Poslovni broj: Usž-2206/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom Odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, u Varaždinu, Pavlinska 5, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Zadar, B. Petranovića 8, OIB: 56204655363, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1020/2022-7 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1020/2022-7 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-15/20-01/186, URBROJ: 2198-12-03/1-22-4 od 11. ožujka 2022.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Paga, Upravnog dojela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-410-15/19-01/1792, URBROJ: 2198/24-03/14-20-8 od 17. rujna 2020. kojim je tužiteljici utvrđena obveza poreza na kuću za odmor za 2019. godinu u iznosu od 6.000,00 kuna.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da u prvom, drugom i četvrtom kvartalu nema očitanja potrošnje vode, što ne znači da je potrošnja vode 0 m3. U tom smislu ističe da je ocjena poreznih tijela da se u konkretnom slučaju radi o sezonskoj potrošnji vode paušalna. Predlaže stoga da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je je tužiteljici utvrđena obveza poreza na kuću za odmor za 2019. godinu zbog toga što se predmetna kuća, u vlasništvu tužiteljice, koristi povremeno, odnosno sezonski. Naime iz energetske kartice HEP-a i stanja brojila razvidno je da je u svibnju i rujnu 2019. godine evidentirana potrošnja 1m3 vode, dok je u srpnju evidentirana potrošnja 9m3 vode, a u kolovozu 7 m3 vode. U razdoblju od studenog 2018. godine do svibnja 2019. godine evidentirana je potrošnja električne energije 54 kWh, a u razdoblju od svibnja 2019. godine do studenog 2019. godine 185 kWh.

8. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23. dalje: ZLP) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica u obvezi platiti porez na kuću za odmor čiji je vlasnik jer se kuća ne koristi za stanovanje, već povremeno, odnosno sezonski, a što je razvidno iz velike oscilacije potrošnje vode i struje između ljetnih i zimskih mjeseci.

10. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić