Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ob-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po zakonskoj zastupnici i majci, ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ona po punomoćnicima

- odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Toniu Kurtoviću, odvjetniku iz Splita, Ulica slobode 44, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-421/2023-13 od 12. svibnja 2025., u sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika UT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-421/2023-13 od 12. svibnja 2025. pod toč. I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime razlike uzdržavanja mldb. ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 1. rujna 2023.g. pa do 31. ožujka 2025.g. isplati ukupan iznos od 1.179,00 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos:

- od 100,00 EUR dana 5. rujna 2023.g. pa do isplate,

- od 100,00 EUR dana 5. listopada 2023.g. pa do isplate,

- od 100,00 EUR dana 5. studenog 2023.g. pa do isplate,

- od 50,00 EUR dana 5. ožujka 2024.g. pa do isplate,

- od 100,00 EUR dana 5. travnja 2024.g. pa do isplate,

- od 43,00 EUR dana 5. svibnja 2024.g. pa do isplate,

- od 36,00 EUR dana 5. lipnja 2024.g. pa do isplate,

- od 100,00 EUR dana 5. srpnja 2024.g. pa do isplate,

- od 50,00 EUR dana 5. kolovoza 2024.g. pa do isplate,

- od 100,00 EUR dana 5. rujna 2024.g. pa do isplate,

- od 100,00 EUR dana 5. listopada 2024.g. pa do isplate,

- od 300,00 EUR dana 5. veljače 2025.g. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate, po referentnoj stopi odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da dospjele, a neplaćene iznose dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, sve na račun majke i zz mldb. tužiteljice ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj],

dok se za više zatraženo u iznosu od po 200,00 EUR mjesečno za rujan 2023.g., listopad 2023.g., studeni 2023.g. travanj 2024.g., srpanj 2024.g., rujan 2024.g. i listopad 2024.g., zatim za svibanj 2024.g. u iznosu od 257,00 EUR, zatim za lipanj 2024.g. u iznosu od 264,00 EUR, zatim za ožujak 2024.g. i kolovoz 2024.g. u iznosu od po 250,00 EUR mjesečno, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti za prosinac 2023.g., za siječanj 2024.g., za veljaču 2024.g., za studeni 2024.g., za prosinac 2024.g., za siječanj 2025.g. i za ožujak 2025.g. u iznosu od po 300,00 EUR mjesečno.

I II. Nalaže se tuženiku UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mldb. ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] počevši od 1. travnja 2025.g. pa ubuduće, doprinosi mjesečno iznos od 300,00 EUR, najkasnije do 5-og u mjesecu, za tekući mjesec, a u slučaju kašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zz mldb. tužiteljice, ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno, da se ista ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir uplatu tuženika za uzdržavanje za veljaču 2025. koja je izvršena 24. veljače 2025. i to u iznosu od 300,00 eura te da je dokaz o uplati u privitku žalbe. Ističe da je prvostupanjski sud zanemario da je otac pri osobnim susretima svaki put djetetu davao u prosjeku 10,00 eura te u predmetnom razdoblju to iznosi minimalno 1.282,50 eura što znači da je tuženik svoju obvezu preplatio i da ne duguje ništa. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. Po podacima prosječne potrebe djeteta dobi mlt. tužiteljice su sukladno čl. 314. Obiteljskog zakona, u 2023. bile 203,15 eura, u 2024. to je iznosilo 229,60 eura dok je u 2025. taj iznos bio u visini od 264,00 eura. Pogrešno je određen tijek početka zateznih kamata jer ista se može odrediti tek u slučaju ako je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem. Sud prvog stupnja je naveo da nije potrebno, a što je mlt. tužiteljica prihvatila, donijeti privremenu mjeru jer je smatrao da je iznos koji se uplaćuje mjesečno odgovarajući. Radi toga ne može se smatrati da je tuženik kasnio sa plaćanjem pa se zatezna kamata ne smije odrediti na način kako je to odlučio sud pod toč. I. izreke. Stoga da je na ukupni iznos iz toč. I. izreke valjalo odrediti zatezne kamate od 12. svibnja 2025. pa nadalje. Sud prvog stupnja ne navodi eksplicitno kolike bi bile ukupne materijalne potrebe djeteta stranaka te bi se iz obrazloženja presude moglo zaključiti da bi one iznosile 300,00 eura mjesečno premda to prvostupanjski sud i ne obrazlaže. Nema nikakve zapreke da majka pomogne oko školskog gradiva umjesto da plaća repeticije što predstavlja svakodnevnu skrb o djetetu koju ispunjava roditelj s kojim dijete stanuje. Ističe da je ponudio pomoć djetetu oko škole te je istu majke odbila bez ikakvih opravdanih razloga. Što se tiče mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja ističe da su njegova mjesečna primanja ispod razine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, kao i da bi bio spreman za uzdržavanje doprinositi mjesečni iznos od 250,00 eura. Osim toga, tuženik pomaže svoje roditelje u čijoj kući stanuje jer mu otac ima mirovinu od oko 500,00 eura dok majka S uopće nema ni mirovinu ni neka druga primanja. Što se pak tiče dospijeća dosuđenih iznosa iz toč. III. izreke smatra da se na ovakav način dovodi u nezavidan položaj jer plaću prima 12-tog u mjesecu za prethodni mjesec te da je po odredbi čl. 289. Ovršnog zakona obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebao dati a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. Obiteljskog zakona. Stoga da dospijeće svakog mjesečnog obroka može biti do kraja tekućeg mjeseca. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), a ovo stoga što presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u presudi sadržani razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. U odnosu na žalbeni navod tuženika kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir uplatu za veljaču 2025. a koja je izvršena 24. veljače 2025. u iznosu od 300,00 eura o čemu dokaz dostavlja u privitku žalbe istaći je da je riječ o novoj činjenici i novom dokazu koje ovaj drugostupanjski sud ne može uzeti u razmatranje s obzirom na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP radi čega ovaj žalbeni navod nije ni uzet u razmatranje.

9. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljice da joj tuženik plati uzdržavanje za razdoblje od 1. rujna 2023. pa nadalje u visini od 300,00 eura mjesečno zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

10. Prvostupanjski sud je, na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, utvrdio kakve su stambene, socijalne i materijalne prilike kako na strani mlt. tužiteljice i njezine majke, tako i na strani tuženika te primjenom odredbe čl. 281. u svezi s čl. 284. st. 1., čl. 288. st. 1., čl. 306., čl. 307., čl. 308., čl. 309., čl. 310., čl. 311., čl. 313. st. 1. i čl. 314. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20,49/23 i 156/23 - dalje ObZ) na tako utvrđene pravnorelevantne činjenice odlučio kao u toč. I. i toč. III. izreke pobijane presude.

11. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a što tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

12. Što se tiče ukupnih materijalnih potreba djeteta, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 314. st. 1. ObZ u svezi s čl. 317. st. 1. ObZ jer je u konkretnom slučaju mlt. tužiteljica rođena **.**.2013., ista pohađa peti razred osnovne škole, živi s majkom kao podstanar za što se mjesečno plaća 400,00 eura te je u 2023. majka mlt. tužiteljice na ime dohotka od nesamostalnog rada ostvarila ukupan iznos od 6.271,52 eura što mjesečno iznosi 522,63 eura dok je za razdoblje od siječnja do svibnja 2024. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u visini od 405,91 euro mjesečno.

12.1. Kada se navedeno uzme u obzir zajedno s činjenicom da je majka mlt. tužiteljice navela da su njezine mjesečne potrebe 350,00 eura mjesečno to ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u tom dijelu, suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i zaključio da je tuženik u obvezi plaćati uzdržavanje za istu u visini od 300,00 eura mjesečno jer je nedvojbeno da majka mlt. tužiteljice u takvoj materijalnoj situaciji kada joj financijski pomažu roditelji ne može novčano više doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice, ali se zato istoj u uzdržavanje uračunava briga i skrb koju ulaže u to da bi mlt. tužiteljica imala sve preduvjete za život koji je normalan za dijete njezine kronološke dobi.

13. Što se pak tiče mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja prvenstveno je za istaći da je obveza uzdržavanja mlt. tužiteljice primarna u odnosu na to da tuženik ima roditelje kojima treba financijski pomagati jer mu otac Č ima mirovinu od cca 500,00 eura mjesečno dok majka S nema mirovinu ni neka druga primanja.

14. Osim toga, tuženik ostvaruje stalna mjesečna primanja pa činjenica da su navedena primanja niža od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj te kraj činjenice da iz spisa predmeta ne proizlazi da tuženik eventualno ima nekih zdravstvenih problema, ocjena je ovog suda da te okolnosti istog ne sprječava da ostvaruje neki dodatan prihod te na taj način poboljša kako standard mlt. tužiteljice, tako i standard sebe i svojih roditelja.

14.1. Ovo tim više što tuženik radi u građevinskom sektoru pa time ima potrebna znanja i vještine za ostvarivanje dodatnog prihoda sve u kontekstu notorne činjenice o velikoj potražnji na tržištu rada za takvim uslugama.

15. Posljedično tome, neutemeljeni su i navodi tuženika u pravcu toga da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir minimalne iznose uzdržavanja djeteta dobi mlt. tužiteljice u razdoblju od 2023. do 2025. jer je ocjena ovog drugostupanjskog suda da dosuđenim iznosom uzdržavanja mogu biti zadovoljene osobne životne potrebe mlt. tužiteljice pri čemu valja istaći da ista pohađa i repeticije iz matematike što također predstavlja izdatak, kao i da je tužiteljičina majka u vrlo nezavidnoj materijalnoj situaciji jer je podstanar s vrlo niskim primanjima.

16. U pogledu tvrdnje tuženika da bi majka trebala u okviru svakodnevne skrbi o djetetu mlt. tužiteljici pomoći oko školskog gradiva prvenstveno se postavlja pitanje da li majka mlt. tužiteljice ima takvih znanja i vještina jer je ista po struci aranžer – cvjećar, a time je i dvojbeno da li tuženik s obzirom na svoju struku mlt. tužiteljici može pružiti kvalitetnu edukaciju.

17. Konačno, u novčani doprinos tuženika za uzdržavanje djeteta ne može se uračunati iznos koji daje mlt. tužiteljici prilikom njihovih osobnih susreta jer to predstavlja čin njegove dobre volje, pri čemu ti iznosi nemaju za cilj ispunjenje tuženikove obveze uzdržavanja mlt. tužiteljice već predstavljaju tuženikov izdatak za druge potrebe mlt. tužiteljice koje se ne odnose na uzdržavanje.

18. Glede navoda o početku tijeka zakonskih zateznih kamata ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo jer tuženik pogrešno tumači odredbu čl. 289. st. 2. ObZ na način da to znači da se zakonska zatezna kamata na eventualno nepravovremeno plaćeni iznos uzdržavanja može računati na način da kamata ide od kraja tekućeg mjeseca.

19. Pritom tuženik ne sagledava sve okolnosti konkretnog slučaja, odnosno, u kakvoj su situaciji mlt. tužiteljica i njena majka glede visine primanja i izdataka, kao i stambenog pitanja.

20. Početak tijeka zakonskih zateznih kamata dosuđen je pravilno u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP) što tuženik svojim prigovorom nije doveo u pitanje.

21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem-čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., toč. III. i toč. IV. izreke.

22. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović