Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-180/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak u pravnoj stvari tužiteljice PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Babić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Stečajna masa iza dužnika Diokom Novi d.o.o. u stečaju, Plano, Plano bb, OIB: 14723663506, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Anči Bašić, a ista po punomoćniku Mišelu Rošiću, odvjetniku iz Budimir & Partneri odvjetničkog društva d.o.o. Split, radi otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1692/2012-54 od 19. veljače 2025. i rješenja istog suda poslovni broj P-1692/2012- 57 od 25. veljače 2025., 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se:
a) potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1692/2012- 54 od 19. veljače 2025.
b) preinačava rješenje istog suda poslovni broj P-1692/2012 -57 od 25. veljače 2025. i rješava:
Odbacuje se kao nepravovremen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1692/2012-54 od 19. veljače 2025. odlučeno je:
"Odbija se prijedlog tužiteljice za ponavljanjem postupka završenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P1692/2012 od 28. ožujka 2014.g., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž-824/2014-2 od dana 2. ožujka 2015.g., kao neosnovan."
te je rješenjem istog suda poslovni broj P-1692/2012-57 od 25. veljače 2025. odlučeno:
"Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku na ime parničnog trošak iznos od 1.000,00 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv oba rješenja pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP). Predlaže u odnosu na rješenje od 19. veljače 2025. da se isto preinači na način da se prijedlog za ponavljanje postupka usvoji ili podredno da se predmetno rješenje ukine i predmet vrati na novi postupak i odluku, a u odnosu na rješenje od 25. veljače 2025. da se u cijelosti odbije zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.
2.1. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da sud pogrešno utvrđuje da su nove činjenice zbog kojih se predlaže ponavljanje postupka već ranije bile poznate sudu iz spisa, odnosno da ih je sud imao u vidu prilikom donošenja presude, jer specijalistički nalazi iz kojih je razvidno da je tužiteljica bila radno nesposobna nisu bili priloženi u spis do podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka, a ti podaci nisu bili vidljivi niti iz zdravstvenog kartona tužiteljice koji se nalazi u spisu. Navodi da prijedlogu priložena dva specijalistička nalaza, su novi dokazi da nije bila radno sposobna u razdoblju od 13. travnja 2012. do 20. travnja 2012. Stoga, smatra da bi na temelju tih dokaza bila donesena povoljnija presuda da su upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući rješenja prvostupanjskog suda, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1692/2012 od 28. ožujka 2014., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž- 824/2014-2 od 2. ožujka 2015. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 16. svibnja 2012. i da radni odnos tužiteljice nije prestao s danom 21. svibnja 2012., kao i zahtjev za ostvarenje svih prava iz radnog odnosa koja joj pripadaju, te isplate plaće od 21. svibnja 2012. pa na dalje, u iznosu od 2.344,36 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je utvrdio da tužiteljica u utuženom razdoblju od 13. travnja 2012. do 19. travnja 2012. nije bila na bolovanju, nije se javljala na posao te kako svoj izostanak nije opravdala počinila je tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega je osnovano tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom.
7. Tužiteljica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka 2. ožujka 2020. iz razloga propisanih čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a u kojem je navela da je saznala za nove činjenice i stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze i to specijalistički nalaz PNO dr. med od 13. travanja 2012. i specijalistički nalaz ZN dr. med. od 13. travnja 2012. iz kojih proizlazi da je u sporno vrijeme bila bolesna i radno nesposobna te račun Hrvatske pošte d.d. za telefonski poziv tuženiku na okolnost da je obavijestila poslodavca o tome pa smatra da bi na temelju tih dokaza za nju bila donesena povoljnija presuda.
8. Pobijano rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka, prvostupanjski sud temelji na zaključku da su u zdravstvenom kartonu tužiteljice naznačene dijagnoze iz specijalističkih nalaza koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog pa je sud isto imao u vidu kod donošenja presude, u kojem slučaju se ne radi o novim dokazima na temelju kojih bi za tužiteljicu bila donesena povoljnija odluka, a nije ispunjena ni pretpostavka iz čl. 422. st. 2. ZPP-a da te razloge tužiteljica nije mogla bez svoje krivnje iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom odlukom.
9. Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen, može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za nju mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a.
10. U svom prijedlogu tužiteljica je navela činjenicu da je 13. travnja 2012. bila na pregledu kod liječnika i da u to vrijeme nije bila radno sposobna o čemu je 18. travnja 2012. telefonski izvijestila tuženika. Navedene činjenice je tužiteljica već navela tijekom postupka pa je tako prilikom saslušanja navela da je u vrijeme koje joj se stavlja na teret u odluci o otkazu (radi se o razdoblju od 14. do 19. travnja 2012.) išla na terapije i nije bila sposobna dolaziti na posao, a isto tako niti psihički, te je navela da je obavijestila poslodavca da je bolesna i da ne može doći raditi tako da je telefonski zvala gospođu P. To znači da u prijedlogu za ponavljanje postupka tužiteljica nije navela (odnosno nije saznala) za nove činjenice uslijed kojih bi za nju mogla biti donesena povoljnija odluka da su one bile iznesene u prijašnjem postupku.
11. Nadalje, tužiteljica je uz prijedlog za ponavljanje postupka priložila specijalističke nalaze od 13. travnja 2024. kao nove dokaze, jer kako je navela u prijedlogu, nad tuženikom je otvoren stečajni postupak pa nije bila u mogućnosti pribaviti svu dokumentaciju koju sada uz prijedlog dostavlja.
12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužiteljica dokaze na koje se poziva mogla iznijeti u prvom postupku.
13. Naime, tužiteljica je u svom iskazu danom na ročištu održanom 29. studenog 2012. iskazivala o sadržaju specijalističkih nalaza koje je priložila uz prijedlog za ponavljanje postupka pa je tako navela da nije mogla dolazit na posao jer je išla na terapije kao i zbog psihičkog stanja i da joj liječnica opće prakse nije produžila bolovanje, što znači da je već tada imala saznanja za navedenu medicinsku dokumentaciju pa ukoliko istu nije mogla pribaviti, kako je navela u prijedlogu, nije predložila da sud pribavi medicinsku dokumentaciju koja se odnosila na sporni period, a u odnosu na priložene račune Hrvatske pošte tužiteljica nije ni navela razloge zbog kojih iste nije mogla dostaviti tijekom postupka.
14. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 422. st. 2. ZPP-a odbio prijedlog za ponavljanje postupka.
15. Osnovano, međutim, tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je rješenjem od 25. veljače 2025. tuženiku dosudio troškove postupka nastale u povodu podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka.
16. Odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a propisana je dužnost stranke da u zahtjevu određeno navede troškove za koje traži naknadu, a u st. 2. istog članka da je zahtjev dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.
17. Iako je prvostupanjski sud u raspravnom rješenju od 16. siječnja 2025. naveo da će o prijedlogu odlučiti izvanraspravno, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je donošenju odluke o prijedlogu prethodilo raspravljanje i da su u tu svrhu održana tri ročišta. Tuženik je zahtjev za naknadu troškova postupka postavio na ročištu održanom 3. prosinca 2024., međutim, u zahtjevu nije naveo određeno troškove koje potražuje u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a. Tuženik je ponovno postavio zahtjev za naknadu troškova postupka 24. veljače 2024. nakon što mu je dostavljena odluka o prijedlogu za ponavljanje postupka, o kojem zahtjevu je prvostupanjski sud i odlučio pobijanim rješenjem.
18. Kako je donošenju odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka prethodilo raspravljanje, to je tuženik bio dužan zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Budući da tuženik zahtjev za naknadu troškova postupka s određeno navedenim troškovima koje potražuje, nije podnio do zaključenja rasprave 16. siječnja 2025., prekludiran je u pravu zahtijevati naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura, a koji zahtjev je podnio nakon završetka raspravljanja.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP- a.
Osijek, 2. srpnja 2025.
Sutkinja
Biserka Trstenjak-Opačak