Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-996/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zdenku Duvnjaku odvjetniku u Trogiru, protiv tužene ĐU, pok. S, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Biuku odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4333/2022-31 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužiteljice i tužene kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 14.342,40 eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 5. ožujka 2025. sve do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, dok se u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan kako za glavnicu za iznos od 57.437,15 eur-a, dakle za iznos preko dosuđenog od 14.342,40 eur-a do zatraženog iznosa od 72.974,77 eur-a ( 71.779,55 -14.342,40 = 57.437,15), tako i za zatražene kamate na svaki zatraženi mjesečni pojedinačni iznos .
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana na ime troška parničnog postupka isplati tuženoj iznos od 6.251,14 eur-a sa zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku od 5. ožujka 2025., sve do isplate, dok se u ostalom zatraženom dijelu, trošak odbija.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja."
2. Žali se tužiteljica i pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Žali se tužena i pobija prvostupanjsku presudu u obvezujućem dijelu, zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
4. Odgovore na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica kao suvlasnica nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ustala tužbom radi isplate naknade zbog nemogućnosti korištenja u naravi obiteljske kuće, za vremensko razdoblje od 1997. do 2010.
7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio, a što je nesporno između stranaka:
- da je tužiteljica bivša supruga pok. NU s kojim je bila u braku od 1979. do 2000. u kojem braku je rođeno dvoje djece,
- da je pravomoćnom odlukom ovog suda u predmetu P-651/07 utvrđeno da je predmetna nekretnina zajedničko vlasništvo tužiteljice i pok. NU, u tom predmetu tužbu je tužiteljica podnijela 19. siječnja 1998., navedena presuda potvrđena je odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gžzp-1030/09 od 10. prosinca 2009.,
- da je predmetna nekretnina suvlasništvo tužiteljice i pok prednika tužene,
- da je tužiteljica stupila u posjed predmetne nekretnine u siječnju 2010.,nakon smrti bivšeg supruga NU na način da su joj djeca MU i TU predali ključeve kuće te je s djecom izvršila diobu spora, na način da ona i danas stanuje na katu predmetne kuće dok se prizemlje kuće iznajmljuje tijekom ljetnih mjeseci te da od 2011. nekretninu u tom dijelu iznajmljuje njezin sin GU tijekom ljetnih mjeseci i ostvaruje zaradu od oko 12.000,00 Eur,
- da su tužena, kao izvanbračna supruga, te MU i GU, kao djeca, pok. NU i tužiteljice, proglašeni njegovim nasljednikom svaki za po 1/3 ostavinske mase, (navedenu činjenicu nespornom prikazale stranke ovog postupka na ročištu u siječnju 2025.),
- da je tužiteljica od tužene kao jednog od nasljednika zatražila navedenu isplatu s osnova korištenja njezinog suvlasničkog dijela, navodeći kako može od koga hoće zahtijevati ispunjenje obveze pozivajući se na odredbu članak 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug,
- da je izvršena adaptacija predmetne kuće nakon čega je objekt dobio zasebne stepenice za kat kuće dok da je prije adaptacije sve funkcionalno bilo isto,
- da se kuća koristi za stanovanje i za najam od 2012.
8. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o neosnovanom korištenju cijele nekretnine od strane tužene i prednika iste.
9. Nepobitno proizlazi iz spisa da je pravomoćnom sudskom odlukom – P- 651/2007 Općinskog suda u Trogiru, utvrđena bračna stečevina između tužiteljice i pok. NU – prednika tužene za po ½ dijela predmetne nekretnine.
10. Iz spisa broj O-17/2011 proizlazi da su nasljednici pok. NU tužena i njegovo dvoje djece (djeca rođena u braku s tužiteljicom) i kako prema odredbi članka 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZN), nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a nepobitno iz spisa proizlazi da su djeca ostavitelja i tužiteljice uveli istu nakon smrti ostavitelja, u posjed (siječanj 2010.), to žalbeni navodi tužene glede suparničara i odgovornosti istih ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja.
