Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-944/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, u Ludbregu, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika Grada Koprivnice, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zrinski trg 10, Koprivnica, zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak, u Koprivnici, radi predaje suposjeda, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, pod poslovnim brojem 9 P-179/2020-18 od 30. rujna 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, pod poslovnim brojem 9 P-179/2020-21 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća, održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Koprivnice kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Tuženik Grad Koprivnica OIB: [osobni identifikacijski broj], Zrinski trg 10, 48000 [adresa], dužan je tužitelju ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predati u nesmetan suposjed dio čkbr. 1319

-stambeno poslovna zgrada na [adresa] sa 485 m2,

-zgrade na [adresa] sa 837 m2,

-dio zgrade na [adresa] sa 31 m2,

-dvorište na [adresa] sa 848 m2,

upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

u naravi dio nekretnine prenamijenjen u parkirni prostor, u površini od 383 m2, označen u skici izmjere kosim crtama crvene boje, a koji parkirni prostor je između građevine gospodarske namjene – spremište, koja se građevina naslanja na sjeverozapadno pročelje druge građevine gospodarske namjene i parkirališnog prostora uz gradsku tržnicu, a prenamijenjeni prostor tuženik je omeđio čeličnim lancem, uzduž s nekretninom koja graniči sa parkirnim prostorom na gradskoj tržnici, s jedne strane, te s druge strane čeličnim lancem koji započinje od ugla građevine gospodarske namjene – spremišta i završava na čeličnom stupu, a gledano s glavne [adresa], tako da ostaje slobodan prostor za ulaz i izlaz vozila s posebnom dozvolom, a prometni znak "za vozila s posebnom dozvolom – ostala vozila premjestit će se o trošku vlasnika" postavljen je desno od opisanog ulaza na parkirni prostor koji počinje završetkom asfaltnog dijela na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k.o.

[adresa], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.117,54 kuna / 2.271,89 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja 30. rujna 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i dosude tuženiku zatraženi troškovi postupka, kao i trošak žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju preda u nesmetani suposjed dio čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što u naravi da predstavlja dio nekretnine prenamijenjen u parkirni prostor, u površini od 383 m2.

6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da pobijana presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- kao suvlasnici nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine ukupno 2201 m2, da su upisani Republika Hrvatska, Grad Koprivnica (tuženik) i ČČ (tužitelj) svaki u 1/3 dijela, a u teretovnici da je zabilježeno pravo nužnog prolaza preko kčbr. [katastarska čestica] do objekata koji da se nalaze u dvorišnom dijelu i da se nadovezuju na objekte, koji da se nalaze na kčbr. [katastarska čestica] za korist „[obrt]“ t.o. [obrt];

- na spornom dijelu predmetne nekretnine, koji da je u naravi parkiralište, da je prometni znak "za vozila s posebnom dozvolom - ostala vozila premjestit će se o trošku vlasnika";

- presudom tog suda pod poslovnim brojem P-1134/07-9 od 30. studenog 2007., koja presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Koprivnici, pod poslovnim brojem Gž-164/08-2 od 4. prosinca 2008., da je izvršeno brisanje upisa prava suvlasništva na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist Tvornice obuće "Sloga" d.d. [adresa] sa 1/10 dijela, Republike Hrvatske sa 4/10 dijela i GČ (prednice tužitelja) sa 5/10 dijela, uz istovremeni upis prava suvlasništva u korist Tvornice obuće "Sloga" d.d., u dijelu koji da je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, Republike Hrvatske u dijelu koji da je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnike i GČ u dijelu koji da je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika;

- rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela tog suda, pod poslovnim brojem Z- 5285/09 (veza Z-4104/05 i Z-5192/07) od 21. prosinca 2009., da je zemljišnoknjižnom odjelu naloženo, da se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretninama suvlasnika tvornice obuće „Sloga“ d.d. [adresa] u 1/10 dijela, Republike Hrvatske u 4/10 dijela i ČČ u 5/10 dijela, izvrši povrat u prijašnje stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja pod poslovnim brojem Z-4104/05 i to na način, da se promijeni izgrađenost na prijašnje stanje, a zatim na temelju prijavnog lista i kopije plana Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Koprivnica od 24. veljače 2005. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvrši promjena izgrađenosti na stanje kč. br. [katastarska čestica] stambeno poslovna zgrada na [adresa] sa 485 m2, zgrade na [adresa] sa 837 m2, dio zgrade na [adresa] sa 31 m2, dvorište na [adresa] sa 848 m2, ukupno 2201 m2;

- rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru, pod poslovnim brojem I-St-33/09-89 od 21. srpnja 2010., u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom „Sloga“ d.d. u stečaju, sud kupcu Gradu Koprivnici da je dosudio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], stambeno poslovna zgrada, zgrade, dio zgrade, dvorište površine 2201 m2, stambeno poslovna zgrada na [adresa] površine 485 m2, zgrade na [adresa] površine 837 m2, dio zgrade na [adresa] sa 31 m2, dvorište na [adresa] sa 848 m2, vlasništvo 1/10 dijela, te da je određen upis prava vlasništva u korist kupca na dosuđenim nekretninama nakon pravomoćnosti rješenja i nakon što kupac uplati iznos kupoprodajne cijene;

- iz zapisnika sastavljenog 11. veljače 2011. u svezi primopredaje nekretnine na kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grad Koprivnica, kao kupac u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom „Sloga“ d.d. u stečaju [adresa], da je stekao vlasništvo u udjelu 1/10 nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], te da su predmet primopredaje bivši skladišni prostori (dva glavna objekta međusobno povezana prigradnjama i čeličnom nadstrešnicom), koje da je koristila „Sloga“ d.d. [adresa];

- iz iskaza svjedoka SČ, zaposlenika tuženika na radnom mjestu pravnika, isti da je sudjelovao u svim postupcima vezano za kupnju predmetne nekretnine za Grad Koprivnicu, koji da je nekretnine stekao kupnjom u stečajnom postupku iza „Sloge“, te da je Grad preuzeo nekretnine i to u naravi više skladišnih prostora, koji da su činili ekonomsku i funkcionalnu cjelinu zajedno sa zemljištem na kojem da su bila izgrađena, a dio skladišta da je bio u lošem stanju, pa da je srušen i nakon rušenja da je dio zemljišta, na kojem da je bio taj dio skladišta, pretvoren u parking prostor za djelatnike Gradske uprave Koprivnica, koji da je ograđen lancem i da je postavljen znak zabrane parkiranja, a tužitelju da nije dozvoljeno parkirati ni zaustavljati se na tom mjestu, te inače, da nije provedeno etažiranje nekretnine, a sporni dio nekretnine da koristi Grad Koprivnica, dok tužitelj i Republika Hrvatska također da koriste određene dijelove nekretnine i to dio zgrade u kojoj da je tužiteljev stan;

- iz iskaza svjedoka NČ, inače stečajnog upravitelja „Sloge“ d.d. [adresa] u vrijeme prodaje i primopredaje predmetne nekretnine Gradu Koprivnici, da je na dražbi prodan suvlasnički dio „Sloge“ d.d. u stečaju na predmetnoj nekretnini i u to vrijeme da nije bilo elaborata o etažiranju i da se nije znalo kome od suvlasnika pripada koji točno određeni dio nekretnine, a u gruntovnom izvatku da je pisao suvlasnički omjer na navedenoj nekretnini, te da je tako i prodano na dražbi, a prema njegovom saznanju, da nije bilo sporazuma suvlasnika o tome koji suvlasnik koristi određeni dio nekretnine, odnosno da nije bilo sporazuma o podjeli posjeda, s tim da je svjedoku poznato da je „Sloga“ koristila samo skladišni prostor, koji da je predan kupcu, a da nije mu poznato što su u naravi koristili drugi suvlasnici, a prilikom primopredaje nekretnine, Gradu Koprivnici da je bilo poznato, da je predmet prodaje suvlasnički dio nekretnine, te da je on kao stečajni upravitelj kupcu predao ključeve skladišta koje da je „Sloga“ koristila, jer da im drugo nije mogao predati, a taj prostor da su mu pokazali radnici „Sloge“, koji da su mu dali ključeve, s tim da je neposredno prije primopredaje skladišni prostor ispražnjen od robe i strojeva, koji da su bili vlasništvo „Sloge“;

- iz iskaza tužitelja, suvlasnički dio predmetne nekretnine da je stekao nasljeđivanjem od pokojne majke GČ, te [adresa] da je suvlasnik u 1/3 dijela predmetne nekretnine, suvlasnik u 1/3 dijela da je bila tužiteljeva majka, a u 1/3 suvlasnik da je bila tvrtka „Sloga“, od koje Grad Koprivnica da je kupio dio nekretnine u stečajnom postupku, te zbog izvedenih radnji od strane tuženika, tužitelj da nema mogućnost pristupa na predmetnu nekretninu, kao niti jednom dijelu šupa i jednom dijelu dvorišta, koje da je do tada nesmetano koristio, te između njega, tuženika i Republike Hrvatske, kao niti između njihovih prednika, nikada da nije izvršena dioba, a sporni dio nekretnine da je oduvijek bio u zajedničkom vlasništvu, odnosno posjedu svih suvlasnika, te do izvršenih radnji od strane tuženika, predmetni dio nekretnine da nitko od suvlasnika nije držao u isključivom posjedu, a njega, kao niti njegovu prednicu, nitko od suvlasnika da nije zvao radi dogovora glede načina korištenja spornog dijela predmetne nekretnine, odnosno da se utvrdi koji dio nekretnine drži pojedini suvlasnik;

- da je bilo pokrenuto više izvanparničnih postupaka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], a nepravomoćnim rješenjem tog suda, pod poslovnim brojem R1-16/18-52 od 30. ožujka 2021., da je riješeno, da se razvrgava suvlasnička zajednica predmetne nekretnine civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi u ovršnom postupku i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima;

- nepravomoćnom presudom toga suda pod poslovnim brojem P-102/19-23 od 14. listopada 2020., da je odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja ŽČ, protiv tuženika Grada Koprivnice, da mu tuženik preda u nesmetani suposjed dio kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen u skici izmjere stalnog sudskog vještaka Geoconsult MTM d.o.o.;

- da nije provedeno geometrijsko razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, te da ne postoji sporazum o podjeli vlasništva i posjeda između suvlasnika, odnosno ne postoji sporazum da je dio nekretnine koji tužitelj da drži u isključivom posjedu njegovo vlasništvo, a dio nekretnine koji u posjedu da drži Grad Koprivnica, da je u vlasništvu tuženika.

12. Kada je na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, da su tužitelj, tuženik i Republika Hrvatska suvlasnici predmetne nekretnine za po 1/3 dijela svaki od njih, te da nije provedeno geometrijsko razvrgnuće suvlasničke zajednice te nekretnine i da ne postoji sporazum o podjeli vlasništva i posjeda između suvlasnika, odnosno da ne postoji sporazum da je dio nekretnine koji tužitelj drži u isključivom posjedu njegovo vlasništvo, kao niti da je dio nekretnine koji u posjedu drži tuženik u njegovom vlasništvu, dakle, da u odnosu na predmetnu nekretninu nije izvršena dioba između sadašnjih suvlasnika, te da je tuženik u posjedu spornog dijela nekretnine i da tužitelju utuženim radnjama onemogućava suposjed tog dijela nekretnine, a sama činjenica da tuženik u naravi drži u posjedu točno određeni dio nekretnine, te da tužitelj drži u posjedu stan, da se ne može smatrati sporazumom suvlasnika o diobi nekretnine, pa kako tuženik da je isključio tužitelja iz suposjeda prijepornog dijela predmetne nekretnine i na taj način ga u bitnom ograničio u izvršavanju faktične vlasti na tom dijelu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je naloženo tuženiku da preda tužitelju u suposjed utuženi dio predmetne nekretnine, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbama članka 42. stavka 1. u svezi članka 46. stavka 1. i članka 161. stavka 1. te članka 162. stavka 1. sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 7 94/17: dalje - ZV).

