Poslovni broj: Usž-2494/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat
- Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-83/24-14 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-83/24-14 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja o sudskoj pristojbi, poslovni broj: Us I-83/2024-12 od 22. travnja 2025., kojim je tužiteljici naloženo platiti sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, na rješenje u iznosu od 66,36 eura i žalbu protiv rješenja u iznosu od 66,36 eura, u ukupnom iznosu od 185,81 eura.
2. Tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da se osporeno rješenje ne može ispitati i da se, osim o socijalnim pravima radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na članak 11. stavak 1. točku 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14), Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19. i 144/20.), Statutu Grada Zagreba (,,Službeni glasnik Grada Zagreba, 23/16.) i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Ističe da je u odluci Ustavnog suda RH, poslovni broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe da je Ustavni sud u odluci, broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava RH. Navodi da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, a koje pravo je ostvarila. Smatra da sukladno članku 11. stavku 1. točki 17. ZSP-a ima osnove za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe. U prilog tog stajališta upućuje na objavu odgovora na pitanja Republike Hrvatske, danih od Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru na način da se usvoji prigovor i poništi ranije rješenje o pristojbi i oslobodi je plaćanja sudske pristojbe. Traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž- 695/25-2 od 13. ožujka 2025. odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-83/24 od 9. prosinca 2024., kojim je odbačena tužba tužiteljice.
5. S obzirom na izloženo, što tužiteljica svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, ista je, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, rješenje i žalbu jer je njezina tužba odbačena te je odbijena žalba protiv rješenja o odbačaju tužbe.
6. Pristojbena obveza je određena sukladno članku 22. stavku 1. ZSP-a, kojim je propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu te sukladno odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, 37/23.) i to Tar. br. 29. stavku 1. i stavku 5. i Tar. br. 30. stavku 1. pa Sud nalazi da je pristojbena obveza pravilno utvrđena, a odluka o prigovoru zakonita.
7. U konkretnom slučaju se ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem su predmet odlučivanja prava iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni neko pravo iz područja socijalne skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23., dalje ZSS). Prema članku 3. ZSS-a socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života te poticanje promjena.
8. Status roditelja odgojitelja - novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije vezan ni za kakav socijalni (materijalni) status i predmetna novčana pomoć obračunava se i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, što upućuje na to da se ne radi o socijalnoj naknadi. Okolnost da priznavanjem statusa roditelja odgojitelja korisnik stječe, između ostalog, određena prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, sama za sebe nije dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja tih prava, te da bi s te osnove tužiteljica bila oslobođena plaćanja sudske pristojbe.
9. Polazeći od ocjene da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o socijalnoj skrbi kakvu na umu ima ZSS, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
10. Nije osnovano pozivanje tužiteljice na članak 11. stavak 1. točku 17. ZSP-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata, a pitanja dostavljena od Europskog suda za ljudska prava za stranke u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske (na koje tužiteljica upućuje) ne ukazuju na drukčiji zaključak.
11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, žalbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje te na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.) odbiti zahtjev za trošak sastava žalbe jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku (točka I. i II. izreke).
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
