Poslovni broj: Usž-2487/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1123/2024-9 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1123/2024-9 od 29. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-15/24-01/93, URBROJ: 513-04-24-4 od 15. studenog 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/I-410-01/24-01/467, URBROJ: 2170-1-11-04-24-1 od 15. svibnja 2024.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/I-410-01/24-01/467, URBROJ: 2170-1-11-04-24-1 od 15. svibnja 2024. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na kuće za odmor u iznosu od 422,55 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da predmetna nekretnina ne služi drugim suvlasnicima za stanovanje jer imaju na području iste jedinice lokalne uprave stanove za stanovanje. Smatra da množina u članku 25. Zakona o lokalnim porezima znači i jedninu, odnosno da porez na kuću za odmor plaćaju vlasnici samo ako koriste kuću. U tom smislu ističe da je nepravedno da porez na kuću za odmor plaćaju suvlasnici koji ne koriste kuću. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju kao suvlasniku u 4/6 dijela kuće utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor jer se kuća ne koristi za stanovanje.
8. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23. - dalje: ZLP) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u obvezi platiti porez na kuću za odmor čiji je suvlasnik u 4/6 dijela jer se kuća ne koristi za stanovanje, već povremeno odnosno sezonski.
10. Kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud tužitelj zapravo niti ne spori svoju obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor, nego obvezu poreza na kuću za odmor utvrđenu njegovoj djeci koji su suvlasnici predmetne kuće, no njihove obveze nisu predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.
11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
