REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-592/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja HRVATSKE KOMORE FIZIOTERAPEUTA, Ulica Donje Svetice 46c, Zagreb, OIB: 48223065486 i II. tužitelja BL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tinu Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tin Matić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Vlaška 95, protiv tuženika NOVA TV d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 19948656867, zastupana po odvjetnicima OD Buterin & Partneri d.o.o., Masarykova ulica 3, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-35/2024 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-35/2024 od 23. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., [adresa] OIB 75399377119, da tužitelju HRVATSKOJ KOMORI FIZIOTERAPEUTA, Drenčinova 1, Zagreb, OIB 48223065486 isplati iznos od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. svibnja 2018. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelj u nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude suda prvoga stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., [adresa] OIB 75399377119, da tužitelju BL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. svibnja 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelj u nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude suda prvoga stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku NOVA TV d.d., [adresa] OIB 75399377119, da tužitelju BL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. lipnja 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelj u nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude suda prvoga stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR (slovima: pettisućaeura) u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjetstopedeseteura)."

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke žalbu izjavljuju tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Na žalbu tužitelja odgovorila je tužena, u odgovoru je porekla žalbene navode te predložila odbijanje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete do koje je došlo slijedom činjenice što je tuženik, kao nakladnik, u sklopu emisije Provjereno, na Internet portalu www.dnevnik.hr i u sklopu Internet stranice www.facebook.com na stranici DNEVNIK HR objavio neistinite navode koje su dovele do povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja.

7. Suprotno žalbenim prigovorima donoseći pobijanu presudu i u pobijanom postupku koji je istoj prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki. Također nisu počinjene niti druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da je tuženik nakladnik tv programa NOVA TV i Internet portala DNEVNIK HR te da je na istima objavljen sadržaj koji tužitelju opisuju u tužbama Pn-103/18 i Pn-117/2018, a koje informacije su netočne i vrijeđaju čast i ugled tužitelja, a koje su pak rješenjem toga suda od 7.12.2018. pripojene predmetnom spisu koji se vodi pod poslovnim brojem Pn-148/19 (ranije Pn-102/2018);

- jesu li sadržaji o tužiteljima istiniti, provjereni i izneseni u javnom interesu i osnivaju li se na autoriziranim izjavama sugovornika te predstavljaju li dozvoljene vrijednosne sudove, dakle, sporno je postoji li ekskulpacijski razlog zbog kojeg tuženik ne bi bio obavezan naknaditi tužiteljima eventualnu nastalu neimovinsku štetu, odnosno posljedično tome sporno je je li navedenim postupanjem tuženika tužiteljima nastala šteta. Također, sporno je jesu li tužitelji prije podnošenja predmetne tužbe podnijeli valjan zahtjev za objavom ispravka netočnih informacija u smislu odredbe članka 22. Zakona o medijima (NN broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 – dalje ZM), budući su se tužitelji sa svojim zahtjevima za ispravak obratili i glavnom uredniku i nakladniku.

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice, koje žalbenim prigovorima tužitelja nisu dovedene u sumnju:

- da su se tužitelji obratili tuženiku radi ispravka pogrešnih informacija pa da su ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe u smislu odredbe članka 22. ZM-a;

- da su prema tvrdnji tužitelja u emisiji Provjereno emitirane 1.3.2018. kao i u natpisu

objavljenom

na

(internetskom)

portalu

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/šefica objavljene netočne informacije pod naslovom "šefica komore fizioterapeuta ne želi otkriti plaću, a Provjerenom poručila: "vi niste normalni, zabranjujem vam da mi se obraćate" su iznesene sljedeće neistinite i štetne informacije za tužitelje:

- da je neistinito iznijeta tvrdnja u najavi ML : „Sve plaće javnih dužnosnika su javne, sve osim jedne, predsjednica Hrvatske komore fizioterapeuta svoju krije.“

Zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika, i glavi I. članku 1. (NN 93/16) pozicija predsjednika komore (dakle, općenito govoreći o komorama) nije propisana kao „dužnosnik*4 u smislu ovog Zakona, a konkretno predsjednica Hrvatske komore fizioterapeuta, kao ni predsjednici svih ostalih komora kao tijela s javnim ovlastima u RH, baš kao ni komore kao pravne osobe, ne nalaze se na popisu odnosno registru dužnosnika koje bi analogno tome odgovarali navedenom da bi i njihova plaća bila objavljena u registru dužnosnika;

- da je neistinita izjava „Idući je prilog je najbolji primjer kako postoje države u državi, ljudi na funkcijama kojima ne mogu ništa ni sudovi ni institucije. Predsjednica komore fizioterapeuta iako vrši javnu dužnost ne želi otkriti svoju plaću ne mogu je na to prisiliti ni sud niti povjerenica za informiranje ali nije to jedina presuda koju predsjednica Komore ignorira na upit naše novinarke odgovorila joj je kako nije normalna i da zabranjuje da joj se više obraća. Kako je moguća takva samovolja jedne žene istražila je IL.“;

- da komora uredno posluje sukladno svim pozitivnim propisima u RH, surađuje u partnerskom odnosu s Ministarstvom zdravstva, HZZO-om i svim ostalim vladinim i nevladinim institucijama a naročito s partnerskim Komorama u zdravstvu. Niti jedan sud u RH, da nije izrekom presude naložio predsjednici Komore da treba objaviti javno svoju plaću. Na vaš upit smo vam 27. 02. 2018. odgovorili da ne posjedujemo informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informaciji o onom dijelu plaće i u onom obliku koju je zatražio G.C. i Povjerenica za informiranje te stoga istu nismo mogli ni dostaviti a s obzirom daje prekršajni postupak u tijeku koji je pokrenula Povjerenica za informiranje nije primjereno da se o istome daju izjave u medijima kako se ne bi utjecalo na neovisnost suda te će te biti obaviješteni sa naše strane o ovom pitanju nakon pravomoćne sudske odluke Prekršajnog suda;

- Izjava ŠL : „Mi imamo situaciju da 7 ljudi bira predsjednika Komore a mi koji smo članovi Komore ne znamo ni tko se kandidirao niti u tom trenutku nismo znali tko bira i na koji način bira i ni po kojem kriteriju biraju predsjednika. je u potpunosti neistinita jer Predsjednika bira Povjerenstvo za izbor i imenovanje a potvrđuje Skupština Komore, popis svih članova Tijela Komore se nalaze na web stranici Komore;

- Izjava IL:

„Kao zmija noge krije Komora fizioterapeuta i broj zaposlenika, krije njihove plaće i tako već godinamari- je netočna i neistinita jer broj zaposlenika ste dobili na upit te ga nismo sakrili, te ukupan trošak na plaće u zadnje tri godine ( mada je to javni podatak), a za plaće zaposlenika uopće niste postavili upit te takva tvrdnja ničim nije potkrijepljena neovisno što su plaće zaposlenika osobni podatak sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka i članku 29. Zakona o radu;

- da je neistinito nadalje navedeno: „Zvali smo onda u ponedjeljak rano ujutro. Nitko se nije javljao. Rade od podne i to samo nekoliko satiri - Radno vrijeme Hrvatske komore fizioterapeuta usklađeno je za zakonskim propisima, a navedena retorika odnosi se isključivo za rad sa strankama, obzirom da svaka komora pa i državne institucije imaju određeno vrijeme rada sa strankama i telefonskim upitima;

- Izjava ŠL:, Ako je javna plaća predsjednice Republike ili saborskih zastupnika tako bi isto trebala biti javna plaća predsjednika komore fiozioterapeuta. tu informaciju članovi ne mogu znati, postavlja se pitanje u što se troše stotine tisuća kuna koje su u financijskom izvješću prikazane kao trošak plaće zaposlenika.";

- da komora neće imati ništa protiv ako Sabor RH donese zakonsku odredbu daje predsjednik Komore državni dužnosnik, onda će plaća predsjednika Komore biti zakonski objavljena u registru dužnosnika a koji je ujedno i javan registar te će istu informaciju Komora konstantno morati imati na raspolaganju, a o pitanjima načina vođenja poslovanja Komore odlučuju odgovarajuća Tijela Komore sukladno Statutu Komore i sve je transparentno objavljeno na web stranici Komore, dok nadzornu funkciju vrši Nadzorni odbor, a svaki član komore ima pravo predlagati Tijelima Komore način boljeg unapređenja rada i poslovanja Komore ali ne preko medija nego neposredno'preko Tijela Komore. U ovom slučaju B nije niti jednom predložio prijedlog izmjena rada Komore osim u jednom slučaju kad je zatražio da se promijeni Statut Komore na način da dva člana Udruge fizioterapeut u kući (čiji je on predsjednik Udruge) dobiju automatizmom pravo da budu članovi Vijeća Komore bez da sudjeluju u statutarnom izbornom postupku. Skupština Komore je to jednoglasno odbila jer postoje i druge udruge fizioterapeuta koje okupljaju interesne sfere pojedinih područja u fizioterapiji i nema razloga da jedna interesna skupina fizioterapeuta ima povlaštena prava. Naš pozitivan financijski izvještaj svakako se temelji na ekonomskim uštedama, a sve u cilju da Komora kupi poslovni prostor;

- Izjava IL: „Žali se B povjereniku za informiranje koji nalaže da se informacija dostavi. Komora se žali, sve se prebacuje na upravni sud. Sud potvrđuje da se informacija o plaći predsjednika Komore mora dostaviti, ali sudska presuda se ignorira u Komori isto kao i Prekršajni postupak koji je Povjerenica pokrenula. nije istina da se sudska presuda ignorira jer sudski postupak pred prekršajnim sudom nije okončan i nije primjereno komentirati nedovršene sudske postupke, zato postoje sudovi od nekoliko stupnjeva. I Hrvatska odvjetnička komora (HOK) osudila je bilo kakvo komentiranje nepravomoćnih sudskih odluka naglašavajući da se ono može tumačiti kao pritisak na rad suda koji mora donijeti konačnu odluku te je u suprotnosti s Ustavom. HOK nadalje naglašava da nitko, pa tako ni izvršna i zakonodavna vlast, kao ni odvjetnici, ne bi trebali u javnosti komentirati nepravomoćne sudske odluke pa stoga niti Povjerenica za informiranje;

- Izjava Povjerenice za informiranje:,, Jedan prekršajni postupak je nažalost propao je gospođa nije htjela potpisati optužni prijedlog na neki način taj potpis je trebao jamčiti da je ona vidjela optužni prijedlog, mi zapravo sudu nismo mogli dokazati da je ona s tim upoznata. Svi relevantni akteri su uključeno osim što još uvijek nije riješeno. Da jedna osoba može zapravo provoditi samovolju. “ - je neistinita i difamirajuća pa makar nažalost je iznijeta od osobe koja ne bi smjela iznositi neistine i komentirati sudske postupke u tijeku. Predsjednica Komore je potpisala dostavljeni optužni prijedlog i dostavila Povjerenici a za što i posjedujemo dokaz o urudžbiranju u pisarnici gospođe Povjerenice. Nije istina da Predsjednica Komore provodi samovolju, jer Predsjednica komore sukladno članku 29. stavku 1. točki 2. Statuta Komore izvršava Zaključke i Odluke Vijeća Komore i u spisu predmeta kod gospođe Povjerenice se nalaze uruđžbirani dokumenti po kojima Predsjednica izvršava odluku Vijeća Komore te stoga je Povjerenica upoznata da Predsjednica Komore ne donosi samovoljno odluke koje nisu u njezinoj nadležnosti, ali s obzirom da je sudski postupak kod prekršajnog suda u tijeku nije primjereno komentirati o istome pa molimo i gospođu Povjerenicu da se drži istih pravila;

- Izjava IL: „Svu apsurdnost sustava itekako je na svojoj koži osjetila UL. iz [adresa] ona naime od Komore ne može dobiti licencu potrebnu za samostalni rad iako ima završen specijalistički diplomski studij fizioterapije, završen pripravnički staž Minis. zdravstva. " -je neistinita i netočna, naime kada novinar izvještava o temama o kojima postoje različita relevantna stajališta, a posebice kada se iznose optužujući navodi, novinar bi trebao nastojati sva ta stajališta predstaviti javnosti. Komora je dostavila autorizirani odgovor na ovaj upit ali novinarka IL nije predstavila isti odgovor. Naime BLL nema uvjete za dobivanje licence za fizioterapeuta sukladno Zakonu o fizioterapeutskoj djelatnosti. Zanimanje stečeno nakon završetka specijalističkog diplomskog studija fizioterapije nije propisano zakonom te Komora nema zakonske osnove UL izdati licencu za rad. Isto seje očitovalo i Zdravstveno veleučilište koje je izdalo diplomu BLL da ista nema kompetencije kvalificiranog fizioterapeuta. Sve odgovore ste dobili u autoriziranom obliku ali ih niste objavili;

- Izjava ČL:,. Komora osporava to što je M. cio diplome došla tako što je prvo završila radnu terapiju potom je položila razlikovne predmete potrebne za upis diplomskog studija fizioterapije. Takav oblik studiranja omogućuje 2009. -Zdravstveno veleučilište, u Zagrebu i u njemu ništa sporno ne vidi ni Upravni sud gdje je i ovaj slučaj završio. “ - nisu točne informacije koje je interpretirala ĐL s obzirom da se pretpostavlja da u autoriziranom odgovoru je mogla iščitati da Komora isključivo utvrđuje da li podnositelj zahtjeva ispunjava kumulativno uvjete za dobivanje licence sukladno članku 7. i 8. i 14. Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti.NN 120/08, a to su diploma za prvostupnika fizioterapeuta, odrađen pripravnički staž i položen stručni ispit za prvostupnika fizioterapije. Od sva tri nabrojena uvjeta BLL ne ispunjava niti jedan. Nije istina daje za Upravni sud ovaj slučaj završio jer sudski postupak je još u tijeku i ne postoji pravomoćna presuda. Diplomanti specijalističkog studija fizioterapije nisu propisani Zakonom o fizioterapeutskoj djelatnosti kao posebno zanimanje te ne postoji zakonska osnova za izdavanje licence za fizioterapeuta;

- da komora nema ovlasti zbrajati razlikovne predmete i utvrđivati da li diplomant specijalističkog studija fizioterapije ima kompetencije fizioterapeuta, a Zdravstveno veleučilište ( u daljnjem tekstu ZVU) koje im je izdalo diplomu seje očitovalo pisanim putem i Komori i Ministarstvu znanosti da radni terapeuti koji su završili dvogodišnji specijalistički studij fizioterapije nemaju kompetencije kvalificiranog fizioterapeuta, odnosno prvostupnika fizioterapije i upućeni su od strane ZVU-a da uđu u postupak dobivanja diplome za kvalificiranog fizioterapeuta ali neki su pokrenuli taj postupak a neki nisu ( u prilogu vam dostavljamo dva poslovna dokumenta Zdravstvenog veleučilišta i to od 25. 05. 2014 i 26. 06. 2014. koji to potvrđuju ). Ukoliko BLL dostavi Komori diplomu za prvostupnika fizioterapije od Zdravstvenog veleučilišta i polože stručni ispit za prvostupnika fizioterapije a kako to nalaže Pravilnik o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika onda će joj Komora izdati i licencu za prvostupnika fizioterapeuta. U ovim slučajevima se radi gdje seje ZVU očitovao da isti polaznici specijalističkog studija fizioterapije nemaju kompetencije prvostupnika fizioterapije i da im nemogu izdati diplomu prvostupnika fizioterapije;

- da primjera radi Hrvatska psihološka komora izdaje licencu isključivo za psihologe mada ostali studijski programi poput pedagogije, sociologije, filozofije te ostalih humanističkih i društvenih znanosti mogu pohađati neki od specijalističkih programa u okviru psihologije ali završeni program nadograđuje samo postojeće kompetencije njihove temeljne profesije a ni u kom slučaju ne osigurava zvanje, kompetencije i sva ostala zakonom propisana prava koja se stječu studijskim programom predviđenim za psihologe za dobivanje licence od Hrvatske psihološke komore;

- Izjava IL: „Da muke UL. nisu jedine potvrđuje on-line anketa koju smo napravili. Nevjerovatan je odaziv na ovu on-line anketu koju smo pokrenuli kako bismo što bolje doznali što se zbiva unutar Komore. Dobili smo u roku od dva dana stotine odgovora. Trebat će nam nekoliko dana samo da iščitamo. Rezultati su nas zaista zatekli. Pokazuju veliko nezadovoljstvo fizioterapeuta radom Komore.“;

- da takozvana analiza ankete „Samo ih novac zanima - Neljubazni - Nisu ažurni - Ne pomažu više odmažu - Uhljebi" itd. je u odnosu na način kako ste proveli anketu u roku od 24 sata bez da ste osigurali kontrolu pristupa anketi ciljane skupine je difamirajući za Komoru;

- Izjava IL: „ U neobično ponašanje predsjednice i sami smo se uvjerili. Pokušala je srušiti anketu koju smo napravili kako bismo što bolje doznali mišljenje fizioterapeuta. Prijetila je tužbama, evo jedne njezine reakcije na molbu da i u Komori ispuni anketu: Vi niste normalni niti profesionalni, zabranjujem Vam da mi se više obraćate. „ - nije istina daje predsjednica komore pokušala srušiti anketu, predsjednica je predložila da se anketa napravi na kvalitetan način s obzirom da se za 24 sata ne može kvalitetno ista napraviti a k tome bez kontrole pristupa ciljanoj skupini i nije prijetila nego istakla da svakako, ukoliko se ova anketa ili izjave u emisiji budu koristile da se našteti ugledu Komore sigurno ćemo pokrenuti sve postupke u zaštitu ugleda Komore;

- Izjava ŠL: „Dosada sve što smo probali napraviti je rezultiralo tako da su došla neka nova rješenja, neke nove presude po kojima se za sad nije ništa dogodilo. Nitko u komori fizioterapeuta, za sada, koliko ja znam zbog ovih stvari nije kažnjen. “ -- ovo su netočne tvrdnje B, poglavito što govori u množini. Činjenica je daje ŠL pokrenuo neke upravne i sudske postupke protiv Komore, neke su mu odbačene, a neke su u tijeku o kojima ne možemo komentirati, dok ŠL je iste komentirao u javnosti i iznosio neistine o istim postupcima te je Komora protiv njega pokrenula privatnu tužbu za klevetu. Nadalje B je također dobio odgovarajuće Rješenje od Ministarstva zdravstva i nije postupio po istome nego je pokrenuo tužbu protiv Ministarstva zdravstva, prvostupanjski sud je dosudio u njegovu korist, ali to nije pravomoćna presuda jer se je po istoj presudi žalilo Visokom upravnom sudu Ministarstvo zdravstva i Hrvatska komora fizioterapeuta kao zainteresirana stranka, ali o nepravomoćnim presudama se ne komentira;

- da na poveznici ove emisije stoji i članak na portalu https://dnevnik.hr/viiesti/hrvatska/sefica-komore-fizioterapeuta-ne-zeli-otkriti-placu-a- provierenom-porucila-vi-niste-normalni-zabraniuiem-vam-da-nii-se-obracate— 508566.html) gdje se nekoliko puta spominje osobno ime predsjednice Komore a što je osobni podatak;

- da je pregledom sadržaja spornih novinskih članaka i objava te uvidom u sporni video sadržaj utvrđeno da su gore izneseni navodi izneseni u javnom interesu;

- da je sukladno članku 22. stavak 3. Zakona o fizioterapeutskom djelatnosti (NN 120/08-dalje ZFD) prvo tužitelj reguliran kao samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima;

- da je drugotužiteljica kao njegov predsjednik odgovorna osoba prvostužitelja te da su sporne medijske objave iznesene u vezi s radom tužitelja u okviru njegovih javnih ovlasti pa da su stoga učinjeni u javnom interesu;

- da se prigovor tužitelja u bitnom svodi kako su predmetni navodi nepovoljno cijeni način na koji tužitelji vrše svoje javne ovlasti pa da isti nisu u javnom interesu, što po ocjeni suda nije od važnosti za ocjenu postojanja javnog interesa nego za eventualnu odgovornost tuženika za štetu koja je potencionalno nastala tužiteljima.

10. Analizirajući detaljno iskaze preslušanih svjedoka, odnosno stranaka te ocjenjujući pregledane članke te video sadržaje, prvostupanjski sud zaključuje kako ne postoji odgovornost tuženika za štetu prema odredbama ZM-a. Naime, odredbom čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a predviđen je ekskulpacijski razlog za kojeg kumulativno moraju biti ispunjeni propisani uvjeti, odnosno da je objavljena informacija utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Iz svih izvedenih dokaza, kako iskaza svjedoka, tako i iz pregledanih video-sadržaja i objava prvenstveno proizlazi da su sporni navodi tuženika bili izneseni u javnom interesu jer se odnose na pitanje rada tijela s javnim ovlastima, a kako je ranije detaljno obrazloženo. Nadalje, da je razvidno da je tuženik prije objave spornih priloga izvršio sve potrebne mjere radi provjere točnosti činjenica na kojima se temelje, a koje su obuhvaćale kontaktiranje tužitelja, razgovor s članovima Komore, provedbu ankete, kontaktiranje ministarstva, sudova i ZVU-a radi očitovanja i vršenje uvida u presude, pravilnike i druge relevantne isprave, a sve kako je prethodno obrazloženo. Konačno, iz provedenog dokaznog postupka da jasno proizlazi da je tuženik provedbom mjera provjere točnosti dobivenih informacija i objavom istih u javnom interesu postupao u dobroj vjeri pa su kumulativno ispunjeni svi uvjeti za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu prema čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM.

11. Iz izloženog i utvrđenog činjeničnog supstrata prvostupanjski sud ne nalazi da je tuženik dužan naknaditi štetu tužiteljima pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke.

12. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a.

13. Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća kao ispravne i ovaj žalbeni sud.

14. Po shvaćanju ovog suda pravilno je sud, nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Naime, predmet spora bilo je potrebno raspraviti ponajprije u smislu relevantnih odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja je preuzeta zakonom o njezinom potvrđivanju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak; dalje: Konvencija), ali i primjenom relevantnih odredaba Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97 - 8/98 pročišćeni tekst, 113/00 - 124/00pročišćeni tekst, 28/01 - 41/01 pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10 - 85/10 pročišćeni tekst; dalje: Ustav) kao i Zakona o medijima.

15.1. Odredbom čl. 35. Ustava propisano je kako se svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

15.2. Odredbom čl. 38. Ustava jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa …Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji…"

15.3. Člankom 8. Konvencije - Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, propisano je kako" (1) Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, ...(2) Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi … zaštite prava i sloboda drugih."

15.4. Člankom 10. Konvencije – Sloboda izražavanja, propisano je "(1) Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. (...) (2) Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni ..radi zaštite ugleda ili prava drugih”.

15.5. Člankom 21. st. 2. i 3. ZM propisano je da je šteta među ostalim i nanošenje drugome duševnog bola i / ili straha, a da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako tim zakonom nije drugačije propisano.

15.6. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO) je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Člankom 19. st. 2. ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Člankom 1100. st. 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti, sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

15.7. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugom štetu dužan ju je naknaditi. U stavku 4. istog članka, između ostalog, propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. U odredbi čl. 22. st. 1. istog Zakona je pak propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

15.8. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

16. U konkretnom slučaju valjalo je ispitati pravičnu ravnotežu koja se mora ispostaviti između prava tuženika na slobodu izražavanja zajamčenog člankom 38. Ustava te člankom 10. Konvencije i prava tužitelja na poštovanje privatnog života zajamčenog člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (predmeti Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu:

ESLJP/ Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.). Ta su načela od posebne važnosti što se tiče tiska, s obzirom na njegovu ulogu u demokratskom društvu. Iako tisak ne smije prelaziti određene granice, osobito u pogledu zaštite ugleda i prava drugih, njegova je dužnost ipak - na način u skladu sa svojim obvezama i odgovornostima - prenositi informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Ne samo da tisak ima zadatak prenijeti takve informacije i ideje, već ih javnost također ima pravo primiti (predmeti ESLJP-a Axel Springer AG protiv Njemačke, [Vv] br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012., § 79., Von Hannover protiv Njemačke, (br. 2) [Vv] br. 40660/08 i 60641/08, presuda od 7. veljače 2012.; § 102.).

16.1. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usporedi s CL Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usporedi s Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).

16.2. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usporedi s Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

17. Posebno u odnosu na opširne žalbene navode tužitelja u kojima se ponavljaju oni prigovori i tvrdnje koje su iznesene u tijeku prvostupanjskog postupka, a koje je prvostupanjski sud valjano otklonio je navesti da je sukladno odredbi članka 21. stavak 3. ZM-a jasno propisano da se za utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete, u konkretnom slučaju povrede prava osobnosti u smislu nematerijalne štete, primjenjuju propisi o obveznim odnosima.

18. Povrh toga odredbom članka 22. stavak 1. ZM-a je propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno propisima obveznog prava. S obzirom na izneseno jasnim proizlazi da odgovornost za štetu podliježe tužiteljevoj obvezi da dokaže ispunjenje općih pretpostavki za odgovornost za štetu (postojanje štetne radnje, protupravnost štetne radnje, šteta te u konačnici uzročna veza između štete i štetne radnje.

19. Nadalje, sukladno odredbama ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, pri čemu će osobito voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straga te cilju kojem služi ta naknada.

20. S obzirom na rezultate provedenih dokaza, zaključiti je da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da, u konkretnom slučaju, nedostaje jedan od elemenata odgovornosti za štetu – sama šteta, slijedom čega ne može niti postojati odgovornost za štetu niti obveza naknade iste.

21. Dakle, nije nastala šteta koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade kako je to propisano odredbom članka 1100. ZOO-a.

22. U odnosu na navode tužitelja da sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije dao ocjenu izvedenih dokaza, a poglavito ocjenu cjelokupnog iskaza drugotužiteljice, odgovoriti je da su takvi navodi u cijelosti neutemeljeni.

23. Naime, sud prvog stupnja podrobno je ocijenio relevantne dokaze u ovom postupku, a osobito relevantne dijelove iskaza drugotužiteljice te je u odnosu na svaki od tih dijelova argumentirano iznio zaključak o tome zašto pojedini iskaz odnosno dio iskaza smatra neuvjerljivim ili nelogičnim.

24. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude sud je detaljno i okolnosno iznio razloge zbog kojih ne smatra uvjerljivima niti životno prihvatljivim dio iskaza u kojima drugotužiteljica ukazuje da je nezadovoljstvo pacijenata u Stubičkim Toplicama povezano s emisijom Provjereno, da su joj se obraćali ljudi na ulici te da je incident na Murteru također u vezi s spomenutom emisijom.

25. Radi iznesenog, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka koja je pravilno i zakonito donesena.

U Splitu, 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić