Poslovni broj: Usž-259/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska , članice vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja SUiz [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupnog po Tajani Zlabnik , odvjetnici iz Zagreba , Marjanovićev prilaz 13 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije , Zagreb , Margaretska 3 , OIB 02958272670 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba MEDISRA GROUP doo , Zagreb , Ivana Šibla 15 , OIB 72708891467 , radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: 32 Us I-746/2022-12 od 10. studenoga 2022. , na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: 32 Us I- 746/2022-12 od 10. studenoga 2022.

II. Poništava se rješenje tuženika , Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , KLASA: UP/II-502-03/21-01/742 , URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 4. veljače 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Zagreb , KLASA: UP/ l-502-03/20- 02/91, URBROJ: 338-21-02-02-21-7 od 13. kolovoza 2021.

III. Predmet se vraća Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje , Regionalnom uredu Zagreb , na ponovni postupak.

IV. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/742, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 4. veljače 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/l-502- 03/20-02/91, URBROJ: 338-21-02-02-21-7 od 13. kolovoza 2021. Navedenim rješenjem od 13. kolovoza 2021. tužitelju, zaposlenom kod MEDISRA GROUP d.o.o., ozljede pretrpljene 31. svibnja 2019. po dijagnozama šifri prema 10. Reviziji Međunarodne klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10 klasifikacija) S50.0 i S41.1, ne priznaju se ozljedama na radu te mu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi istih.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječna je sebi i razlozima presude. Tužitelj navodi da je 31. svibnja 2019. poslodavac njemu i ĆU naložio da očiste police od kojih je najviša bila na visini od oko 4 metra. Za navedeni posao tužitelj nije bio osposobljen, a poslodavac mu nije osigurao sredstva zaštite na radu. Ljestve kojima se trebao služiti nisu visoke niti 2 m. Radilo se o redovnom poslu i poslodavac je trebao znati da radnici za obavljanja istog koriste ljestve da se popnu do polica učvršćenih u zidu. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja, predstavnika poslodavca i svjedoka ĆU. Nije dokazano da bi se tužitelj ozlijedio dok ga je ĆU podizao ili spuštao viličarom. Iz iskaza tužitelja i svjedoka ĆU proizlazi da je do ozljede tužitelja došlo prilikom dizanja usisavača viličarom od strane ĆU prema tužitelju kada je viličar zahvatio policu regala na kojoj je stajao tužitelj. Tada se izmakla polica na kojoj je tužitelj stajao i tužitelj je pao.

3.1. Prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je tužitelj skrivljenim, nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem na radnom mjestu doprinio nastanku ozljede jer je znao ili je morao znati da ukoliko ljestvama ne može doseći potrebnu visinu stropa trebao je odbiti nalog poslodavca ili zatražiti da mu se osigura odgovarajuća radna oprema. Tužitelj je s povjerenjem postupao prema nalogu poslodavca ne znajući da ne smije obavljati poslove na visini ili na način na koji ih je i ranije obavljao. Tužitelj nije bio upoznat s propisima zaštite na radu odnosno zabranom rada na visini, nije znao da ne smije postupati po nalogu poslodavca i obavljati poslove na visini, nije znao da bi za obavljanje takvih poslova trebao biti osposobljen, imati razrađenu organizaciju rada i zaštitnu opremu. Tužitelj je s time bio upoznat tek nakon nastanka predmetne ozljede od strane stručnjaka zaštite na radu OU zbog čega je i prigovorio poslodavcu, što je rezultiralo time da mu je poslodavac dao otkaz.

3.2. Tužitelj predlaže Sudu pobijanu uvažiti žalbu, priznati tužbeni zahtjev i zatraženi parnični trošak i trošak sastava žalbe, a podredno predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija. U postupku nije u potpunosti i na pravilan način utvrđeno činjenično stanje što je moglo biti od utjecaja na primjenu materijalnog prava, članaka 66. i 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon) te članaka 25., 27., 68. i članka 69. stavaka 1., 3. i 4. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; Zakon o zaštiti na radu).

7. Osnovan je navod da je presuda proturječna sama sebi. Nesporno je među strankama da je tužitelj pao s visine od 4 metra. Međutim, ovaj Sud smatra spornim stav prvostupanjskog suda da je u upravnom sporu dokazano da je do pada tužitelja došlo njegovom krivnjom. Navedeno stoga što i tuženik i prvostupanjski sud prihvaćaju nepotpuna utvrđenja činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog upravnog tijela.

8. Naime, za pravilnu odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja potrebno je utvrditi kako je glasio usmeni nalog tužitelju i radniku ĆU od strane poslodavca. Neosnovno je bilo prihvatiti iskaz IU, direktorice zainteresirane osobe, koja je opovrgnula navode tužitelja da je trebao čistiti paučinu sa stropa tako visoko da istu ne bi ni mogao dosegnuti. Nije jasno je li tu uputu tužitelju dala osobno ona ili netko drugi od tužitelju nadređenih. U ponovljenom postupku navedeno treba utvrditi. Iako se radi o usmenom nalogu postoje dokazna sredstva (saslušanje, suočenje) kojima se može utvrditi sadržaj danog naloga. Ovaj Sud ne prihvaća obrazloženje pobijane presude u dijelu u kojem navodi da budući da se radi o usmenom nalogu da njegov sadržaj nije moguće utvrditi.

