Poslovni broj: Usž-4229/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice II, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ivana Vlah, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri, u Rijeci, Supilova 6/III, protiv tuženika Hrvatske psihološke komore, Suda časti, Zagreb, Selska cesta 90A, OIB: 43243263462, radi disciplinske povrede, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-410/2024-7 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju točke I., IV. i VI. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-410/2024-7 od 30. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke I. Odluke tuženika, KLASA: UP/II-034-01/23-18/08, URBROJ: 251-375/01-05-24-8 od 2. veljače 2024., točkom II. izreke poništena je točka II. Odluke tuženika te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak tuženiku, točkom III. izreke određeno je da je tuženik u ponovnom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda, točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora, a točkom VI. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.
2. Odlukom tuženika tužiteljica je u točki I. proglašena odgovornom zbog obavljanja psihološke djelatnosti kroz obrt i izrečena joj je novčana kazna u iznosu od 796,34 eura, a točkom II. obvezana je nadoknaditi troškove disciplinskog postupka u iznosu od 882,45 eura.
3. Protiv navedene presude točaka I., IV. i VI. tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da nije dokazano da je obavljala psihološku djelatnost i naplaćivala usluge psihološke djelatnosti. Ističe da registriranje obrta za obavljanje psihološke djelatnosti niti jednim aktom nije određeno nezakonitim, a osim toga da rješenje o registraciji donosi nadležno upravno tijelo županije, koje vrši kontrolu djelatnosti prije donošenja rješenja o registraciji obrta, pa da isto da je smatralo da su djelatnosti koje će se upisati u njezin obrt protivne odredbama posebnih zakona takav upis ne bi niti provelo. Predlaže stoga da Sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je Zakonom o obrtu propisano da je obrt samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti, a da psihološka djelatnost nije gospodarska djelatnost, zbog čega se ne može obavljati putem obrta. S tim u vezi navodi da je Zakonom o psihološkoj djelatnosti propisano da se psihološka djelatnost može obavljati na temelju ugovora s drugim pravnim osobama odnosno na temelju rješenja o prijmu te kao privatna psihološka praksa. Ističe da je Kodeksom etike psihološke djelatnosti kao temeljni preduvjet naplaćivanja usluga propisan zakonski registrirana djelatnost. Naposljetku ističe da je tužiteljica pred Etičkim odborom priznala obavljanje psihološke djelatnosti kroz obrt (pisano priznanje).
Predlaže da Sud odbije žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je protiv tužiteljice pokrenut disciplinski postupak jer je registrirala obrt za obavljanje psihološke djelatnosti te putem obrta obavljala psihološku djelatnost i naplaćivala usluge psihološke djelatnosti. U disciplinskom postupku utvrđena je njezina odgovornost za postupanje protivno odredbi članka 13. stavka 1. Kodeksa etike psihološke djelatnosti, čime je počinila lakše disciplinske povrede opisane u članku 40. stavku 3. alineji 1., 2. i 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti i izrečena joj je novčana kazna u iznosu od 796,34 eura te je obvezana na naknadu troškova disciplinskog postupka u iznosu od 882,45 eura.
8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
9. Odredbom članka 13. stavka 1. Kodeksa etike psihološke djelatnosti („Narodne novine“, broj: 13/05. – dalje: Kodeks) propisano je da je temeljni preduvjet za naplaćivanje usluga zakonski registrirana djelatnost. Psiholog može naplaćivati svoje usluge na način i u skladu s odgovarajućim propisima.
10. Odredbom članka 40. stavka 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 98/19. i 18/22. – dalje: ZPD) propisane su lakše povrede dužnosti psihologa i Kodeksa koje je lakšeg značenja, između ostalog narušavanje ugleda psihologa, povreda dužnosti psihologa ponašanjem prema korisniku psiholoških usluga, drugom psihologu, trećim osobama ili društvenoj zajednici te neispunjavanje obveza prema Komori.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužiteljica obavljajući psihološku djelatnost kroz obrt i naplaćujući usluge psihološkog savjetovanja postupila protivno odredbi članka 13. stavka 1. Kodeksa jer usluga psihološke djelatnosti nije zakonski registrirana. Naime, takav način obavljanja psihološke djelatnosti nije jedan od zakonom propisanih načina obavljanja psihološke djelatnosti jer se u smislu odredbe članka 11. stavka 1. ZPD-a ne može smatrati obavljanjem psihološke djelatnosti na temelju ugovora s drugim pravnim osobama, odnosno na temelju rješenja o prijmu niti obavljanjem psihološke djelatnosti kao privatne psihološke prakse. S obzirom na to pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica opisanim postupanjem počinila povredu Kodeksa iz članka 40. stavka 3. ZPD-a, zbog čega joj je izrečena novčana kazna po slobodnoj ocjeni javnopravnog tijela.
12. U odnosu na prigovor tužiteljice da nije dokazano da je obavljala psihološku uslugu i naplaćivala usluge psihološke djelatnosti Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer je tužiteljica u pisanom očitovanju danom u postupku pred Etičkim odborom izjavila da kroz obrt živi svoju ljubav prema psihologiji, pružanje usluge psihološkog savjetovanja oglašavala je na internetskim stranicama, a račune koje je predočila ispostavila je upravo za uslugu „individualno savjetovanje“.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. S obzirom da je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, sukladno članku 147. stavku 2. ZUS-a.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
