Poslovni broj: Usž-1768/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat - Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2041/2024-2 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2041/2024-2 od 10. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda od 10. veljače 2025. odbačena je tužba (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužiteljica žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, osobito s aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku i prava na pristup sudu. Ističe da sve i da u predmetnoj pravnoj stvari nije bilo dopušteno podnijeti prigovor protiv zaključka tuženika od 25. lipnja 2024. ako je tuženik smatrao da prigovor nije dopušten, trebao je donijeti odluku o prigovoru, odnosno prigovor odbaciti kao nedopušten. Smatra pogrešnim zaključak suda da je tužbu podnijela protiv postupovne odluke, jer je tužba podnesena zbog tzv. šutnje uprave, odnosno radi nalaganja tuženiku da donese odluku koju je propustio donijeti u zakonskom roku. Iznosi mišljenje kako je dopušteno podnijeti prigovor protiv zaključka tuženika te se poziva na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usž-2290/22-3 od 15. prosinca 2022. u predmetu u kojem je zaključkom naloženo obavljanje izvanrednog zdravstvenog pregleda i u kojem je utvrđeno da se radi o postupanju u smislu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Navodi da je stoga u praksi već zauzeto stajalište da stranke mogu osnovano u upravno sudskom postupku osporavati zakonitost zaključka, odnosno da u upravnom postupku mogu podnijeti prigovor protiv zaključka upravnog tijela o kojem treba donijeti odluku. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora, kao i povredu prava na pošteno suđenje, s aspekta prava na pristup sudu jer je osporeno rješenje donio bez održavanja rasprave te navodi da je to protivno članku 98. i članku 46. stavku 1. točkama 6. i 7. ZUS-a. Predlaže da ovaj Sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je tužiteljica podnijela nepotpun zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka od 2. lipnja 2024., stoga je pozvana zaključkom od 25. lipnja 2024. da dostavi izvornik vlastoručno potpisane punomoći. Navodi da je dopisom od 8. srpnja 2024. tužiteljica putem opunomoćenika dostavila dopis u prilogu kojeg se nalazila tražena punomoć pa mu nije jasno zbog čega je tužiteljica postupila po zaključku ako ga je smatrala nezakonitim. Ističe da je po urednom i potpunom zahtjevu tužiteljice donio rješenje od 21. kolovoza 2024. kojim je zahtjev odbio, pa stoga ima mogućnost predmetni zaključak pobijati tužbom protiv tog rješenja. Naglašava da se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 77. stavak 5. ZUP-a koji propisuje da se protiv zaključka ne može izjaviti žalba, već se zaključak može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. Ističe da se predmetni prigovor ne može smatrati prigovorima koje imaju na umu članci 122., 155., 156., 157. i 159. ZUP-a, stoga niti mogao donijeti odluku/rješenje o istom. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Člankom 46. stavkom 1. točkom 6. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena protiv postupovne odluke, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Člankom 4. stavkom 3. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi protiv postupovne odluke javnopravnog tijela, već se takva odluka može pobijati tužbom protiv odluke o glavnoj stvari, ako zakonom nije drukčije propisano.
6. Tužiteljica je podnijela tužbu radi ne donošenja odluke o prigovoru u zakonom propisanom roku, koji je podnijela protiv zaključka tuženika, KLASA: UP/I-009-01/24- 08/23, URBROJ: 567-04-02/05-24-1 od 25. lipnja 2024., kojim je pozvana da dostavi urednu punomoć za zastupanje po izabranom opunomoćeniku, a koja mora sadržavati datum kada je dana i naznaku upravne stvari na koju se odnosi.
7. I prema ocjeni ovog Suda, zaključkom tuženika od 25. lipnja 2024. odlučeno je o postupovnom pitanju u skladu s člankom 77. stavkom 1. ZUP-a, a koju pravilnost zaključka tužiteljica može osporavati tužbom protiv odluke o glavnoj stvari, odnosno povodom odluke o zahtjevu za utvrđenje povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 156. ZUP-a jer se ne radi o drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje. Neosnovano se tužiteljica poziva na odluku ovog Suda, poslovni broj: Usž-2290/22-3 od 15. prosinca 2022. jer se ne radi o istovjetnom činjeničnom i pravnom pitanju, s obzirom na to da se u tom postupku radilo o postupanju javnopravnog tijela koje ima u vidu članak 156. ZUP-a, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
8. S obzirom na navedeno te imajući na umu članak 4. stavak 3. ZUS-a, osnovano je prvostupanjski sud odbacio tužbu pozivom na članak 46. stavak 1. točku 6. ZUS-a, kao što je pravilno odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je izgubila spor u cijelosti.
9. Neosnovan je prigovor tužiteljice da je postupljeno protivno članku 98. ZUS-a smatrajući da je trebalo održati raspravu, s obzirom na to da u skladu s mjerodavnim propisima u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora.
10. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat - Paliska