9. Iz stanja spisa, obrazloženja prvostupanjskog upravnog rješenja, proizlazi da je čišćenje prostora dio posla tužitelja, da programom osposobljavanja za rad na siguran način čišćenje i rad na visini nisu obuhvaćeni, da tužitelj nije prošao obuku za rad na visini, da nisu postojale pisane upute kako provesti čišćenje prostora. Dakle, tužitelju je bilo naloženo obavljanje poslova za koje nije bio osposobljen, radilo se o radu na visini, od oko 4 m. Ovaj Sud smatra da za zaključak da je tužitelj skrivio svoju ozljedu na radu treba pravilno utvrditi činjenično stanje i pri tom uzeti u obzir propuste koje je poslodavac učinio u postupku zaštite radnika na radu, nije razradio organizaciju rada procjenu rizika i dao radniku upute za rad na visini.

10. Neosnovano je pozivanje prvostupanjskog suda i upravnih tijela na članak 25. Zakona o zaštiti na radu. Navedeni članak predviđa ekskulpiranje poslodavca za ozljedu na radu radnika ako je do ozljede došlo zbog skrivljenog ponašanja radnika, a unatoč provedenoj zaštiti na radu. Člankom 27. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan radnika osposobiti za rad na siguran način.

10.1. Uz postojanje odredaba članka 25. i 27. Zakona o zaštiti na radu nije osnovano teret odgovornosti za nastalu ozljedu na radu staviti na ozlijeđenog radnika zbog činjenice što nije odbio izvršiti radni zadatak. Navedeno bi imalo smisla da je radnik obučen za rad na siguran način i da su provedene mjere zaštite na radu uz izradu procjene opasnosti, a dok toga nema ne mogu se posljedice propusta poslodavca prebacivati na radnika. Očiti propusti poslodavca ne mogu rezultirati tome da se ozljeda na radu radnika radniku ne prizna jer nije odbio izvršiti radni zadatak. Pri tome se ukazuje na dio obrazloženja pobijane presude prema kojem prvostupanjsko tijelo utvrđuje da „poslodavac nije do kraja razradio organizaciju rada, odnosno da je u nedostatku nadzora dozvolio je da radnici sami postupaju kako žele“, ali da je i tužitelj sam u znatnom dijelu doprinio nastanku ozljede. u ponovljenom postupku treba uzeti u obzir sve okolnosti pod kojima je do ozljede došlo, tko je radnicima dao nalog za rad, kako je i što radio radnik ĆU, a kako tužitelj. pri odluci valja uzeti u obzir razliku u moći u odnosu poslodavca i radnika.

11. Ovaj Sud smatra da je trebalo još u upravnom postupku provjeriti navode tužitelja, saslušati svjedoke događaja i suočiti ih s osobom koja je tužitelju i ĆU dala zadatak da očite prašinu u pogonu na visini stropa od 6 matera. Na taj je način trebalo provjeriti činjenicu koju tužitelj uporno i uvjerljivo ističe kroz upravni postupak i spor da on svojim skrivljenim ponašanjem nije doveo do svog ozljeđivanja.

11.1. U postupku je potrebno utvrditi što je od zaštitne opreme radnicima bilo na raspolaganju. Iz izjave OU, stručnjaka zaštite na radu, direktora u ENERGO INSPEKT d.o.o., koji je u vrijeme nastanka ozljede na radu imao ugovor o obavljanju poslova zaštite na radu za zainteresiranu osobu, proizlazi da je od zaštitne opreme bilo predviđeno korištenje zaštitnih cipela s čeličnom kapicom, rukavica, maske i odijela. Iz zapisnika ENERGO INSPEKT d.o.o. o obavljenom nadzoru nad primjenom pravila zaštite na radu u poslovanju zainteresirane osobe proizlazi da su radnici upoznati sa zabranom korištenja viličara za dizanje radnika te s obvezom korištenja pojasa za rad na visini u slučajevima kada se radovi izvode na mjestima gdje nema zaštitne ograde. Iz navedenog je razvidno kako je poslodavac upoznat s obvezom upućivanja radnika na liječnički pregled za rad na visini, ako će se radovi izvoditi na visinama većim od 3 metra te na obvezu osiguravanja uporabe osobne zaštitne opreme za rad na visini. Iz navedenog ne proizlazi je li poslodavac ispunio obaveze s kojima je, za pretpostaviti, bio upoznat.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo treba pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva tužitelja da mu se ozljede zadobivene 31. svibnja 2019. priznaju ozljedama na radu otkloniti ovdje uočene propuste provođenjem dokaznog postupka kako je navedeno u odlomku 7. ove presude.

13. Valjalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točkama od I. do III. izreke.

14. U rješenju, poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024., Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje da prema članku 79. stavku 4. ZUS-a nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, u cijelosti ili djelomično. Slijedom navedenog riješeno je kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić