REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5038/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠV, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 11. travnja 2024., broj: 99. Pp-861/2023, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ŠV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama, na način da se ukida zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti - alkoholizma u trajanju 6 (šest) mjeseci.

II. Uslijed odluke pod t. I., bespredmetna je žalba okr. ŠV u odnosu na zaštitnu mjeru koja je navedena u toč. I. ove presude.

III. U preostalom dijelu, odbija se žalba okr. ŠV kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŠV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 11. travnja 2024., broj: 99. Pp-861/2023, proglašen je krivim okr. ŠV da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, ublažavanjem novčane kazne, izrečena novčana kazna 160,00 eura, u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme uhićenja od 13. do 14. ožujka 2023. kao 79,64 eura, pa je preostalu novčanu kaznu okrivljenik dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

1.1. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti - alkoholizma u trajanju 6 mjeseci.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik osobno iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, i to zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, s prijedlogom da se žalba prihvati i navedena zaštitna mjera ukine.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

5. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što mu je izrekao zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, budući da nije bilo zakonske osnove za izricanjem predmetne zaštitne mjere.

5.1. Naime, sukladno čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se izreći počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji. Isto tako, ovisnost o alkoholu je uvjet za izricanjem zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i sukladno čl. 53. Prekršajnog zakona. Dakle, zakonski uvjet za izricanjem navedene zaštitne mjere je ovisnost o alkoholu, a okrivljeniku se činjeničnim opisom prekršaja niti ne stavlja na teret da bi nasilje počinio pod utjecajem alkohola. Stoga nije bilo zakonske osnove za izricanjem predmetne zaštitne mjere, pa je ona ukinuta te je, posljedično tome, žalba okrivljenika bespredmetna u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru (t. I. i II. izreke).

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da se ne osjeća krivim, da je on bio žrtva provokacije, a da njegova kćer nije bila nazočna inkriminiranom događaju i da ona nije vjerodostojan svjedok.

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze žrtve nasilja, njegove supruge ĐV te kćeri, svjedokinje GV, koje su iskazivale okolnosno i životno, a u njihovim iskazima nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. I ovaj sud cijenio vjerodostojnim njihove iskaze o tome da je svjedokinja JV bila prisutna događaju. S druge strane, okrivljenikova obrana je štura i neživotna. Naime, on je tek naveo da mu je ona sakrila zajedničke novce, a nema logičnog razloga zašto bi mu supruga sakrila zajedničke novce, ako nisu istinite tvrdnje žrtve nasilja da mu zbog njegove tada visoke alkoholiziranosti, nije dala novce. Svjedokinje nisu imale motiv za lažno svjedočenje protiv supruga odnosno oca, niti je okrivljenik dao razloge za to, a iz njihova iskaza razvidna je znatna uznemirenost zbog takva okrivljenikova učestalog nasilnog ponašanja.

6.2. Stoga, žalbenim navodima žalitelja činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je, u vrijeme najblažeg propisa za okrivljenika, bila propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Dakle, okrivljeniku je izrečena, prije svega, blaža vrsta kazne, a osim toga i znatno ublažena novčana kazna. Ovaj sud smatra da nije bilo osnove za ublažavanjem novčane kazne jer nema naročito izraženih olakotnih okolnosti. Stoga nema niti osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne jer opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik nesposoban za rad ili tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle minimalno iznad mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.