Poslovni broj: Usž-2304/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat - Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirjana Oredić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ravnatelja Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi upućivanja na liječenje u inozemstvo, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-329/2024-10 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika izjavljena protiv točki I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-329/2024-10 od 25. ožujka 2025.

II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-329/2024-10 od 25. ožujka 2025. i odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ravnatelja Direkcije, KLASA: UP/II- 504-03/23-01/111, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 10. siječnja 2024., točkom II. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/I-504-03/23-01/912, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 1. prosinca 2023. te je točkom III. izreke predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

2. Točkom IV. izreke navedene presude nalaženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura s uključenim PDV-om u roku 60 dana od dostave odluke o troškovima upravnog spora, zajedno sa zateznom kamatom ako tuženik ne nadoknadi troškove u ostavljenom roku, a koje teku od dana donošenja odluke do isplate.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. prosinca 2023., kojim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja za upućivanje na liječenje u inozemstvo na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

4. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan stav da tužitelj ima pravo na naknadu troškova liječenja nastalih u inozemstvu jer je pozitivnim pravnim propisima propisan postupak upućivanja osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo i liječnik specijalist je osoba koja navedeno upućivanje predlaže u konkretnim inozemnim zdravstvenim ustanovama. Ističe da tužitelj u skladu sa zaključkom prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. studenoga 2023. nije dostavio obvezan prijedlog specijalista abdominalne kirurgije za upućivanje na liječenje u inozemstvo zbog čega se upravni postupak nije mogao niti provesti prema važećim propisima. Iz navedenog razloga ukazuje na promašenost pasivne legitimacije u ovome sporu. Ujedno ističe da se u konkretnom slučaju radi o upućivanju na liječenje u inozemstvo, a ne o planiranom liječenju, kako to smatra sud, i kako je propisano člankom 7. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“, 160/13., 11/15., 16/15., 113/16. i 34/18.). Ukazuje i na članak 34. točku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) kojim je propisano da se osiguranim osobama u okviru prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan propisima Europske unije, Direktivom 2011/24/EU, međunarodnim ugovorom, ovim Zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, kao i za razliku za povećane troškove liječenja koji su posljedica osobne želje osigurane osobe zbog njezina vjerskog, drugog uvjerenja ili bilo kojeg drugog razloga, a koje predstavlja liječenje izvan utvrđenog standarda prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koji se osigurava svim osiguranim osobama pod jednakim uvjetima. Smatra da, čak i da su ispunjene pretpostavke za provedbu upravnog postupka, odnosno da je tužitelj dostavio uredno ispunjenu i od specijalista abdominalne kirurgije potpisanu tiskanicu, ne bi bili ispunjeni uvjeti za odobrenje upućivanja na liječenje u inozemstvo jer je odluka tužitelja da ne prihvaća standardno liječenje utemeljena na činjenici da ne želi primiti krv. Predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar, podredno da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i u odnosu na dosuđene troškove upravnog spora.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio nacionalne i nadnacionalne pravne izvore. Smatra da je pobijana presuda u skladu s direktivama Europske unije, na koje se pozvao u tužbi, praksom Europskog suda za ljudska prava i temeljnim načelima konvencijskog prava. Navodi da je upoznao prvostupanjsko javnopravno tijelo s činjenicom da se u konkretnom slučaju radi o potrebi liječenja koje se ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u drugim državama članicama Europske unije. Ističe da iz dokaza koji prileže spisu proizlazi da su ugovorne zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj utvrdile da ne mogu uspješno provesti liječenje bez upotrebe krvi, dok je to moguće učiniti u najmanje druge dvije države članice Europske unije. Smatra da nemogućnost popunjavanja tiskanice tuženika ne može biti procesna smetnja meritornom odlučivanju o njegovom legitimnom pravu, a tuženik je postupajući strogo formalno prekršio načelo zabrane pretjeranog formalizma. Navode o povećanim troškovima liječenja zbog vjerskog uvjerenja smatra neosnovanima jer je tijekom cijelog postupka tvrdio da traži upućivanje na liječenje u inozemstvo pod istim uvjetima kao i ostali osiguranici tuženika. Ponavljajući u cijelosti navode iz upravnog spora, smatra da je prvostupanjski sud spriječio zlouporabu zakonskih i podzakonskih propisa pravilnom primjenom ustavnih i konvencijskih načela. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba protiv točki I., II. i III. izreke presude nije dopuštena.

7. Žalba protiv točke IV. izreke presude je osnovana.

8. Ovaj Sud, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je pobijana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

9. Tuženik u žalbi navodi da istu podnosi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-329/2024-10 od 25. ožujka 2025., te da se žalbom pobija presuda u cijelosti.

10. Slijedom toga, a imajući na umu članak 134. stavak 1. ZUS-a, najprije valja reći da žalba protiv točki I., II. i III. izreke navedene presude nije dopuštena.

11. Člankom 127. ZUS-a propisano je da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku (stavak 1.), dok je iznimno od stavka 1. ovoga članka, žalba je dopuštena protiv presude kojom je predmet prvi put vraćen na ponovni postupak ako je u obrazloženju presude naloženo donošenje sadržajno određene odluke (stavak 2.).

12. Prvostupanjski sud je točkom I. izreke presude poništio osporeno rješenje tuženika od 10. siječnja 2024, točkom II. izreke poništio je osporeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. prosinca 2023. te je točkom III. izreke vratio tom javnopravnom tijelu predmet na ponovni postupak i odlučivanje.

13. S obzirom na to da je, prema podacima spisa, predmet prvi put vraćen na ponovni postupak i prvostupanjskom javnopravnom tijelu nije naloženo donošenje sadržajno određene odluke, već da samostalno otkloni formalne nedostatke tiskanice za upućivanje na liječenje u inozemstvo ili da istu smatra pravilno ispunjenom te da nastavi postupak pribavljanjem nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva, to, u skladu s naprijed citiranim člankom 127. stavkom 1. ZUS-a, žalba nije dopuštena.

14. Okolnost što je u presudi prvostupanjskog suda dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, odnosno o pravu na podnošenje žalbe i u odnosu na točke I., II. i III. izreke presude, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke ovog Suda.

15. U skladu s člankom 133. stavkom 1. ZUS-a, Visoki upravni sud će rješenjem odbaciti nepravodobnu, nedopuštenu ili žalbu koju je izjavila neovlaštena osoba u roku od 15 dana od dana njezina primitka.

16. Stoga žalbeni razlozi koji se odnose na meritum ove upravne stvari, odnosno na točke I., II. i III. izreke presude, nisu uzeti u razmatranje zbog nedopuštenosti žalbe.

17. U odnosu na točku IV. izreke presude prvostupanjskog suda, protiv koje je žalba dopuštena (članak 148. stavak 5. ZUS-a), ističe se da je člankom 148. ZUS-a propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na zahtjev stranke (stavak 1.), da je stranka dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.), a koji zahtjev za naknadu troškova je stranka dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave, osim ako je odluka donesena bez rasprave, tada je stranka dužna zahtjev postaviti u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je spor okončan (stavak 3.).

18. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u petitu tužbe zatražio da se „tuženiku naloži nadoknaditi mu troškove upravnog spora u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima postupka“, bez da je do donošenja pobijane presude priložio troškovnik sa specificiranim pojedinačnim i ukupnim troškovima.

19. Budući da u konkretnom slučaju zahtjev za naknadom troškova do donošenja presude nije specificiran (ne navode se troškovi za koje se traži naknada), a tužitelj je imao mogućnost specificirati zahtjev za naknadu troška u tužbi, istodobno kada je i postavio tužbeni zahtjev, osobito imajući na umu Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 38/23.), u vezi s člankom 148. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nije bilo osnove da se tužitelju prizna trošak za sastav tužbe, iako je sporu u cijelosti uspio.

20. Stoga je ovaj Sud poništio točku IV. izreke pobijane presude te je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

21. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 133. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja, a na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Horvat - Paliska