13. Naime, odredbom članka 42. stavkom 1. ZV-a, propisano je, da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, a člankom 46. stavkom 1. ZV-a, propisano je, da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dok je člankom 161. stavkom 1. ZV-a propisano, da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredbom članka 162.stavkom 1. ZV-a propisano je, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

14. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude naložio tuženiku da tužitelju, kao suvlasniku, preda u nesmetani suposjed utuženi dio predmetne nekretnine, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Žalitelju je suviše za navesti, da iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, kao i rezultata kompletne raspravne građe, ne proizlazi da je među strankama, kao suvlasnicima predmetne nekretnine, provedeno razvrgnuće, odnosno dioba te nekretnine, kao niti što ne proizlazi, da između stranaka postoji sporazum o podjeli vlasništva i posjeda na predmetnoj nekretnini, odnosno, da je cijeli dio nekretnine, koji u posjedu drži tuženik, u njegovom vlasništvu, kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, a čak što više, između stranaka je u tijelu i postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine, u kojem postupku je nepravomoćnim rješenjem odlučeno, da se razvrgava suvlasnička zajednica predmetne nekretnine civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi u ovršnom postupku i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima, pa u navedenim okolnostima, kada među strankama, kao suvlasnicima predmetne nekretnine, nije provedena dioba predmetne nekretnine, kao što među strankama ne postoji niti sporazum o podjeli vlasništva i posjeda na predmetnoj nekretnini, tada je, u tim okolnostima, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da preda tužitelju u suposjed utuženi dio predmetne nekretnine, a koji dio je u nepodijeljenom suvlasništvu stranaka i u odnosu na koji dio nekretnine je tuženik utuženim radnjama isključio tužitelja u suposjedu.

16. Nadalje, tuženiku je i za navesti, da iz iskaza tužitelja danog na ročištu, održanom 22. svibnja 2019. (listovi 128 i 129 spisa), između ostalog, proizlazi, da je između dva skladišta bio dvorišni prostor natkriven nadstrešnicom, a koji dio tuženik da je također pretvorio u parkiralište, dok iz iskaza tužitelja danog na ročištu, održanom 13.svibnja 2021.(stranice od 223 do 226 spisa), između ostalog, proizlazi, da on nije koristio skladišta u svom vlasništvu, ali da se koristio prolazim koji da vodi do istih, a koji prolaz tuženik da je zatvorio, te koristi kao svoje vlasništvo i isto da predstavlja jednu uporabnu cjelinu, a iz stanja spisa predmeta i izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja ne proizlazi, da je tuženik u provedenom postupku sudu dokazao, da je on vlasnik tog dijela predmetne nekretnine (dvorišnog prostor između dva skladišta koji je bio natkriven nadstrešnicom, odnosno, prolaza koji vodi do navedenih skladišta), a na kojem je u konkretnom slučaju, obzirom na zemljišnoknjižni upis, teret dokaza, da je on u vlasništvu utuženog dijela predmetne nekretnine, a koji dio utužene nekretnine, kako to proizlazi iz izvedenog dokaza po provedenom izvidu, nije bio predmet spora u postupku toga suda pod poslovnim brojem P-102/2019.

17. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

18. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, smatrajući da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o meritumu spora, ukazuje neosnovana.

19. Budući, da na izloženi način, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 2. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac