Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-5887/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ND, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 13. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 114/22.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. studenoga 2024., broj: Pp-12640/2024, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku ND za počinjeni prekršaj iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče kazna zatvora u trajanju od 45 (četrdesetpet) dana, u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja 29. rujna 2024. u 04,45 sati i dalje zadržavanja na temelju rješenja prvostupanjskog suda do 13. listopada 2024. u 24,00 sata, kao 15 (petnaest) dana zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 30 (trideset) dana zatvora.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ND proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio djelo prekršaja iz članka 286. stavka 7. i 13. i članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za djelo u točki a) izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, a za djelo u točki b) novčana kazna u iznosu od 750,00 eura.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima, i to uhićenja 29. rujna 2024.u 04,45 sati i dalje zadržavanja na temelju rješenja prvostupanjskog suda do 13. listopada 2024. do 24,00 sata, uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao 15 (petnaest) dana zatvora.

1.2. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 75,00 eura.

1.3. Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti predmeti, i to: osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], prometna dozvola serijskog broja: [broj prometne dozvole] i ključ osobnog vozila, sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 29. rujna 2024., po pravomoćnosti ove presude, imaju vratiti vlasniku VD.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava u odnosu na djelo prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odluke o kazni za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, neizricanju zaštitne mjere i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.

Pogrešno tužitelj ističe da je okrivljenika uz prekršaj iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama trebalo proglasiti krivim i za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. istog Zakona, kao dva djela prekršaja u stjecaju, budući da je mišljenje i ovog suda da biće jednog prekršajnog djela, onog iz iscrpljuje svo nepravo navedenoga događaja pa nema potrebe kažnjavati i za djelo prekršaja iz članka 289. cit. Zakona čija obilježja to zbivanje sadrži, odnosno jednim djelom prekršaja konzumirano je i ono drugo djelo. Naime, okrivljenik je zbog pravne posljedice osude i nakupljenih negativnih prekršajnih bodova izgubio pravo na podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole na dvije godine, pa mu je zabranjeno i pravo na samostalno upravljanje vozilom sve dok po izvršnosti tog rješenja ne proteku dvije godine i ne stekne pravo na samostalno upravljanje motornim vozilom. Slijedom navedenoga djelo iz konzumira djelo iz članka 289. stavak 4. tog Zakona, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

6. Ispitujući navode žalbe u pogledu odluke o kazni i ovaj sud je mišljenja da je u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne za prekršaj iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti promete na cestama nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika, težinu i opasnost djela. Iako je prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio kao otegotnu okolnost raniju višestruku kažnjavanost za prometne prekršaje, tu okolnost nije pravilno vrednovao kod odmjeravanja kazne. U pravu je žalitelj da je okrivljenik kao osoba mlađe životne dobi specijalni povratnik teških prometnih prekršaja, izrazite upornosti u činjenju i da ga ranije kazne ne sprečavaju u opetovanom protupravnom postupanju u prometu na cestama. Iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog Ministarstva proizlazi da je prethodno u kratkim vremenskim razmacima pravomoćno kažnjavan zbog istog djela prekršaja, dakle bez potrebnih znanja i vještina za samostalno upravljanje vozilom te uz to u stjecaju i s drugim teškim i lakšim prometnim prekršajima, pa se očito može zaključiti da ranije sankcioniranje nije utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja velike pogibeljnosti, već i dalje pokazuje ustrajnost i bezobzirnost, pa je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne u duljem trajanju, kako je to i označeno u točki I izreke ove presude. Naime, ovaj sud je mišljenja da se u predmetnom slučaju samo izricanjem kazne zatvora u duljem trajanju može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, s time da se u trajanje kazne uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima, pa je okrivljeniku preostalo za izdržati 30 dana zatvora.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je okrivljeniku uz kaznu trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, budući da je ista fakultativne naravi, a iz pobijane odluke i stanja prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih svih okolnosti od utjecaja na prekršajno pravnu sankciju izveo na zakonu osnovan zaključak da predložena mjera nije svrhovita u predmetnom slučaju, s obzirom na izostanak praktičnog značenja, budući da počinitelj nije niti stekao pravo na upravljanje i po prirodi stvari ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti, s time da je prema počinitelju, zbog pravne posljedice osude rješenjem PP Trogir već određeno i da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole.

8. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila koji je bio predmet počinjenja djela, a privremeno je oduzet od počinitelja (i nije njegovo vlasništvo). Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja, ovaj sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio izricanjem strože vrste sankcije duljeg trajanja. Treba istaknuti da s obzirom na posebnim zakonom propisane vrste kazni za teže prometne prekršaje i alternativno propisanu kaznu zatvora u trajanju do 60 dana te gradaciju kazni s obzirom na pravomoćnu osuđivanost, prethodno nisu poduzete sve zakonom propisane mjere, u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za protupravna postupanja, dok oduzimanje vozila nije i ne može predstavljati kaznu za počinjeni prekršaj. Iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi isto vozilo bilo predmetom ranijih protupravnih postupanja okrivljenika, niti da okrivljenik slobodno raspolaže tim vozilom. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. srpnja 2025.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.