Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-55/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milenku Vuliću, odvjetniku u Našicama, protiv tuženika Grada Našica, OIB: 01775928940, Trg dr. F. Tuđmana 7, zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj Pn- 3/2021-27 od 12. prosinca 2022., na sjednici održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i žalba umješača te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj Pn- 3/2021-27 od 12. prosinca 2022., u cijelosti.

II Odbija se zahtjev tuženika i zahtjev umješača za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu od 32.100,00 kn / 4.260,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 14.180,00 kn / 1.882,01 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Presudu u cijelosti pobijaju tuženik i umješač (koje žalbe se sadržajno podudaraju) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traže i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući žalbene razloge ovaj sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a, budući da je izreka presude razumljiva, a obrazloženje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ovaj sud je može ispitati.

6. Kako nije nađena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, te sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete (članak 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - u daljnjem tekstu: ZOO)) i imovinske štete (članak 1095. stavak 1. ZOO), sve kao posljedica tjelesnog ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju od **.**.2018. u ranojutarnjim satima kada je pala preko drvenih letvica koje su osiguravale kablove za struju na [adresa] u [adresa] za vrijeme Adventa za koju štetu je po tvrdnji tužiteljice odgovoran tuženik.

9. U žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari, zatim prigovor doprinosa tužiteljice predmetnom štetnom događaju, pasivna legitimacija tuženika, kao i osnov i visina tužbenog zahtjeva, te odluka o trošku parničnog postupka.

10. Člankom 1100. ZOO je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

11. Člankom 1095. stavak 1. je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

12. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je tužiteljica u ranim jutarnjim satima na [adresa] u [adresa] pala preko drvenih letvi koje su imale svrhu zaštite električnih kablova koji su napajali Adventski vijenac, te da mjesto štetnog događaja nije bilo vidno osvijetljeno i označeno, niti je bio znak upozorenja na nailazeću prepreku, a pri kojem štetnom događaju je tužiteljica zadobila prijelom desnog ramena,

- da su tuženik i umješač imali zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja] za period od **.**.2018. do **.**.2019. i to za osiguranje opće odgovornosti u vrijednosti ukupne premije od 26.712,40 kn,

- da je provedenim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Denisu Klapanu utvrđeno da je tužiteljica prilikom pada zadobila prijelom desnog ramena, uslijed čega je trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 15 dana, lakog intenziteta 70 dana, te da ima povremene bolove lakog intenziteta tijekom života prilikom obavljanja različitih fizičkih aktivnosti, pri promjeni vremena, a ponekad i bez objašnjivog razloga i da joj je utvrđeno smanjene životne aktivnosti od 5% kao uzrok nastale posljedice pada i cjelokupnog liječenja poslije toga. Utvrđen joj je kratkotrajan primarni strah, te sekundarni strah srednjeg intenziteta 5 dana, lakog intenziteta 10 dana, dok joj je pomoć i njega druge osobe bila potrebna u trajanju od 15 dana po 3 sata dnevno i 30 dana po 2 sata dnevno,

- da je navedeni nalaz i mišljenje prihvaćen kao nepristran, stručan i zakonit,

- da su prigovori tuženika i umješača na nalaz i mišljenje ocijenjeni kao netočni i proizvoljni jer da predmetni sudski vještak nije sudjelovao u liječenju i pregledu tužiteljice niti je nalaze tužiteljice potpisao kao liječnik, već samo kao šef odjela,

- da iz iskaza svjedoka očevidaca štetnog događaja, LJ i ŠJ, kojima je sud poklonio vjeru, proizlazi da je tužiteljica pala preko nailazeće prepreke, dok je svjedokinja LJ potvrdila da je na mjestu štetnog događaja bilo dosta mračno jer ulična rasvjeta nije dopirala do tog mjesta i da samo mjesto događaja nije bilo osvijetljeno, niti je bilo upozorenje da se nailazi na spornu prepreku.

13. Na temelju u bitnome utvrđenih mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, uz dob i zanimanje, prvostupanjski je sud primjenom pravila o pravičnoj naknadi (članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO) i primjenom pravila o imovinskoj šteti (članak 1095. stavak 1. ZOO) pravilno dosudio tužiteljici iznos 32.100,00 kn / 4.260,40 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (29. siječnja 2021.) do isplate kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 14.180,00 kn / 1.882,01 EUR sa zateznim kamatama počevši od presuđenja do isplate.

14. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, kojom prilikom je tužiteljica pala na trgu preko letvica koje su imale funkciju zašite električnih kablova, odnosno da je na mjestu štetnog događaja bilo dosta mračno, jer ulična rasvjeta nije dopirala do tog mjesta i da samo mjesto događaja nije bilo osvijetljeno, niti je bilo upozorenje da se nailazi na spornu prepreku, a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka ŠJ i CJ (koja je također sporne godine pala na istom tom mjestu).

14.1. Ta utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, koja nisu dovedena u pitanje žalbenim prigovorima kojima se tužiteljici neosnovano predbacuje nedostatak dužne pažnje i usredotočenosti prilikom hodanja. Navodi o doprinosu tužiteljice nastanku štete ne mogu se prihvatiti jer su u suprotnosti s utvrđenim činjenicama, odnosno da uzrok pada tužiteljice nije njena nepažnja prilikom hodanja, kako to tvrde žalitelji, već postavljena prepreka na tlu, bez ikakvog vidljivog upozorenja. Da nije bilo nikakvog upozorenja pješacima da se na podu nalazi prepreka potvrdio je i sam svjedok ZJ, dok je svjedok GJ u svom iskazu učinio nespornim da je on kao predsjednik udruge [obrt] bio zadužen za postavljanje spornih letvi u svrhu zaštite električnih kablova preko kojih je tužiteljica pala i ozlijedila se, međutim u svom iskazu isti svjedok ne navodi da je isto mjesto bilo označeno na prikladan način kako bi se pješaci upozorili na postojanje prepreke.

14.2. Pored utvrđenja da sporna prepreka (drvene letvice koje su štitile električne kablove na podu) nije bila vidljivo označena te da je bilo mračno (ranojutarnje vrijeme u prosincu), neosnovano tuženik prigovora da je istu prepreku tužiteljica mogla uočiti i izbjeći, budući da iz izvedenih dokaza (iskaza tužiteljice i navedenih svjedoka) ne proizlazi da je uz takvu drvenu improvizaciju koja je imala cilj zaštite električnih instalacija bilo postavljeno upozorenje pješacima na istu prepreku i mogućnost pada preko nje.

15. U skladu sa člankom 22. stavkom 1. točkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18, 110/18, 32/20 – u daljnjem tekstu: ZKG) komunalnu djelatnost predstavlja i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. To održavanje, u smislu članka 23. stavka 2. ZKG podrazumijeva održavanje i popravke tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost, dok je u članku 23. ZKG obavljanje komunalne djelatnosti propisano u djelokrug jedinica lokalne samouprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u Rev-x 542/2014 od 2. srpnja 2014. i Rev 882/2015 od 30. siječnja 2019.).

15.1. Stoga, po ocjeni ovog suda činjenica što je udruzi [obrt] po odluci tuženika bilo povjereno postavljanje Adventskog vijenca na trgu kao i rasvjete za isti vijenac, odnosno zašita električnih kablova na tlu (nesporno, iskaz svjedoka GJ), ne oslobađa tuženika od naprijed utvrđene odgovornosti pa je stoga irelevantan prigovor žalitelja da tuženik nije organizator Adventa na trgu u [adresa] pa da stoga nije niti odgovaran u ovoj pravnoj stvari.

15.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, te svoje zakonske odgovornosti na održavanje javnih površina, jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Grad Našice, ne može se osloboditi sklapanjem ugovora o povjeravanju komunalnih poslova drugoj pravnoj osobi pa suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za utuženi odštetni zahtjev utvrdio pasivno legitimiranim i odgovornim upravo tuženika Grad Našice, koji ima zaključenu policu osiguranja s umješačem s osnova javne izvanugovorne odgovornosti za štetu počinjenu trećim osobama.

16. Neosnovan je prigovor žalitelja da je prvostupanjski sud previsoko dosudio naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege, jer po ocjeni ovog suda, a cijeneći opseg potrebe za tuđom pomoći utvrđen na temelju provedenog medicinskog vještačenja (105 sati), pravilno je prvostupanjski sud kao primjerenu naknadu tužiteljici s tog osnova, sukladno članku 1045. ZOO dosudio iznos od 2.100,00 kn, odnosno 20,00 kn po satu.

17. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika da se tužiteljica prema svom kazivanju ozlijedila u 5,30 ujutro, dok iz medicinske dokumentacije proizlazi da se javila u bolnicu tek 15,56 sati, isti su po ocjeni ovog suda neosnovani, tim više što je tužiteljica u svom iskazu na jasan i logičan način opisala razlog odlaska u bolnicu u poslijepodnevnim satima (njena liječnica primarne zdravstvene zaštite je radila u poslijepodnevnoj smjeni, koja ju je uputila u bolnicu).

17.1. Isto tako, neosnovano tuženik osporava mjesto nastanka štetnog događaja, navodeći da se tužiteljica mogla ozlijediti bilo gdje, međutim po ocjeni ovog suda neosnovani su takvi navodi žalitelja jer je prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza (iskaza tužiteljice te svjedoka LJ i ŠJ) na nedvojben način utvrdio spornu činjenicu, a da pri tome niti jednim drugim izvedenim dokazom nije dovedeno u pitanje pravilno utvrđenje te činjenice.

17.2. Također tuženik u žalbi navodi i to da se medicinska dokumentacija tužiteljice ne odnosi samo na ozljedu ramena i nadlaktice, već i na ozljedu kukova i nogu, koja zdravstvena stanja nemaju veze sa ozljedom ramena i nadlaktice. Naime, po ocjeni ovog suda takvi prigovori su neosnovani, budući da predmetni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio, a niti je to tužiteljica u tužbi tvrdila da je prilikom nastanka štetnog događaja došlo do navedenih ozljeda (osim ozljede desnog ramena) pa takve ozljede nisu niti cijenjene kroz predmetnu štetu i njene posljedice.

18. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetni sudski vještak dr. Denis Klapan nije sudjelovao u liječenju tužiteljice, jer to ne proizlazi iz medicinske dokumentacije tužiteljice, već je isti kao šef odjela samo supotpisao njene nalaze, a što je i sam sudski vještak potvrdio u svom iskazu pred sudom 6. rujna 2022.

19. U odnosu na daljnje žalbene navode glede troškova parničnog postupka, valja reći da u ovoj pravnoj stvari tužiteljica zahtijeva isplatu na ime naknade štete, te je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda pobijanom odlukom pravilno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 28. veljače 2022., iako su se tuženik i umješač protivili sniženju tužbenog zahtjeva na ročištu 20. listopada 2022. Pravilno žalitelji navode da je prvostupanjski sud trebao meritorno odlučiti i o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica povukla, budući da su se tuženik i umješač protivili djelomičnom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon izrade nalaza i mišljenja, odnosno nakon što se tuženik upustio o raspravljanje o glavnoj stvari. Međutim, u takvoj procesnoj situaciji (kada sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva) žalitelji su mogli tražiti donošenje dopunske presude. Budući da tuženik i umješač nisu tražili donošenje dopunske presude o dijelu zahtjeva o kojem nije odlučeno, pa tog dijela tužbenog zahtjeva nema (de facto je povučen), po ocjeni ovog suda žalitelji ne mogu otvarati pitanje učinaka smanjenja tužbenog zahtjeva, pa je stoga i pitanje naknade troškova parničnog postupka bespredmetno, a koje pitanje je vezano za pitanje učinka smanjenja tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Revd- 1295/21 od 1. lipnja 2021.).

20. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem članka 1100. stavak 1. i 2. i članka 1095. stavak 1. ZOO zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio tužiteljici iznos od 4.260,40 EUR sa zakonom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP), tako i po visini troškova koji troškovi su pravilno odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - u daljnjem tekstu: Tarifa), konkretno prema Tbr. 9/1 Tarife i Tbr. 8/1 Tarife.

22. Ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP za stavak I, članak 166. stavak 1. ZPP za stavak II).

U Karlovcu 3. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo