Poslovni broj: Usž-2375/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČHA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, Veliki Kraj 50, protiv tuženika Hrvatske komore socijalnih radnika Republike Hrvatske, OIB: 15332268662, Zagreb, Ilica 35, kojeg zastupa službena osoba ČH, radi priznavanja prava na obavljanje djelatnosti socijalnog radnika, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1117/2023-16 od 5. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ČHA iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1117/2023-16 od 5. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1117/2023-16 od 5. studenog 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatske komore socijalnih radnika Republike Hrvatske, klasa: UP/I-034-03/23-03/133, urbroj: 539/07- 23-6 od 14. srpnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog radnika.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U žalbi u bitnom navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, a pobijana presuda utemeljena je na nepravilnim utvrđenjima koja proizlaze iz cjelokupnog postupka tijekom kojeg je došlo do povrede postupovnih pravila i njezinih prava. Posebno ističe da je predmetni postupak pokrenula tužbom zbog, između ostalog, diskriminacije jer je tuženik odbio njezin zahtjev za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog radnika, dok je u druga dva identična slučaja, kod druge dvije osobe u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, prihvatio, odnosno usvojio zahtjev drugih podnositeljica zahtjeva, koje su bile u istoj situaciji kao i ona. Međutim, iako je svoj zahtjev temeljila na tvrdnjama da je izrazito diskriminirana, prvostupanjski sud odbija pravnu zaštitu, iako i sam u pobijanoj odluci donosi zaključak da su dvije druge podnositeljice zahtjeva za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog radnika zadovoljavale, odnosno ispunjavale uvjete u onoj mjeri u kojoj ih ispunjava i ona. Smatra da je tuženik i njoj morao priznati predmetno pravo bez obzira što nema završen studij u Republici Hrvatskoj, niti joj je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regularne profesije – socijalni radnik. Ističe da je nedvojbeno i jasno navela zakonske osnove na koje se poziva te je detaljno obrazložila iz kojih razloga ima pravo tražiti sudsku zaštitu protiv diskriminatornog postupanja koje je prema njoj počinjeno u upravnom postupku, koji je prethodio sudskom postupku. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je pravna i činjenična situacija kod osoba kojima je priznato pravo identična kao i situacija u kojoj se ona nalazi, ali je propustio pružiti joj adekvatnu pravnu zaštitu. Ističe da je zakonitost pobijane odluke upitna i obzirom na činjenicu da joj je dostavljena po opunomoćeniku tek 31. ožujka 2025., a datirana je s danom 5. studenog 2024. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom, iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica tuženiku podnijela zahtjev za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada, jer je 29. ožujka 2019. završila drugi ciklus sveučilišnog studija socijalnog rada na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina i na temelju toga stekla zvanje magistar socijalnog rada, a položila je stručni ispit 21. siječnja 2023. te joj je izdano uvjerenje od 23. siječnja 2023.
8. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 2. Zakona o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine", 16/19. i 18/22.) socijalnom radniku priznaje se pravo na obavljanje djelatnosti socijalnog rada ako ima završen preddiplomski sveučilišni studij socijalnog rada ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada ili preddiplomski sveučilišni studij socijalnog rada i diplomski sveučilišni studij socijalne politike ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij socijalnog rada u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik, u skladu s ovim zakonom i posebnim propisima. Navedena izmijenjena odredba stupila je na snagu 17. veljače 2022., a u istoj je postavljen uvjet u situaciji kada je socijalni radnik završio studij izvan Republike Hrvatske, i to da mora imati priznatu inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik od strane nadležnog tijela u postupku usklađenom prema općem sustavu iz Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ("Narodne novine", 82/15., 70/19., 47/20. i 123/23.).
9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada. Naime, nije sporno da tužiteljica nema završen studij u Republici Hrvatskoj, niti priznatu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik, pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je osnovano postupio tuženik kada je osporenim rješenjem njezin zahtjev odbio.
10. Prvostupanjski sud je ocijenio prigovore tužiteljice koji se odnose na diskriminaciju, a koje prigovore tužiteljica iznosi i u žalbi protiv prvostupanjske presude te je prema ocjeni ovoga Suda pravilno našao da se u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciji tužiteljice. Naime, prvostupanjski sud osnovano navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciji tužiteljice u odnosu na dva slučaja koja je tužiteljica isticala tijekom postupka, i to KH i TH. Prvostupanjski sud pravilno navodi da se može zaključiti kako je tuženik u navedena dva slučaja koji su iste činjenične i pravne osnove različito postupao u odnosu na tužiteljicu i donio različite odluke, a bez valjanog zakonskog uporišta i smislenog obrazloženja, pa je povrijeđeno načelo zakonitosti. Pravilno navodi da je tuženik u dva usporedna slučaja očito povrijedio materijalni propis primjenjujući na zahtjeve podnesene u vrijeme važenja Zakona o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine", 16/19. i 18/22.), prijašnji Zakon o djelatnosti socijalnog rada ("Narodne novine", 16/19.), i to protivno prijelaznim i završnim odredbama. Međutim, unatoč tome prvostupanjski sud pravilno smatra da nije riječ o diskriminaciji tužiteljice po bilo kojoj osnovi iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", 85/08. i 112/12.), jer je osporeno rješenje tuženika u odnosu na tužiteljicu zakonito, pa je moguće pokretanje posebnog postupka u kojem će se ocijeniti ima li uvjeta za primjenu izvanrednog pravnog lijeka u usporednim predmetima u kojima su rješenja stekla svojstvo pravomoćnosti, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.
11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno-relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
