Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2519/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika AE, radi prekršaja iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. toč. 34. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 12717., 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe nadzora radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-15092/2024 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaćajući žalbu tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe nadzora radnih odnosa, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku za prekršaj iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. toč. 34. Zakona o radu (Narodne novine broj:. 93/14., 127/17., 98/19.), na temelju istog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 929,06 (devetstodvadesetideveteuraišestcenti) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik AE proglašen je krivim, te primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. st. 2. u vezi st. 1. toč. 34. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova.

4. U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne zanemario izrazito otegotnu okolnost da je okrivljenik imenovanom radniku dugovane plaće isplatio nakon više od dvije godine a nedostavljanjem obračuna dugovanih a neisplaćenih plaća, imenovanog radnika je onemogućio da svoje potraživanje naplati u ovršnom postupku, pa time nije bilo osnova za ublažavanje kazne primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, zbog čega predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili podredno, preinači na način da se okrivljeniku izreče novčana kazna unutar Zakonom propisanog raspona kazne za predmetni prekršaj.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17, 118/18., 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljeniku za počinjeni prekršaj, s obzirom na njegovu težinu, posljedice koje je prouzročio, te stupanj odgovornosti okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj cijenio prvostupanjski sud, preblaga, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

9. Nadalje, nakon počinjenja prekršaja, 1. siječnja 2023. godine, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine broj 151/22.), kojim je zadržan pravni kontinuitet predmetnog djela u odredbi čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. i za koji je propisana sada novčana kazna u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura (što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn predstavlja raspon od 6.931,74 do 9.945,54 kuna). Iako je Zakonom o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19.), važećim u vrijeme počinjenja prekršaja, za navedeni prekršaj bila propisana veća novčana kazna i to u rasponu od 7.000,00 do 10.000,00 kn (929,06 do 1.327,23 eura), naprijed navedene izmjene Zakona nisu blaži propis za počinitelja, budući da je sada po novom Zakonu propisna obveza dostave dva obračuna, koja obveza nije postojala u vrijeme počinjenja predmetnog prekršajnog djela, pa gledajući u cjelini, ovaj novi propis nije blaži zbog navedene okolnosti za počinitelja. Zbog toga je u konkretnom slučaju primijenjen Zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

10. Stoga je ovaj sud slijednom naprijed iznesenog, prihvaćajući žalbu tužitelja osnovanom, odnosno smatrajući da u konkretnom slučaju iz razloga koje ističe tužitelj u žalbi, ne postoji osnov za ublažavanje kazne, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, tako da je okrivljeniku za prekršajno djelo iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 34. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19.), izrekao novčanu kaznu u iznosu koji je viši od iznosa novčane kazne izrečene pobijanom presudom.

11. Ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da je novčana kazna sada izrečena okrivljeniku razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

12. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

13. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.