REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2339/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INHOF d.o.o., Višnjevac, J. Kozarca 23, OIB 18450910092, kojeg zastupa punomoćnica Sunčana Novak Vidović, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB 75665455333, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3428/2022-4 od 5. veljače 2025., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-33/2021-40 od 31. svibnja 2022. te je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-33/2021- 40 od 31. svibnja 2022., na sjednici održanoj 2. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e :
1. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3428/2022-4 od 5. veljače 2025.
2. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3428/2022-4 od 5. veljače 2025. zbog pravnog pitanja:
„Je li sud dužan stranci koja je snosila troškove vještačenja te troškove priznati u cijelosti bez obzira na omjer uspjeha stranaka u parnici?“
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3428/2022-4 od 5. veljače 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li sud bez izvođenja predloženih dokaza primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a donijeti zaključke o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, odnosno mora li sud izvesti predložene dokaze te tek ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, tada primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a?
2. Je li sud dužan stranci ukazati na pripremnom ročištu da iz priloženog dokaza ne proizlazi dokazanost odlučne činjenice i pozvati ga u smislu odredbe čl. 288. a ZPP- a da iznese sve odlučne činjenice, dopuni nepotpune navode i dokazna sredstva te da da sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku?
3. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP kada odbije žalbu kao neosnovanu, a da pri tome ne ocijeni sve žalbene navode koji se odnose na žalbene razloge bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi materijalnog prava?
4. Je li sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva?
5. Je li sud dužan stranci koja je snosila trošak prometno-strojarskog vještačenja taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i bez obzira na omjer uspjeha stranaka u parnici?“
1.2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje: ZPP), u odnosu na dio prijedloga protiv pobijane presude revizijski je sud ocijenio da prvo, drugo i treće pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje valja reći da tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke kako su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 221.a ZPP te o postojanju činjenice zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanju, a da nisu izveli sve dokaze predložene od strane tužitelja. Međutim, iz razloga pobijane drugostupanjske odluke, proizlazi da je sud prvog stupnja izveo sve dokaze pravovremeno predložene od strane tužitelja. Dakle, nije od značaja pozivanje tužitelja na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-318/2013 od 4. svibnja 2023. i dr. jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju. Iz istog razloga nije od značaja niti pozivanje tužitelja na odluku ovoga suda poslovni broj Rev- x 1062/14 od 10. veljače 2016. u odnosu na drugo pitanje. Naime, za razliku od odluka na koje se tužitelj poziva, u ovom postupku nije sporno da je tužitelj iznio odlučne činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze u skladu s čl. 7. ZPP. U odnosu na treće pitanje tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, koje samo za sebe, ne opravdava intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije jer odgovor na to pitanje ovisi od okolnosti ovog konkretnog slučaja.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije protiv pobijane presude valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, revizijski je sud dopustio tužitelju reviziju u odnosu na peto predloženo pitanje, koje je naznačeno pod točkom II. izreke ovog rješenja. Navedeno pitanje ocijenjeno je važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da stajalište izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u praksi ovog suda poslovni broj Rev-868/2004 od 10. studenog 2004., Rev-842/2010 od 29. rujna 2010., Rev-1687/2009-2 od 8. travnja 2010. i dr.
8. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, prijedlog se smatra povučenim.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije protiv pobijanog rješenja valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
