovorene valutne klauzule u CHF iznos od 5.995,35 EUR, da je tuženica od strane korisnika kredita naplatila iznos od 43.482,16 EUR, od prodaje nekretnine u ovršnom postupku koji se vodio kod istog suda iznos od 40.368,52 EUR, te na temelju izravne naplate po bjanko zadužnici iznos od 5.520,12 EUR, odnosno da je tuženica naplatila od strane tužitelja ukupni iznos od 89.370,80 EUR, dok je na dan otkaza kredita (4. rujna 2013.) prema inicijalnom tečaju i glavnici kakva bi bila da se kamatna stopa nije mijenjala neotplaćena glavnica iznosila 75.677,20 EUR, a razlika na dan 4. rujna 2013. između preostale glavnice po početnom otplatnom planu (početni tečaj i kamatna stopa) i one preostale glavnice koju je tuženica utvrdila prema svojim otplatnim planovima da iznosi 29.163,14 EUR;
- da su tužitelji podneskom od 3. lipnja 2022. uredili tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka;
- da je tuženica na ročištu održanom 17. studenog 2023. odustala od prijedloga za saslušanjem osobnog bankara koji je sudjelovao u pregovorima i sklapanju Ugovora o kreditu s prednikom tužitelja;
- da je na ročištu 17. studenog 2023. saslušana tužiteljica ŽJE, supruga pokojnog korisnika kredita, koja je navela da je njoj i njezinom, sada pokojnom suprugu, od strane osobnog bankara tuženice rečeno da je CHF stabilna valuta i da je najpovoljniji kredit uz valutnu klauzulu u CHF, dok im prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije objašnjen način na koji će se kamatna stopa mijenjati, da im nije ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti, već samo u CHF, te da je Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od stane tuženice i da prednik tužitelja nije imao utjecaj na njegov sadržaj
na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio, da unatoč tome što je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, da isto ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, obzirom da isti može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi, jer i bez tih odredbi sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost, a potrošača dovodi u položaj koji je imao i pri sklapanju ugovora, odnosno kao da nije bilo nepoštenih odredbi, da je cilj zaštite koji se pruža potrošačima uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati Ugovor na snazi, dok potrošaču pripada pravo na povrat svih iznosa koje je uplatio na temelju tih ništetnih odredbi, posljedično čemu je primjenom odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) odbio tužitelje sa (glavnim) zahtjevom da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu i da se naloži tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 89.270,81 EUR sa zateznom kamatom, dok je u pretežitom dijelu temeljem odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet koji je započeo 4. lipnja 2019. primjenjuje u skladu s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona i čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 te čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO prihvatio osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (osim u dijelu kojim su tužitelji tražili isplatu s osnove razlike u glavnici u iznosu od 29.163,14 EUR sa zateznom kamatom od 5. rujna 2013. do isplate i odlučio kao pod toč. II. i III. izreke presude.
8. Visinu dosuđene novčane tražbine s osnova promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF prvostupanjski sud utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića, iz kojeg proizlazi da su prednik tužitelja i tužitelji u utuženom razdoblju, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja Ugovora o kreditu, preplatili tuženici iznos od 9.154,42 EUR s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a pod pretpostavkom da se u utuženom razdoblju otplate kredita tečaj CHF nije mijenjao da su preplatili iznos od 5.995,35 EUR s osnova ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF.
9. Ovaj drugostupanjski sud prije svega ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju citiranjem sadržaja te bitne povrede ukazuju obje parnične stranke, budući da pobijana presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži jasne, neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika pa tako i u dijelu u kojem prvostupanjski iznosi razloge zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te u pretežitom dijelu prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
U odnosu na žalbu tužitelja kojom pobija točku I. izreke prvostupanjske presude:
10.Tužitelji pobijaju toč. I. izreke presude kojom su odbijeni sa (glavnim) tužbenim zahtjevom, ističući da ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženice predstavljaju bitne sastojke Ugovora o kreditu, da bez tih bitnih sastojaka Ugovor o kreditu ne može opstati, pa da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod toč. I. izreke.
10.1. Međutim, protivno žalbi tužitelja, unatoč tome što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke i valutna klauzula u CHF nepoštenima, a posljedično tome i ništetnima, iste ne predstavljaju bitne sastojke Ugovora o kreditu, obzirom da Ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 324. ZOO može opstati i bez tih ništetnih odredbi, dok tužitelji utvrđenjem ništetnosti istih, stječu mogućnost po pravilima o stjecanju bez osnova potraživati od tuženice preplaćene iznose na temelju predmetnih ništetnih odredbi.
10.2. Ovaj drugostupanjski sud je na sjednici Građanskog odjela održanoj 12. listopada 2021. donio zaključak prema kojem ništetnost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema Odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu sukladno čl. 87. st. 2. ZZP/03 i čl. 324. st. 1. ZOO, a identično pravno stajalište o održavanju na snazi ugovora o kreditu koji u sebi sadržava odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., te u presudi i rješenju broj Rev 259/2022-3 od 19. listopada 2024., u kojima je naveo da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula nepoštene i ništetne, može opstati primjenom odredbe čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, a zapreke u vezi navedenog ne postoje niti u odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
10.3. Iz naprijed navedenih razloga, prvostupanjski sud je pod toč. I. izreke pravilnom primjenom materijalnog prava odbio (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja, posljedično čemu je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi toč. I izreke presude.
U odnosu na žalbu tužitelja kojom osporava prvostupanjsku presudu pod toč. III izreke
11. Pobijanom toč. III izreke tužitelji su odbijeni sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u dijelu kojim su tražili isplatu iznosa od 29.163,14 EUR sa zateznom kamatom od 5. rujna 2013. do isplate, koji iznos predstavlja razliku između glavnice prema početnom tečaju CHF i početno ugovorenoj kamatnoj stopi i iznosa glavnice prema evidenciji tuženice nakon otkaza Ugovora o kreditu i njezinim otplatnim planovima, iz razloga što je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu dokazali da navedeni iznos doista čini preplatu izvršenu od strane prednika tužitelja i tužitelja, obzirom da tužitelji nisu dokazali da je upravo taj iznos tuženica od njih primila u razdoblju nakon otkaza Ugovora o kreditu.
11.1. Točno je da je financijski vještak u svojem nalazu i mišljenju naveo da je neotplaćena glavnica u trenutku otkaza Ugovora o kreditu (ako se uzme u obzir početni tečaj i početno ugovorena kamatna stopa) iznosila 510.189,87 kn, dok je na dan otkaza Ugovora o kreditu (4. rujna 2013.) cjelokupna dospjela glavnica prema evidenciji tuženice iznosila 789.919,55 kn, pa je stoga vještak naveo da razliku između glavnice prema početnom tečaju CHF i početno ugovorenoj kamatnoj stopi i iznosa glavnice prema evidenciji tuženice nakon otkaza Ugovora o kreditu i njezinim otplatnim planovima predstavlja utuženi iznos od 29.163,14 EUR.
11.2. Međutim, kako je Ugovor o kreditu otkazan, te kako još uvijek egzistira tražbina tuženice s osnova dospjele i neotplaćene glavnice prema tužiteljima (tužitelji protivno nisu dokazali), to tužitelji tako dugo dok u cijelosti ne podmire glavničnu tražbinu tuženice s osnova otkazanog Ugovora o kreditu, nemaju pravo na povrat predmetne razlike, posljedično čemu je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrditi pobijanu toč. III. izreke presude.
U odnosu na žalbu tuženice:
12. Tuženica žalbom osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodeći da potraživanje prednika tužitelja prema tuženici nije bilo uneseno u rješenje o nasljeđivanju, da prednik tužitelja nije podnio tužbu za života, zbog čega tužitelji nisu bili ovlašteni podnijeti tužbu protiv tuženice.
12.1. Prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.; dalje u tekstu: ZN) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. Stoga je irelevantno da li je potraživanje prednika tužitelja s osnova Ugovora o kreditu bilo uneseno kao ostavina u rješenje o nasljeđivanju. Naime, tužitelji su nasljednici – univerzalni sukcesori iza pokojnog korisnika kredita, pa stoga stupaju u pravni položaj svojeg prednika u pogledu svih njegovih prava i obveza i to u trenutku njegove smrti, a ne u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju. Samo donošenje rješenja o nasljeđivanju ne znači istovremeno da ostavitelj nema druge imovine, a smrću ostavitelja njegova prava i obveze prenose se na nasljednike te su tužitelji kao zakonski nasljednici ABC njegovi sveopći pravni slijednici, neovisno od toga što je Ugovor o kreditu otkazan, posljedično čemu je prigovor promašene aktivne legitimacije prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan. Navedeno tim više, što tuženica tijekom postupka nije tvrdila, a onda niti dokazala da postoje okolnosti zbog kojih predmetni Ugovor o kreditu ne bi spadao među one na koje se odnose presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, pri čemu je potpuno neodlučno što je Ugovor o kreditu otkazan predniku tužitelja zbog neplaćanja. Stoga su tužitelji u ovoj pravnoj stvari aktivno legitimirani i imaju pravo pozivati se na presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke, pa je u dijelu kojim je tuženica osporavala aktivnu legitimaciju tužiteljima žalba tuženice neosnovana.
13. Ovdje valja navesti da je pobijana presuda donesena na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, obzirom da je provedenim dokazima utvrdio da je Ugovor o kreditu unaprijed pripremljen od strane tuženice, zbog čega prednik tužitelja kao potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, osim na iznos kredita koji mu je odobren, te da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj Odluci tuženice i odredbe o valuti obveze u CHF identične odredbama koje su u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđene nepoštenim pa stoga i ništetnima. Pritom valja istaknuti da je tuženica na ročištu 17. studenog 2023. odustala od dokaznog prijedloga da se sasluša osobni bankar koji je vodio pregovore s prednikom tužitelja neposredno prije sklapanja Ugovora o kreditu i za vrijeme sklapanja istog, a iz iskaza tužiteljice kao solidarne dužnice iz Ugovora o kreditu proizlazi da njezinom pokojnom suprugu kao korisniku kredita, niti njoj kao solidarnoj dužnici, nije bio pojašnjen način na koji će se mijenjati kamatna stopa, niti su bili upozoreni od strane tuženice o riziku sklapanja Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, te da im je ponuđen kredit samo uz valutnu klauzulu u CHF. Iz navedenog slijedi da tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF nije ispunila zahtjev materijalno-pravne transparentnosti i predniku tužitelja dala odgovarajuće obavijesti o prirodi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze.
14. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 502.c ZPP na koje upire žalba, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se na Ugovor o kreditu primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 te da je vezan pravnim shvaćanjem iznesenim u tom sporu na temelju čl. 502.c ZPP iz razloga što je utvrdio da se radi o odredbama koje su identične odredbama ugovora koje su bile predmet kolektivnog spora.
15. Nadalje, iako je do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.), sud bio vezan za utvrđenja iz predmeta kolektivnih tužbi samo u postupcima za naknadu štete, dok je predmet ovog postupka između ostalog i isplata na temelju stjecanja bez osnove, valja navesti da su obje kategorije materijalnog prava, odnosno obje predstavljaju izvanugovorne obveze, te pravnu osnovu za isplatu, a štetu u smislu čl. 1046. ZOO između ostalog, predstavlja i umanjenje nečije imovine. Kako je predniku tužitelja i tužiteljima zbog plaćanja anuiteta obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF nedvojbeno nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi, to je sud u ovom predmetu vezan ranije navedenim presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbi tuženice, u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP.
16. U odnosu na žalbu tuženice u dijelu u kojem tvrdi da je njezino pravo ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu ukoliko to stranka svojom voljom izabere, valja navesti da prvostupanjski sud, kao niti ovaj sud, ne dovode u pitanje pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, jer je to njihovo legitimno pravo s obzirom na prirodu poslovanja banaka kao novčarskih institucija čiji je krajnji i legitimni cilj ostvarivanje zarade, posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje i kada brojni ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.
16.1. Prema odredbi čl. 118. ZZP/14 koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, a isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete (i isplatu) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ga u ovom postupku obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojima je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
16.2. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoren način promjene kamatne stope Odlukom tuženice nedovoljno određena, neovisno od toga što do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 143/13) nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a to iz razloga što činjenica da tuženica kao banka do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije imala zakonskih obveza glede izmjene i usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ne znači da je istoj bilo dopušteno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu bez određenih parametara na temelju kojih bi potrošaču bio poznat način (i vrijeme) mijenjanja kamatne stope. Naime, u konkretnom slučaju odlučno je to što neposredno prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženica kao trgovac i prednik tužitelja kao korisnik kredita i potrošač nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženice o promjeni stope ugovorene kamate.
16.3. Isto tako, žalbeni navodi tuženice da visina kamatne stope temeljem koje je tuženica obračunavala visinu anuiteta tijekom razdoblja otplate kredita niti u jednom trenutku nije prekoračila najvišu dopuštenu kamatnu stopu propisanu odredbom čl. 26. ZOO ne dovodi u pitanje činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju nije odlučno da li je tuženica tijekom razdoblja otplate kredita kamatu obračunavala po stopi većoj ili manjoj od one propisane odredbom čl. 26. ZOO, već je odlučno da li je ugovoreni način promjene prvotno ugovorene kamatne stope valjan ili ne, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ugovoreni način promjene prvotno ugovorene kamatne stope prema jednostranoj Odluci tuženice nepošten te posljedično tome ništetan.
17. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženice kojim tvrdi da je ugovaranje valutne klauzule izričito dopušteno i predviđeno odredbom čl. 22. ZOO, a to iz razloga što je tuženica sa prednikom tužitelja ugovorila valutnu klauzulu u CHF, a da prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tuženica kao trgovac nije prednika tužitelja u cijelosti ti informirala o svim potrebnim parametrima i rizicima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
18. Prema tome, prvostupanjski sud je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1135/2023 od 3. siječnja 2024., odluku o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi donio nakon provedenog dokaznog postupka (proveo je dokaze predložene po tuženici i tužiteljima), te je pravilno zaključio da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je prednik tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio obaviješten u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, niti je dokazala da je u obavijestima o promjeni kamatne stope navela objektivne kriterije pomoću kojih bi prednik tužitelja kao prosječan potrošač mogao provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope, odnosno tuženica je to učinila na nerazumljiv način (formulacijom u čl. 4. Ugovora o kreditu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana), a što ukazuje da je način i obračun kamata vezan za akte tuženice, koji su u pravilu stručni dokumenti, s kojima prednik tužitelja u trenutku sklapanja ugovora nije bio upoznat na način da bi iste razumio ili da u vezi istih dobio dodatna objašnjenja, što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) spornih odredaba konkretnog Ugovora o kreditu.
19. Također, pogrešno je stajalište tuženice da interes za podizanje predmetne tužbe postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno da je potrebno utvrditi da u trenutku donošenja presude postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti, odnosno da predmetne povrede u trenutku podizanja tužbe više nema, pa da odluka suda više nije mogla biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema, a to iz razloga što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su otkazani, kao što je ovdje slučaj.
20. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da su prednik tužitelja i tužitelji temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu preplatili tuženici zbog promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznos od 9.154,42 EUR i s osnova tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF u vrijeme plasiranja kredita iznos od 5.995,35 EUR, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. st. 1. ZOO obvezao tuženicu isplatiti tužiteljima navedene iznose.
21. Protivno žalbi tuženice, tužitelji imaju pravo na zateznu kamatu temeljem odredbe čl. 1115. ZOO i to od dana kada su njihov prednik i oni plaćali mjesečne anuitete, jer se tuženica, na čijoj strani su utvrđeni razlozi nepoštenosti, obzirom je takve odredbe uvrstila u Ugovor o kreditu, mora smatrati nepoštenim stjecateljem iznosa koji su joj plaćeni temeljem tih ugovornih odredaba.
22. U odnosu na prigovor zastare, tuženicu je potrebno uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a u odnosu na ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.
23. Stoga je žalbu tuženice u dijelu kojim osporava toč. II/I. izreke, toč. II/II. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetne odredbe sadržane u čl. 4., čl. 5., čl. 6. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu i da iste ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane, za solidarnog dužnika niti za založnog dužnika, valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u tim pobijanim dijelovima.
24. Također, obzirom da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužiteljima iznose navedene pod toč. II/IV. i toč. II/V. izreke, sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose u tim točkama izreke, to je u tom dijelu također valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u tom dijelu potvrditi te točke izreke. Međutim, kako sud određujući stopu zatezne kamate na navedene novčane iznose nije imao u vidu promjene kamatne stope propisane Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/22. i 155/23.), to je ovaj sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačio toč. II/IV. i II/V. izreke, na način da je, jasnoće radi, izreku presude u tom dijelu naveo u cijelosti, kako ista pravilno treba glasiti.
25. Međutim, u pravu je tuženica kada žalbom osporava toč. II/III. izreke kojom je utvrđen ništetnim otkaz/raskid Ugovora o kreditu, posljedično čemu je utvrđeno da Ugovor o kreditu ostaje i dalje na snazi i da proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, osim ugovornih odredba navedenih pod toč. II/I. i II/II. izreke (izuzev čl. 1. Ugovora o kreditu).
25.1. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
25.2. Dakle, gore citirana zakonska odredba o ništetnosti primjenjuje se ako su kumulativno ispunjene propisane pretpostavke:
-da se radi o ugovoru,
-da je ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva,
-da cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.
25.3. U konkretnom slučaju ne radi se o ugovoru (ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora), nego o jednostranom aktu tuženice - otkazu Ugovora o kreditu, posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši primjenom odredbe čl. 323. ZOO navedeni otkaz Ugovora o kreditu ništetnim.
26. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod toč. II/II. izreke utvrdio ništetnom odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu koja glasi: „CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.“, a to iz razloga što je navedenom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, koji je tuženica isplatila predniku tužitelja. Stoga navedena odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer je definirala obvezu tuženice (a ne prednika tužitelja), a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelji ne navode razloge na temelju kojih bi upravo čl. 1. Ugovora o kreditu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa. Ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2023. o tom pravnom pitanju zauzeo stajalište koje glasi: "Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna". Također, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod toč. II/II. izreke utvrdio ništetnom odredbu čl. 12.9. Ugovora o kreditu koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF." Tužitelji niti u odnosu na tu odredbu ne navode razloge na temelju kojih bi ona bila ništetna, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa.
27. Stoga je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti toč. II/II. izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe čl. 1. i čl. 12.9. Ugovora o kreditu te u toč. II/III. izreke i u tim dijelovima tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
Na žalbe tužitelja i tuženice izjavljenih protiv odluke o troškovima parničnog postupka:
28. Tužitelji u žalbi navode da ih je sud neosnovano djelomično odbio sa zahtjevom za naknadu troškova, tvrdeći da su upravo zbog postupanja tuženice bili prisiljeni svoja prava ostvariti kroz sudski postupak, te ukazujući pritom na odluku Suda EU u predmetu broj C-224/19. Navode da bi za njih nametanje plaćanja sudskih troškova predstavljalo prekomjeran teret, odnosno da nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu.
29. Odluku o troškovima pobija i tuženica za slučaj uspjeha sa žalbom u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, pa je stoga ovaj sud istu ispitao u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava primjenom čl. 365. st. 2. ZPP. Pritom je ovaj sud imao u vidu da je povodom žalbi stranaka djelomično preinačena pobijana presuda, zbog čega je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP dužan odlučiti o troškovima postupka.
30. Tužitelji su u tužbi istaknuli dva međusobno povezana zahtjeva za isplatu, a prvostupanjski sud je odbio glavni tužbeni zahtjev, a odluku u tom dijelu potvrdio je ovaj sud u žalbenom postupku. Nadalje, prvostupanjski sud je djelomično usvojio, a djelomično odbio podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, a odluku je u tom dijelu ovaj sud djelomično potvrdio i djelomično preinačio, tako da su stranke djelomično uspjele u parnici.
31. Stoga u konkretnim procesnim okolnostima kada je odbijen glavni tužbeni zahtjev, a djelomično prihvaćen i djelomično odbijen podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev pri čemu u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije nastao nikakav posebni trošak, a stranke su djelomično uspjele u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kod odluke o troškovima postupka valja uzeti u obzir uspjeh stranaka u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
31.1. Tužitelji su nakon provedenog financijskog vještačenja uredili (konačno postavili) tužbeni zahtjev na način da su u podrednom (eventualno kumuliranom) tužbenom zahtjevu pored nenovčanog zahtjeva postavili i novčani zahtjev za isplatu iznosa od 44.312,91 EUR.
31.2. Kako su tužitelji djelomično (u manjem dijelu) uspjeli sa podredno (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na novčanu svotu od 15.149,77 EUR, dok nisu uspjeli u dijelu koji se odnosi na novčanu svotu s iznosom od 29.163,14 EUR, ali su u većem dijelu uspjeli s nenovčanim podrednim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevom, ocjena je ovoga suda da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
32. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja, dok je žalba tuženice djelomično odbijena i djelomično prihvaćena te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
33. Konačno, unatoč činjenici što je žalba tuženice djelomično osnovana, nije joj dosuđen trošak sastava iste obzirom se uspjeh njezine žalbe odnosi na nenovčanu tražbinu zbog čega nisu nastali posebni troškovi i djelomično na odluku o troškovima postupka što ne utječe na uspjeh u sporu, dok su tužitelji uspjeli sa žalbom samo u odnosu sporedni zahtjev (zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice), to je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 4. ZPP valjalo odbiti zatražene troškove sastava žalbe tužitelja i tuženice i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
