1                Poslovni broj Gž-300/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola              Poslovni broj Gž-300/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

             

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz S., OIB …, koju zastupaju punomoćnici I. T. i B. M., odvjetnici u S., protiv tuženih 1. N. D. iz S., OIB …, i 2. I. D. iz S., OIB …, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. & V. d.o.o., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3490/2020 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća, a u preostalom se dijelu odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3490/2020 od 26. listopada 2023.:

 

-  potvrđuje u točki I. st. 1. izreke,

 

-  preinačuje u točki I. st. 2. izreke i sudi tako da se tuženom Igoru Duplančiću nalaže tužiteljici isplatiti iznos od 20.000,00 eur / 15.069,00 kuna[1] zajedno s zateznim kamatama od 12. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev odbija u dijelu za zatraženi tijek zateznih kamata od 9. rujna 2015. do 11. listopada 2020., i

 

-  preinačuje u točki II. izreke na način da ista sada u tom dijelu glasi:

 

„I. Nalaže se tužiteljici J. M. naknaditi tuženom N. D. trošak parničnog postupka u iznosu od 10.130,90 eur / 76.331,25 kuna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom I. D. naknaditi tužiteljici J. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.861,64 eur / 14.026,50 kuna, u roku od 15 dana.“

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku pod 1) N. D. da tužiteljici J. M. isplati iznos od 180.000,00 EURA (stoosamdesettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja na označeni iznos teče od dana ulaska tuženika pod 1) u posjed predmetne nekretnine 9.9.2015. (dana donošenja prvostupanjske presude Po-163/13), pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku pod 2) I. D. da tužiteljici J. M. isplati iznos od 20.000,00 EURA (dvadesttisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja na označeni iznos teče od dana ulaska tuženika pod 1) u posjed predmetne nekretnine 9.9.2015. (dana donošenja prvostupanjske presude Po-163/13) pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 100.000,00 kuna /13.272,28 eura, u roku od 15 dana.“

 

2nd      Protiv navedene presude žalbu pravovremeno podnosi tužiteljica, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome ističe da je sud pogrešno utvrdio da tuženi N. D. nije u posjedu nekretnine koja mu je prodana, budući da ta činjenica nije ni sporna među strankama, a uostalom proizlazi i iz sadržaja ovršnog spisa poslovni broj Ovr-77/2018. Naime, tuženici u tijeku postupka ne spore da je tuženi N. D. u posjedu spornog dijela nekretnine, već ističu prigovor nedospjelosti obveze, zakašnjenja vjerovnika te prigovor ništetnosti ugovoru o ustupu duga i ugovora o darovanju. U svojem iskazu tuženi N. D. navodi da je osnovni prigovor neisplate kupoprodajne cijene zbog koje okolnosti se ne može upisati kao vlasnik kupljene nekretnine te da mu nije predan cjelokupni posjed iz razloga što treća osoba J. B. svojata dio dvorišta i ometa ga u posjedu. Ističe da je spor moguće riješiti na jednostavan način i to da tuženici isplate kupoprodajnu cijenu tužiteljici, a da tužiteljica izda tabularnu ispravu na temelju koje će se tuženi N. D. upisati kao vlasnik kupljene nekretnine. Navodi da ni prednica tužiteljica, a ni tužiteljica nemaju nikakve veze s sporom koji tuženi N. D. vodi s trećom osobom oko posjeda nekoliko m2, budući da je posjed kupljene nekretnine tuženom N. D. predan u ovršnom postupku, pa su na taj način tužiteljica odnosno njezina prednica ispunile svoju ugovornu obvezu iz kupoprodajnog ugovora, dok tuženi N. D. odbija isplatiti kupoprodajnu cijenu koju je bio dužan isplatiti 90 dana nakon uvođenja u posjed. Smatra da je takvim postupanjem prvostupanjski sud počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud zbog pogrešno zauzetog stava da tuženi N. D. nije u posjedu kupljene nekretnine, zauzeo pogrešan stav odnosno pogrešno je i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalbeni prijedlog je preinaka pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3rd        Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP).

 

4th        U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženici u bitnom ističu da su svi žalbeni navodi tužiteljice neosnovani te predlažu da se žalba odbije u cijelosti kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

5th        Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

6th        Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 200.000,00 eura na temelju Ugovoru o ustupu duga (Ugovor o cesiji) od 6. kolovoza 2020. koji je zaključen između L. T. P. kao ustupiteljice (majke tužiteljice) predmetnog potraživanja i tužiteljice kao primateljice tog potraživanja. Konkretno, tim ugovorom L. T. P. prenijela je na tužiteljicu potraživanje koje je imala prema tuženicima temeljem Priznanice od 26. listopada 2017. i 22. siječnja 2018. i to potraživanje za isplatu iznosa od 180.000,00 eur od tuženog N. D. (na ime isplate kupoprodajne cijene) i za isplatu iznosa od 20.000,00 eur od tuženog I. D. (na ime isplaćene kapare).

 

7th        Prvostupanjski sud odbio je postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključujući u osnovnom, da u provedenom postupku tužiteljica nije dokazala da je tuženi N. D. u posjedu nekretnine koju mu je L. T. P. prodala na temelju Ugovora o prodaji od 6. listopada 2017., postupajući sukladno svojoj obvezi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-163/13 od 9. rujna 2015. Naime, cijeneći sadržaj spomenutoga Ugovora i sadržaj ostalih dokaza koji prileže predmetu (materijalnih i personalnih), sud zaključuje da obveza tuženog N. D. za isplatu kupoprodajne cijene po tom ugovoru, u iznosu od 180.000,00 eur nije dospjela, zbog čega nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za isplatu spornog potraživanja. Nadalje, sud ocjenjuje da nije osnovan niti zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 eur iz razloga što je utvrdio da tuženi I. D. nije pasivno legitimiran u ovome postupku budući da nije stranka predmetnog ugovora o prodaji, a nije ni pristupio dugu.

 

8th        Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužiteljice pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

 

9th        Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena  izreka nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude i u njoj su navedeni potrebni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

9th1st  Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a

 

10th   Djelomično je međutim ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje proizlaze iz stanja spisa, pa je o žalbi odlučeno primjenom čl. 373. toč. 3. i čl. 373. a ZPP-a na način da je prvostupanjska presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena.

 

11th   U ovome postupku nije sporno da je 6. listopada 2017. tužiteljičina majka L. T. P. kao prodavateljica, sa tuženim N. D. kao kupcem, sklopila Ugovor o prodaji 1/16 dijela zgrade označene kao k.č.br. 8173/1, upisane u zk.ul. 4439 k.o. S., a koju u naravi čini veliki salon površine oko 38,60 m2 sa pripadajućom terasom (balkonom) i koji se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja sa pripadajućim dijelom atrija i skala, anagrafske oznake Š. I. M. sa svim pravima i služnostima i pripadnostima te odijeljeni dio zemljišta, površine oko 400 m2. Predmetni ugovor je sklopljen u svrhu izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-163/13 od 9. rujna 2015. Prema članku 2. tog ugovora kupoprodajna cijena utvrđena je u iznosu od 200.000,00 eur te je L. T. P. potvrdila da je na ime kapare primila iznos od 20.000,00 eur, s time da je utvrđeno da će joj preostali iznos kupoprodajne cijene biti isplaćen u roku od 90 dana od potpisa tog ugovora.

 

12th   Nije sporno ni da su tuženi N. D. i L. T. P. 20. prosinca 2017. sklopili Dodatak tog ugovora u kojem su izmijenili odredbe o roku i načinu isplate kupoprodajne cijene te su ugovorili da će kupoprodajna cijena od 180.000,00 eur biti isplaćena u roku dogovorno s prodavateljicom, a nakon što prodavateljica na uredan način preda tuženom N. D. kao kupcu materijalan i zakonit posjed prodanog mu dijela salona sa dijelom atrija i skala te s svim pripadnostima i služnostima (str. 40 spisa). Izmijenjena je i odredba članka 4. Ugovora o prodaji te je ugovoreno da će prodavateljica uvesti tuženog N. D. u posjed prodane mu nekretnine najkasnije do 31. srpnja 2018.

 

13th   Iz Priznanice od 26. listopada 2017. proizlazi da je L. T. P. iznos od 20.000,00 eur (koji joj je isplatio tuženi N. D.) predala „na čuvanje“ tuženom I. D. te joj je taj iznos tuženi I. D. bio dužan vratiti u roku od 48 sati od primitka njenog zahtjeva za povrat tog novca.

 

14th   Iz Priznanice od 22. siječnja 2018. proizlazi da je tuženi N. D. primio od L. T. P. „na čuvanje“ iznos od 180.000,00 eur, a koji joj je isplaćen na ime izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-163/13 od 9. rujna 2015. te se obvezao da joj tako primljeni iznos novca vrati kada stupi u posjed prodane mu nekretnine po Ugovoru o prodaji od 6. listopada 2017.

15th   Iz Priznanice od 3. svibnja 2019. proizlazi da su tuženi N. D. i L. T. P. sporazumno promijenili uvjete povrata iznosa od 180.000,00 eur te je dogovoreno da će tuženi N. D. vratiti deponirani iznos L. T. P., a nakon što ona tuženom N. D. podmiriti parnične i ovršne troškove proizašle iz parničnog postupka vođenog pri Općinskom sudu u Splitu poslovni broj Po-163/13. Utvrđena  je i obveza L. T. P. na predaju u posjed prodane nekretnine prema točki II. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-163/13 od 9. rujna 2015. i Ugovora o prodaji od 6. listopada 2017.

 

16th   Iz Ugovora o ustupu duga sklopljenog 6. kolovoza 2020. proizlazi da je L. T. P. kao ustupiteljica prenijela na tužiteljicu kao primateljicu, svoje potraživanje na isplatu iznosa od 180.000,00 eur po Priznanici od 22. siječnja 2018. te iznosa od 20.000,00 eur po Priznanici od 26. siječnja 2017. U ugovoru je   navedeno i da je L. T. P. u međuvremenu prenijela na tužiteljicu vlasništvo nekretnine koja je bila predmet spora u parničnom postupku koji se vodio pri Općinskom sudu u Splitu pod poslovnim brojem Po-163/2013 te da se dug koji je predmet ustupa odnosi na obvezu izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-163/13 od 9. rujna 2015., a koja obveza je u cijelosti izvršena.

 

17th   Nije sporno da se pri Općinskom sudu u Splitu između tužiteljice, tuženog N. D. i L. T. P. vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-1187/2020, u kojem je tuženi N. D. podnio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetenosti Ugovora o darovanju od 27. siječnja 2014., a temeljem kojeg je L. T. P. darovala tužiteljici nekretninu koju je bila u obvezi prodati prvotuženiku po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-163/13 od 9. rujna 2015.

 

18th   U ovome postupku sporno je dospijeće ustupljenih tražbina.

 

19th   Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da ustupljena tražbina za isplatu iznosa od 180.000,00 eur nije dospjela jer tuženom N. D. nije predan posjed nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženi N. D. uveden u posjed prodane mu nekretnine putem sudskog ovršitelja, a na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-77/18 od 7. veljače 2018. Činjenicu predaje u posjed kako to osnovano navodi žaliteljica, ne spori ni tuženi N. D., međutim isti pogrešno smatra da mu obveza predaje u posjed nije u cijelosti ispunjena, budući da mu je nakon sudske predaje taj posjed, prema njegovim tvrdnjama smetan od strane prodavateljice i treće osobe J. B. (ranije B.). Da je tome i tako, tuženi N. D. kao sadašnji posjednik predmetne nekretnine, može tražiti sudsku zaštitu posjeda prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZVDSP).

 

20th   Međutim, iako je obveza predaje na posjed nekretnine tuženom N. D. kao kupcu ispunjena, obveza tuženog N. D. za isplatu ugovorene kupoprodajne cijene od 180.000,00 eur nije još dospjela.

 

21st    Odredbom čl. 373. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Također, prema čl. 358. st. 1. ZOO-a, u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

 

22nd Dakle, prema Ugovoru o prodaji nekretnine od 6. listopada 2017. kao dvostranoobvezujućem pravnom poslu, osnovna obveza prodavateljice L. T. P. je da tuženom N. D. preda vlasništvo prodane nekretnine, dok je osnovna obveza tuženog N. D. kao kupca isplata ugovorene kupoprodajne cijene. U tijeku postupka tuženi N. D. tvrdi da nije dužan isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu budući da niti L. T. P. kao prodavateljica nije izvršila svoju obvezu prijenos prava vlasništva prodane nekretnine na ime tuženog N. D.

 

22nd1st                   Tako istaknuti prigovor tuženog N. D. je osnovan, međutim ne iz razloga sadržanih u pobijanoj presudi, već iz razloga što prodavateljica L. T. P. nije tuženom N. D. predala vlasništvo prodane nekretnine.

 

22nd2nd                 Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je L. T. P., prije donošenja pravomoćne presude u parničnom postupku poslovni broj Po-163/2013 kod Općinskog suda u Splitu, raspolagala nekretninom koja je bila predmet tog spora, na način da ju je 27. siječnja 2014. darovala tužiteljici. Dakle, iako je postupajući po svojoj obvezi iz pravomoćne Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-163/2013 od 9. rujna 2015., L. T. P. prodala tuženom N. D. nekretninu koja je bila predmet spora te s njim kao kupcem sklopila Ugovor o prodaji od 6. listopada 2017. i izdala mu clausulu intabulandi, navedenim postupanjem ipak nije tuženom N. D. prenijela vlasništvo te nekretnine, budući da u vrijeme sklapanja tog ugovora više nije bila upisana kao vlasnica te nekretnine. Naime, sklapanjem Ugovora o prodaji od 6. listopada 2017. tuženi N. D. je stekao samo naslov za stjecanje prava vlasništva na predmetu kupoprodaje ali nije stekao pravo vlasništva, budući da se pravo vlasništvo na nekretnini temeljem pravnog posla može steći isključivo upisom u zemljišne knjige (čl. 120. ZVDS-a) koji je u konkretnom slučaju izostao, budući da je radnjama prodavateljice prije sklapanja ugovora o prodaji, predmetna nekretnina prenesena u vlasništvo tužiteljice, koja nije ugovorna strana tog pravnog posla.

 

22nd3rd                  Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi dokazanim tvrdnja tuženog N. D. da njegova tražbina za isplatu ugovorene kupoprodajne cijene od 180.000,00 eur nije dospjela budući da ni ustupiteljica tog potraživanja kao prodavateljica nije ispunila obvezu prijenosa prava vlasništva prodane nekretnine na tuženog N. D. kao kupca prema čl. 373. ZOO-a. Suprotno žalbenim navodima, tu obvezu tuženom N. D. može ispuniti samo prodavateljica L. T. P. kao ugovorna strana tog pravnog posla. Zbog navedenoga, kako tražbina na isplatu kupoprodajne cijene po Ugovoru o prodaji od 6. listopada 2017. nije dospjela, ocjena je i ovog suda da tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženog N. D. nije osnovan. Stoga je žalbu tužiteljice u odnosu na tuženog N. D. valjalo odbiti kao neosnovanu i u odnosu na istoga (toč. I. izreke presude) presudu potvrditi.

 

23rd   Međutim, tužbeni zahtjev osnovan je u odnosu na tuženog I. D. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tuženi I. D. je pasivno legitimiran u ovome postupku jer je iznos koji je primio na „čuvanje“ bio dužan vratiti  L. T. P. u roku od 48 sati od njezinog zahtjeva za povrat tog novca. Pri tome nije sporno da taj deponirani iznos novca predstavlja isplaćeni iznos kapare na ime sklapanja Ugovora o prodaji od 6. listopada 2017. Budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiteljica, kao preuzimateljica tog potraživanja, dopisom od 15. rujna 2020. obavijestila tuženog I. D. o učinjenom ustupa te istovremeno postavila zahtjev za ostvarenje svojeg potraživanja na povrat iznosa od 20.000,00 eur, a koji joj tuženi I. D. nije vratio, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 eur zajedno sa zateznim kamatama koja teku od dana podnošenja tužbe u ovom postupku, kao dana dospijeća predmetne obveze, zbog čega je u dijelu zatraženog tijeka zateznih kamata od 9. rujna 2015. do 11. listopada 2020. tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

24th   Obzirom je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Pritom, obzirom da su zahtjevi u tužbi istaknuti u odnosu na različite tuženike, vrijednost predmeta spora određena je prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

24th1st                      Zahtjev tužiteljice pobliže opisan pod toč. I. izreke u cijelosti je odbijen u odnosu na tuženog N. D. te je presuda u tom dijelu potvrđena, pa je tužiteljica pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužiteljica tuženom N. D. dužna nadoknaditi troškove postupka koji se odnose na zastupanje istoga po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje: Odvjetnička tarifa) u ukupnom iznosu od 76.331,25 kuna. Radi se o trošku koji je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora tog dijela zahtjeva (180.000,00 eur / 1.356.210,00 kuna) a prema kome je tuženom N. D. priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1357 bodova, zastupanje na ročištu održanom dana 12. listopada 2021. u visini od 1357 bodova, zastupanje na ročištu od dana 8. ožujka 2022. u visini od 678,50 bodova, zastupanje na ročištu održanom 9. svibnja 2022. u visini od 1357 bodova te na ročištu održanom 8. rujna 2022. u visini od 1357 bodova ili sveukupno 6106,50 bodova uvećano za PDV ili 76.331,25 kuna.

 

24th2nd                   Obzirom da tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom u odnosu na tuženog I. D. (toč. II. izreke), to je isti dužan (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tužiteljici naknaditi troškove postupka koji se odnose na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora tog dijela zahtjeva (20.000,00 eur / 150.680,00 kuna), a prema kom je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, zastupanje na ročištu održanom dana 12. listopada 2021. u  iznosu od 250 bodova, od dana 8. ožujka 2022. u iznosu od 125 bodova, zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2022. u iznosu od 250 bodova te zastupanje na ročištu od 8. rujna 2022. u iznosu od 250 bodova ili sveukupno 1125 bodova uvećano za PDV ili 14.026,50 kuna. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. ožujka 2022. jer nije bio potreban za vođenje parnice.

 

25th   Iz svih gore navedenih razloga, a na temelju odredaba čl. 369. st. 2., čl. 373. toč. 2. te čl. 373.a ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Puli-Pola, 27. studenoga 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

 

              Nataša Babić, v.r.