11. Naime, kako je navedeno djeca su uvela majku u posjed nekretnine, što potvrđuje i tužena, a tužiteljica potražuje naknadu samo za 1/3 dijela naslijeđenog od strane tužene.
12. Tužiteljica je očito suglasnošću djece uvedena u posjed i očito su se dogovorili o diobi predmetne nekretnine između istih.
13. Na osnovu iskaza svjedoka i stranaka, te provedenog vještačenja, sud prvog stupnja zaključuje:
- da tužiteljica je onemogućena u posjedu nekretnine koja je zajedničko vlasništvo i kao takvo utvrđeno u postupku bračne stečevine s pok. NU, koji joj je priječio pristup nekretnini onemogućujući uživanje njezinih vlasničkih ovlaštenja na odgovarajućem dijelu koji bi iznosilo ½ suvlasničkog dijela nekretnine, u razdoblju od 1997. do 2010., zbog čega je isti bio nesavjestan,a u posjed stana na katu kuće, uvedena je 2010.,
- da pok. NU i tužena postavljajući se kao vlasnici za cijelo predmetne kuće, sklopili su poslovni odnos s izvjesnim DU koji je imao agenciju za iznajmljivanje u Mađarskoj i u tom poslovnom odnosu nije sudjelovala niti je bila pitana za, iako je prednik tužene svjestan od 1998. da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo za cijelo jer je tad saznao za tužbu tužiteljice radi utvrđenja bračne zajednice,
- da pok. prednik tužene dozvolio je i drugim osobama (svjedok Đ) da koriste dio kuće, što je također kompenzirao s radovima na kuću, bez suglasnosti tužiteljice,
- da nakon adaptacije 2005., kuća nije izgubila namjenu stanovanja, niti je površinom bitno odstupila od prvobitne, dakle zadržala je funkcionalnost a od većih radova izvedene su vanjske stepenice kao samostalni prilaz stanu apartmanu na katu
- da prije adapatacije trosobni dvoetažni stan s garažom, nakon adaptacije podijeljen je na tri stana površine do 50 m2, a garaža je postala također stan apartman.
14. Inače, sudsko vještvo je provedeno u skladu s odredbama članka 250. -262. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
15. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je adaptacija bila tijekom 2004., koja je zgotovljena 2005.
16. Vršenje ulaganja u objektu očito nije dovelo do promjena na nekretnini u smislu gubitka prvobitne funkcije, već ista je služila u svrhu povećanja funkcionalnosti objekta.
17. Stoga i ove odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja nisu dovedene u sumnju neargumentiranim žalbenim navodima.
18. Osim navedenog nadalje proizlazi iz spisa, da nepoštenje pok. NU nastavilo se i od strane tužene kao njegove nasljednice. Naime, nakon smrti ABC 2010., tužena nije dozvolila tužiteljici ulazak u posjed svog suvlasničkog dijela iako je znala za postupka pokrenut tužbom radi utvrđenja bračne stečevine. Ipak je u posjed tužiteljica uvedena od svoje djece, dakle drugo dvoje sunasljednika (svaki od po 1/3 dijela od ½ suvlasničkog dijela kuće).
19. Kako je tužena putem svog prednika u spornom razdoblju bila nepošteni posjednik dijela predmetne nekretnine u suvlasništvu tužiteljice, to je ona tužiteljici prema odredbi članka 165. stavak 1. ZVDSP-a dužna naknaditi utvrđenu korist koju je imala od posjedovanja tog dijela nekretnine u razdoblju nepoštenog posjedovanja (koji stav je izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-1081/08 od 18. rujna 2013. i Rev-x-334/2015 od 13.lipnja 2015.).
