REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LR, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. travnja 2024., broj: Pp-2669/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog LR kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni LR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni LR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni LR je, putem branitelja Marka Balića, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Balić i Nenad Banovac u Sinju, pravodobno podnio žalbu zbog svih dopuštenih razloga, a u istoj u bitnome navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer sud nije utvrdio je li uređaj za mjerenje brzine bio pogrešno postavljen odnosno bio postavljen prije prometnog znaka kojim je dopuštena brzina od 70 km/h jer uređaj mjeri brzinu vozila nekoliko stotina metara od mjesta gdje je postavljen, te da nije utvrđeno ima li taj uređaj valjane certifikate.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

6. U odnosu na navode iz žalbe okrivljenika, valja naglasiti da je isti saslušan u postupku pred sudom, gdje je iznio svoju obranu u kojoj je izjavio da se smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret i priznao je počinjenje prekršaja potvrđujući u cijelosti navode sadržane u činjeničnom opisu prekršajnog naloga. Sve činjenice i dokaze okrivljenik je bio dužan iznijeti tijekom trajanja prekršajnog postupka, dok je u žalbi dopušteno iznositi nove činjenice i dokaze samo ako isti nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili okrivljenik za njih nije znao, kako je to propisano člankom 193. stavkom 5. PZ-a. Budući da je činjenice na koje se sada poziva u žalbi okrivljenik znao tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, a nije ih istaknuo, iste sada bez uspjeha iznosi u žalbi.

7. Zbog svega navedenog navodi žalbe okrivljenika nisu osnovani te razlozi koje iznosi nisu utvrđeni, te nisu ničime doveli u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

8. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura koja je prvenstveno blaža vrsta kazne te je izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu, s obzirom da zakon za prekršaj iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a predviđa novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.