20. Međutim iz spisa proizlazi da je tužiteljica podneskom od 8. ožujka 2023. uredila tužbeni zahtjev kojim traži od tužene, kao sunasljednice za 1/3 dijela polovine objekta isplatu sa naslova duga ostavitelja – članak 139. ZN-a, čemu se usprotivila tužena (prigovor na preinaku tužbenog zahtjeva) tako da je sud prvog stupnja sudio prema postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe i utvrđuje prema podacima iz Porezne uprave i prema slobodnom sudačkom uvjerenju visinu potraživanja sa naslova utuženja.
21. Kako iz spisa proizlazi postojanje dogovora između tužiteljice i djece, pa je tužiteljici priznat iznos s naslova naknade (najma) za jednosobni stan (45,58 m2) i apartman od 50 m2, to je utvrđeni i dosuđeni iznos opravdan i žalbeni navodi tužiteljice glede odbijajućeg dijela nisu osnovani.
22. Naime, u ovoj pravnoj stvari prosuđuje se prema odredbi 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), i pravilno je sud prvog stupnja u spisu utvrdio da je tužena postala nepoštena posjednica predmetnog dijela nekretnine.
23. Tužiteljica je uvedena u posjed u siječnju 2010., a tužba je podnesena sudu u srpnju 2010., prema tome, tužba je podnesena u zakonskom roku i prigovor zastare nije osnovan.
24. Člankom 165. stavak 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale, kao i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja i vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kada je stvar predana.
25. Stoga prigovor zastare nije osnovan.
26. Žalbeni navodi tužene da je tužiteljica trebala tražiti predaju u posjed ranije nisu osnovani i ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja, jer nije nužno da se tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaja stvari, ako je (su)vlasnik na odgovoran način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
27. Volja i stav tužiteljice za posjedovanjem stvari proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.
28. I ove odlučne činjenice je sud prvog stupnja utvrdio.
29. Žalbeni navodi tužiteljice glede zastare nisu osnovani jer sud prvog stupnja uz pomoć obavijesti Porezne uprave i prema slobodnom sudačkom uvjerenju pravilno utvrđuje da je osnovan zahtjev za vremensko razdoblje od 2007. do 2010., s obzirom na funkcionalnost objekta i rekonstrukciju istoga, te činjenicu da tužiteljica potražuje s ovog naslova samo 1/3 duga od strane tužene.
30. Odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja prihvaća žalbeni sud i upućuje na isto žalitelje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
31. Također su neosnovani i žalbeni navodi glede tijeka zakonske zatezne kamate s obzirom da tužena nije bila u pravnom odnosu sa tužiteljicom i nije znala za visinu naknade, nego tek u predmetnom postupku, pa je prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio tijek kamate – članak 29. ZOO-a.
32. Neosnovani su i žalbeni navodi tužene glede prigovora radi prebijanja jer kako je tužena (i prednik) nepošteni posjednik, to nema pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koji iznos je neargumentirano naveden, a nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke sukladno članku 288.a stavak 6. ZPP-a i članak 299. stavak 2. ZPP-a. Odnosno prigovor radi prebijanja ne postoji ako tužena, kao u konkretnom slučaju, na nesumnjiv način ne istakne i ako određeno ne navede, koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina mora biti kvantitativno određena.
33. Stoga očito u konkretnom slučaju tužena ističe paušalno prigovor radi prebijanja isključivo u slučaju uspjeha tužiteljice u postupku, što zakonski nije opravdano.
34. Stoga kada se sagleda cjelokupna situacija predmeta spora, s obzirom na odredbu članka 366.a stavak 1. ZPP-a i članka 373.b stavak 1. ZPP-a, činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja prihvaća žalbeni sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava koje u konačnici dovodi do jednake odluke o tužbenom zahtjevu, valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane jer ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
35. Odluka o troškovima postupka je u skladu s odredbom članka 154. i 155. stavak 1. ZPP-a, s obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva iz tužbe jer preinačeni tužbeni zahtjev nije predmet postupka, o čemu se izjasnio sud prvog stupnja, a očito zanemaruje žaliteljica u svojoj žalbi.
36. Stoga je i u ovom dijelu odluka suda prvog stupnja zakonita i valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić
